Pogledi, kote i opcije detalja na nacrtu

Projicirani, pomoćni i izometrijski pogledi

Iz osnovnog pogleda umetnutog na list (obrađeno u prethodnoj jedinici) svi ostali ortogonalni pogledi izvode se okomitim projiciranjem, a ne ponovnim crtanjem. Klikom na osnovni pogled i povlačenjem u odabranom smjeru sustav postavlja novi pogled koji je s njim trajno poravnat po projekcijskoj metodi zadanoj u svojstvima lista: pomak osnovnog pogleda pomiče i sve pogledi izvedene iz njega, a njihov međusobni razmak po okomitoj ili vodoravnoj osi ne može se izgubiti dok su poravnati.

Kad je na modelu potrebno prikazati kosu plohu u stvarnoj veličini i obliku, obična projekcija je izobličava — za to služi pomoćni pogled (engl. auxiliary view), koji se izvodi okomito na odabrani kosi rub ili plohu roditeljskog pogleda. Izometrijski ili trimetrijski pogled, s druge strane, ne zamjenjuje ortogonalne poglede nego ih dopunjuje: umeće se dodatno, obično u gornji desni kut lista, kako bi čitatelju nacrta olakšao predodžbu prostornog oblika prije nego što prijeđe na čitanje kotiranih ortogonalnih pogleda.

Presječni pogled

Presječni pogled (engl. section view) prikazuje unutrašnjost dijela duž zadane ravnine presjeka umjesto vanjskih obrisa. U CAD sustavu se ne crta ručno: na roditeljski se pogled postavlja linija ravnine presjeka (engl. section line), a sustav sam izračuna presječenu geometriju i ispuni presječenu masu šrafurom prema materijalu dodijeljenom modelu, uz mogućnost promjene uzorka i kuta šrafure. Linija presjeka može biti ravna (puni presjek), pomaknuta u koracima radi prikaza više obilježja u istom pogledu (stepenasti presjek), ili ograničena na dio pogleda kad je potrebna samo lokalna unutrašnjost, a ne cijeli presjek (lokalni ili "izlomljeni" presjek).

Za tijelo hvatača MPH-1 presječni pogled kroz os vodilica prstiju u jednom prikazu pokazuje dubinu i toleranciju uklopa H7/g6 koje bi u vanjskom pogledu ostale skrivene isprekidanim linijama. Presječni pogled zato nije ukras dokumentacije nego zamjena za više skrivenih linija koje bi inače otežale čitanje kota u dubini dijela.

Vrsta šrafure koju sustav automatski dodijeli obično odgovara skupini materijala dodijeljenoj modelu (metal, plastika, drvo), ali se po potrebi može ručno promijeniti kut i razmak crta, na primjer kad se u istom presjeku susreću dva dijela od različitih materijala pa ih šrafura treba vizualno razlikovati. Tanke stijenke i rebra (kod ovog područja rijetko, ali kod plastičnih kućišta često) po dogovoru se u presjeku ne šrafiraju puno nego se ostavljaju bez ispune, kako presjek ne bi izgledao deblji nego što uistinu jest — to je dobra praksa čitljivosti, ne obavezno pravilo svakog CAD sustava.

Detaljni pogled

Kad je značajka premala da bi njezin oblik i kote bili čitljivi u mjerilu ostatka lista, umeće se detaljni pogled (engl. detail view): na roditeljski se pogled ucrta kružnica ili druga zatvorena granica oko sitne značajke, sustav tu granicu označi slovom, i stvori novi, zaseban pogled tog područja u vlastitom, većem mjerilu. Detaljni pogled dijeli model s roditeljskim pogledom (isti je dio, samo uvećan prikaz), pa svaka promjena modela ažurira i detaljni pogled jednako kao i ostale.

Mjerilo detaljnog pogleda bira se neovisno o mjerilu ostatka lista, i to upravo prema čitljivosti: dovoljno da najsitniji element (radijus zaobljenja, širina utora, promjer rupice) na papiru bude veći od praga koji oko još raspoznaje s uobičajene udaljenosti čitanja. Taj je izbor mjerila predmet računskog primjera u ovoj jedinici.

Granica detaljnog pogleda na roditeljskom se pogledu obično crta kao tanka isprekidana kružnica ili nepravilna zatvorena krivulja, dovoljno velika da obuhvati susjedne značajke koje pomažu prostornoj orijentaciji, ali ne toliko velika da uvećani prikaz postane nepregledan. Slovna oznaka uz kružnicu (A, B, C...) ponavlja se kao naslov novog pogleda zajedno s upisanim mjerilom, čime čitatelj bez traženja zna i odakle detalj dolazi i koliko je uvećan u odnosu na stvarnu veličinu.

Automatsko kotiranje iz modela

Kote na nacrtu po pravilu se ne crtaju slobodno nego se umeću naredbom koja iz modela preuzima postojeće vodeće dimenzije (engl. driving dimension) — iste one kojima je definirana skica ili značajka pri modeliranju. Umetnuta kota tako nije nova vrijednost nego prikaz već postojeće, pa se njezinom izmjenom na nacrtu izravno mijenja i model; upravo je to razlog zašto se "namještanje" izgleda kote ručnim upisivanjem druge vrijednosti u parametarskom sustavu smatra pogreškom, a ne prečicom.

