Izrada nacrta: predlošci i listovi

Nacrt kao izlazni dokument

Nacrt je treći od tri temeljna tipa dokumenta u parametarskom CAD sustavu, uz dio (part) i sklop (assembly). Za razliku od dijela i sklopa, nacrt ne sadrži vlastitu prostornu geometriju — on je skup dvodimenzionalnih pogleda, kota, napomena i tablica koji referenciraju već postojeći model. Ta veza je potpuno asocijativna: promjena vodeće dimenzije u modelu odmah se odrazi na sve poglede, kote i sastavnicu u nacrtu koji taj model prikazuje, a ručno mijenjanje kote na nacrtu bez izmjene modela sustav u pravilu odbija ili jasno upozorava da je vrijednost izvedena iz geometrije.

Ta osobina razlikuje parametarski nacrt od klasičnog crtanja linija: nacrt se ne crta u smislu neovisnih poteza, nego se sastavlja umetanjem pogleda modela, a linije, sjecišta i kote sustav izvodi automatski. Za dokumentaciju modularnog pneumatskog hvatača MPH-1 to znači da će, promijeni li se u fazi modeliranja razmak vodilica prstiju ili debljina savijenog nosača, nacrt tih dijelova preuzeti novu vrijednost čim se dokument ponovno izgradi, bez ručnog ispravljanja brojki na listu.

Predložak nacrta i naslovno polje

Predložak (engl. template) je polazni dokument s unaprijed postavljenim formatom lista, mjernim jedinicama, stilom kota, debljinama linija i, što je za praktičan rad najvažnije, gotovim naslovnim poljem (engl. title block). Naslovno polje je okvir, obično u donjem desnom kutu lista, s poljima za naziv dijela, oznaku, mjerilo, materijal, masu, broj lista i slična administrativna polja dokumentacije.

Umjesto da se ta polja za svaki novi nacrt upisuju ručno, tekst u naslovnom polju povezuje se s prilagođenim svojstvima (engl. custom properties) datoteke modela ili same datoteke nacrta. Prilagođeno svojstvo je par naziv-vrijednost spremljen uz datoteku — primjerice svojstvo Materijal s vrijednošću "aluminij" na dijelu tijela hvatača — koje se u naslovnom polju prikazuje kao poveznica na tekstualno polje, a ne kao upisan tekst. Kada se svojstvo na modelu promijeni, isti se tekst automatski promijeni na svakom listu koji ga koristi, uključujući masu koju sustav sam preračunava iz volumena i gustoće dodijeljenog materijala.

Za seriju dokumenata jednog područja isplati se izraditi vlastiti predložak jednom, s dosljednim rasporedom polja i stilovima, i njega ponovno koristiti za svaki novi dio ili sklop — to je brže od ponovnog unosa istih postavki i jamči da svi listovi jednog projekta izgledaju jednako.

Format i mjerilo lista

Svojstva lista (veličina papira, orijentacija, mjerilo, projekcijska metoda i naziv lista) postavljaju se u zasebnom dijaloškom okviru koji se otvara desnim klikom na list ili preko izbornika svojstava lista. Format se najčešće bira iz popisa standardnih veličina, a mjerilo (engl. scale) je omjer veličine prikaza i stvarne veličine dijela — 1:1 znači prikaz u stvarnoj veličini, 1:2 prikaz upola manji, 2:1 prikaz dvostruko uvećan. Mjerilo postavljeno na razini lista je zadano mjerilo za nove poglede, no svaki pojedini pogled na listu može imati i vlastito, drugačije mjerilo ako to jasnoća prikaza zahtijeva.

Norme kotiranja, pravila projiciranja pogleda i opće tolerancije obrađene su detaljno u već objavljenom području Tehnička dokumentacija — ovdje se ne ponavljaju, nego se objašnjava kako se ta ista pravila primjenjuju unutar CAD sustava: koje se svojstvo lista postavlja, gdje se bira simbol projekcijske metode i gdje se u predlošku upisuje oznaka opće tolerancije koja vrijedi za cijeli list. Za dokumentaciju hvatača MPH-1 dosljedno se koristi format A3 pri mjerilu 1:1, s općom tolerancijom prema ISO 2768-m upisanom u napomeni uz naslovno polje.

Više listova u jednom dokumentu

Dokument nacrta može sadržavati više listova — oznake listova prikazuju se kao jezičci pri dnu radnog prostora, slično jezičcima proračunske tablice. Svaki list ima vlastiti format, mjerilo i sadržaj pogleda, ali svi dijele isto naslovno polje i istu vezu prema referenciranim datotekama modela. Novi se list dodaje naredbom za umetanje lista, može se kopirati iz postojećeg (kad se želi zadržati raspored) ili preimenovati radi preglednosti (na primjer "Sklop", "Detalji", "Sastavnica").