Uz vodeće kote nacrt može sadržavati i referentne kote (engl. reference dimension), obično prikazane u zagradama: to su vrijednosti izračunate iz drugih kota (na primjer ukupna duljina kao zbroj dvaju koraka) koje ne upravljaju geometrijom, nego čitatelju nacrta štede računanje. Automatsko umetanje kota ne umeće ih sve odjednom na jedan pogled bez razmišljanja — alat nudi popis dostupnih kota po pogledu, a zadatak osobe koja priprema nacrt je razmjestiti ih na pogled gdje su najčitljivije i izbjeći dupliciranje iste kote na dva pogleda.

Opcije prikaza kota i tolerancija

Svojstva pojedine kote uređuju se u zasebnom prozoru: broj decimalnih mjesta, oblik strelice, razmak produžnih linija od obrisa dijela, prikaz s ili bez tolerancije te vrsta tolerancije (granična, simetrična ili prema tablici opće tolerancije upisane u napomeni lista). Norme koje propisuju kada se koja vrsta tolerancije primjenjuje detaljno su obrađene u području Tehnička dokumentacija; ovdje je riječ isključivo o tome gdje se u CAD sustavu ta pravila postavljaju — svojstva stila kote, koja se mogu spremiti kao zadana za cijeli predložak umjesto ponavljanja za svaku kotu pojedinačno.

Dosljednost stila kroz cijeli dokument čitatelju olakšava razlikovanje bitne od nebitne informacije: kota s eksplicitno upisanom graničnom tolerancijom mora upozoriti na funkcijski važnu mjeru (na primjer uklop vodilice prsta), dok ostale mjere ostaju pod općom tolerancijom lista i time ne opterećuju nacrt nepotrebnim brojevima.

Uz svojstva pojedine kote, korisna je i mogućnost prekida produžne linije kad ona prolazi preko druge linije crteža umjesto da je presijeca pod oštrim kutom, te mogućnost poravnavanja skupine kota u jedan niz radi urednijeg izgleda. Nijedna od tih postavki ne mijenja vrijednost kote niti geometriju modela — riječ je isključivo o čitljivosti lista, pa se slobodno smiju mijenjati i eksperimentirati bez rizika da se time pokvari model ili sklop.

Oznake pozicije i sastavnica

Na nacrtu sklopa svaki se dio označava brojem u kružiću, oznakom pozicije (engl. balloon), koji je povezan s retkom u sastavnici (engl. bill of materials, BOM). Sastavnica se ne piše ručno: izvodi se izravno iz strukture sklopa, popisuje svaki jedinstveni dio i sklopljenu količinu, a izmjena broja dijelova u sklopu (na primjer dodavanje petog vijka) automatski ažurira i tablicu i brojeve pozicija. Za sklop hvatača MPH-1 to znači da sastavnica na listu uvijek točno odražava svih četrnaest sastavnih dijelova, uključujući standardne vijke i zatike, bez opasnosti da se pri ručnom prepisivanju neki redak izostavi ili duplicira.

Redoslijed brojeva pozicija po pogledu sklopa obično se ne prepušta slučaju: čitljiv raspored ide u jednom smjeru (na primjer u smjeru kazaljke na satu ili od najvećeg prema najmanjem dijelu), s leader-linijama koje se ne smiju međusobno presijecati. Kad sklop ima previše dijelova da bi svi stali čitko označeni na jednom pogledu, uobičajeno je označiti glavne skupine na jednom pogledu, a preostale sitne standardne dijelove uputiti na zaseban list s uvećanim prikazom tog područja — isti princip detaljnog pogleda primijenjen na čitljivost oznaka, ne samo na geometriju.

Mjerilo detaljnog pogleda

Pravilo za odabir mjerila detaljnog pogleda je isto kao i za osnovni pogled, samo s obrnutim smjerom: potrebno je dovoljno uvećanje da prikaz sitne značajke na papiru premaši najmanju čitljivu veličinu, a zatim se od standardnog niza uvećanja (1:1, 2:1, 5:1, 10:1, 20:1, 50:1) bira prvo koje taj uvjet zadovoljava.

Zaobljenje radijusa 2,5 mm koje bi u mjerilu 1:1 na papiru bilo teško i mjeriti i kotirati, u detaljnom pogledu uvećanom prema izračunu postaje jasno vidljiv luk s dovoljno prostora za kotu radijusa i njezinu strelicu — upravo je to razlog zašto se rupice, zaobljenja i skošenja ispod nekoliko milimetara u praksi gotovo uvijek dokumentiraju kroz detaljni, a ne kroz osnovni pogled.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.

Vježbe uz jedinicu

Gradivo ove jedinice priprema za sljedeće vježbe:

• V11 Izrada nacrta dijela: predložak, pogledi, kote · 2 sata
• V12 Nacrt sklopa i sastavnica · 2 sata