Dobra je praksa sklop manjeg broja dijelova, poput hvatača MPH-1, dokumentirati kao jedan dokument nacrta s više listova: prvi list prikazuje sklop i sastavnicu, sljedeći listovi pojedine dijelove koji zahtijevaju vlastitu izradu (tijelo, prsti, nosač, podnožje). Za veće projekte s desetcima dijelova praktičnije je svaki dio dokumentirati zasebnim dokumentom nacrta, jer se time dokumentacija lakše dijeli među članovima tima i lakše referencira u sastavnici. Koji se pristup odabire nije propisano pravilo nego odluka organizacije rada koju treba dosljedno primijeniti kroz cijeli projekt.

Umetanje prvog pogleda modela

Kad se novi nacrt otvori iz predloška, sustav obično odmah ponudi umetanje pogleda modela: iz palete pogleda odabire se datoteka dijela ili sklopa na koju će se list odnositi, a zatim orijentacija koja postaje osnovni pogled — najčešće pogled sprijeda, prema kojemu se dalje projiciraju ostali pogledi (obrađeno u sljedećoj jedinici). Osnovni se pogled povlači mišem na list; njegov položaj određuje raspored svih pogleda koji se iz njega izvode projiciranjem, pa ga je korisno postaviti u gornji lijevi dio slobodnog polja lista, s dovoljno prostora za daljnje poglede i naslovno polje.

Mjerilo umetnutog pogleda preuzima zadano mjerilo lista, ali se može promijeniti neovisno o listu ako je dio premalen ili prevelik za jasan prikaz u zadanom mjerilu — upravo taj izbor mjerila je predmet računskog primjera u ovoj jedinici.

Nakon što je osnovni pogled postavljen, sustav ga tretira kao roditeljski pogled: svi pogledi projicirani iz njega ostaju s njim poravnati i zajedno se pomiču ili brišu. Ako se osnovni pogled naknadno izbriše, brišu se i svi pogledi koji su iz njega izvedeni, jer nemaju vlastitu geometrijsku definiciju nego samo referencu na roditeljski pogled i smjer projekcije. Zbog toga se odabir orijentacije osnovnog pogleda ne donosi nasumično, nego prema onome što će daljnji pogledi (presjeci, detalji) najbolje objasniti, o čemu je više riječi u sljedećoj jedinici.

Organizacija datoteka i ažuriranje nacrta

Dokument nacrta je zaseban zapis koji referencira, a ne kopira, datoteke modela na koje se odnosi (skladno s upravljanjem datotekama i referencama obrađenim u ranijoj jedinici o sučelju). Ako se referencirana datoteka dijela premjesti ili preimenuje izvan sustava, poveznica se prekida i nacrt pri sljedećem otvaranju javlja da referencirani model nije pronađen. Zato se preimenovanje i premještanje datoteka modela izvodi isključivo kroz namjenski alat sustava koji istodobno ažurira sve dokumente koji na tu datoteku upućuju, uključujući nacrte i sklopove.

Kad se cjelokupna dokumentacija projekta priprema za razmjenu izvan radnog okruženja — primjerice slanje dokumentacije hvatača MPH-1 vanjskom izvođaču — koristi se namjenski alat koji u jednu mapu ili arhivu skuplja nacrt i sve datoteke modela na koje se referencira, uz mogućnost preimenovanja bez gubitka veza. Ručno kopiranje pojedinačnih datoteka "od oka" nepouzdano je jer je lako izostaviti neku referenciranu datoteku ili slučajno zadržati staru vezu na pogrešnu lokaciju.

Dobra je praksa unaprijed dogovoriti raspored mapa prije nego što projekt naraste: zajednička mapa dijelova, zajednička mapa sklopova i zajednička mapa nacrta, s dosljednim nazivima datoteka koji uključuju oznaku dijela iz sastavnice. Takav raspored nije propisano pravilo CAD sustava, nego organizacijska odluka tima, ali njezino zanemarivanje u praksi najčešće uzrokuje upravo prekinute reference opisane u ovom odjeljku, osobito kad se projekt naknadno premješta na drugo računalo ili dijeli s vanjskim suradnikom.

Odabir mjerila prikaza

Izbor mjerila nije proizvoljan: prikaz mora stati unutar iskoristivog polja lista, koje je manje od punog formata jer dio prostora zauzima naslovno polje i rub oko lista. Pravilo je jednostavno — potrebno je mjerilo umanjenja barem toliko da najveća gabaritna dimenzija dijela stane u raspoloživu širinu, a zatim se od standardnog niza mjerila (1:1, 1:2, 1:2,5, 1:5, 1:10, 1:20, 1:50) bira prvo koje taj uvjet zadovoljava.

Za tijelo hvatača MPH-1, gabaritne dimenzije 80 × 60 × 40 mm, na listu formata A3 stane prikaz u mjerilu 1:1 bez ikakvog umanjenja — upravo zato projektna dokumentacija hvatača dosljedno koristi A3 pri 1:1. Kad bi se isti dio dokumentirao na manjem listu ili kad bi se prikazivao veći sklop, izračun bi prema istom postupku predložio prvo veće standardno mjerilo umanjenja koje prikaz vraća unutar iskoristive širine lista.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.

Vježbe uz jedinicu

Gradivo ove jedinice priprema za sljedeće vježbe:

• V11 Izrada nacrta dijela: predložak, pogledi, kote · 2 sata