Preskoči na sadržaj
FORTRONIQ

MODUL 1 · OSNOVE SOLIDWORKSA I SKICIRANJE

Nastavna jedinica 1.7

Stanje skice i dijagnostika pogrešaka

Tri moguća stanja skice – nedovoljno, potpuno i prekomjerno određena – te postupak prepoznavanja i ispravljanja pogrešaka prije nego što se skica pretvori u prostornu značajku.

Moći ću:
  • razlikovati nedovoljno, potpuno i prekomjerno određenu skicu
  • objasniti zašto potpuno određena skica nije samo poželjna nego i praktično najsigurnija
  • opisati postupak pronalaska uzroka prekomjerne određenosti skice
  • prepoznati razliku između prave prekomjerne određenosti i sukobljenih (redundantnih) relacija
  • primijeniti dijagnostiku na skicu s namjerno unesenom pogreškom
  • objasniti zašto skica smije ostati nedovoljno određena u ranoj fazi rada, ali ne i pri izvlačenju u konačnu značajku
  • izračunati stanje skice iz broja stupnjeva slobode preostalih nakon relacija i dimenzija

Tri moguća stanja skice

Nakon što su na skicu primijenjene relacije i dimenzije (prethodna jedinica), skica se u svakom trenutku nalazi u jednom od tri stanja koja se odnose na broj preostalih stupnjeva slobode gibanja. Nedovoljno određena skica (under defined) ima jedan ili više entiteta koji se još uvijek mogu slobodno pomaknuti – nije dovoljno relacija ni dimenzija da bi geometrija bila jednoznačno fiksirana. Potpuno određena skica (fully defined) ima točno nula preostalih stupnjeva slobode – svaki entitet je jednoznačno fiksiran kombinacijom relacija i dimenzija, i nijedan se dio profila ne može pomaknuti mišem a da se pritom ne prekrši neka relacija ili dimenzija. Prekomjerno određena skica (over defined) ima više relacija i dimenzija nego što je potrebno za jednoznačno fiksiranje geometrije, pri čemu neke od njih ili proturječe jedna drugoj, ili su suvišne (redundantne).

Ova tri stanja sustav vizualno razlikuje bojom geometrije skice (npr. jedna boja za nedovoljno određene entitete, druga za potpuno određene, treća za prekomjerno određene ili u sukobu), a status cijele skice sažeto je ispisan i u statusnoj traci ili posebnom dijaloškom okviru. Točan izgled i naziv boja razlikuje se po inačici programa, ali je načelo trostrukog stanja – nedovoljno, potpuno, prekomjerno – zajedničko gotovo svim parametarskim sustavima.

Zašto potpuna određenost nije samo estetika

Nedovoljno određena skica često izgleda potpuno ispravno na zaslonu – profil je zatvoren, oblik izgleda kako treba, dimenzije prikazuju očekivane brojeve. Problem se ne vidi dok se nešto u modelu ne promijeni: bez potpune određenosti, entitet koji nije fiksiran može se pri ponovnom izračunu (rebuild) pomaknuti na način koji korisnik nije predvidio, osobito ako se ta ista skica poslije koristi kao referenca za druge skice ili značajke. Zbog toga je dobra praksa svaku skicu prije izvlačenja u prostornu značajku dovesti do stanja potpune određenosti, čak i kad bi trenutni, jednokratni rezultat izgledao ispravno i bez toga.

Ovo pravilo nije apsolutno u svakoj fazi rada: dok se skica tek gradi i oblik se aktivno istražuje, privremeno nedovoljna određenost je normalna i očekivana – entitet koji je namjerno ostavljen slobodan da bi se probno pomicao mišem i vizualno provjerila reakcija oblika koristna je tehnika provjere prije nego što se doda konačna dimenzija. Granica je jasna: skica smije ostati nedovoljno određena tijekom rada, ali prije nego što postane trajna referenca za sljedeći korak (izvlačenje, rotiranje, ili referenca za sljedeću skicu), treba biti dovedena do potpune određenosti.

Prekomjerno određena skica: sukob i redundancija

Prekomjerna određenost nastaje na dva različita načina koja je korisno razlikovati. Sukob (conflict) nastaje kad dvije relacije ili dimenzije postavljaju međusobno proturječne zahtjeve – primjerice, dimenzija koja kaže da linija mora biti duga točno 40 mm, i relacija jednakosti s drugom linijom koja je dimenzionirana na 55 mm; geometrija ne može istovremeno zadovoljiti oboje, pa sustav prijavljuje grešku i traži da se jedna od suprotstavljenih stavki ukloni. Redundancija (redundant) nastaje kad je dodana relacija ili dimenzija koja ne proturječi ostalima, ali je posve suvišna jer je isti geometrijski učinak već postignut drugom kombinacijom relacija – primjerice, ako je već postavljena okomitost dviju linija preko relacije, a zatim se doda i kut od 90° kao dimenzija između njih, druga stavka ne mijenja ništa, samo dupliciranjem opisuje isto ograničenje.

Razlika je praktično važna jer sustav redundantnu relaciju ponekad tolerira (uz upozorenje, ne uvijek uz tvrdu grešku), dok sukob gotovo uvijek zaustavlja izračun skice dok se ne ukloni. U oba slučaja rješenje je isto: pronaći i ukloniti suvišnu ili sukobljenu stavku, ne dodavati dodatne relacije u nadi da će se problem sam riješiti – dodavanje još jedne relacije na već prekomjerno određenu skicu gotovo nikad ne pomaže.

Postupak pronalaska uzroka

Kad sustav prijavi da je skica prekomjerno određena ili u sukobu, koristan sustavan postupak je sljedeći: prvo otvoriti dijagnostički alat sustava (naziv i točan izgled razlikuje se po inačici, ali svrha je ista – ispisati koje su relacije i dimenzije uključene u problem). Zatim redom isprobati privremeno brisanje jedne po jedne sumnjive relacije ili dimenzije iz popisa koji sustav ponudi kao uzrok, provjeravajući nakon svakog brisanja je li skica prešla u stanje potpune ili barem nedovoljne određenosti (a ne prekomjerne). Kad se problematična stavka pronađe, treba odlučiti je li stvarno suvišna (obrisati je) ili treba ostati, ali je pogrešno postavljena neka druga relacija ili dimenzija koja je s njom u sukobu (ispraviti tu drugu).

Ovaj postupak namjerno ne preporučuje brisanje svih relacija i dimenzija i ponovno postavljanje od nule – to je često brže u trenutku, ali gubi svu prethodno uloženu namjeru dizajna i ponovno uvodi rizik pogrešnog redoslijeda opisanog u prethodnoj jedinici. Ciljano uklanjanje jedne, identificirane stavke gotovo je uvijek bolji pristup od potpunog poništavanja rada na skici.

Primjer namjerne pogreške na skici hvatača

Razmotrimo skicu profila nosača hvatača MPH-1 prije savijanja (razvijeni oblik lima, jedinica 2.6) u kojoj je konstruktor postavio: dimenziju duljine od 120 mm, dimenziju širine od 80 mm, relaciju simetričnosti dvaju bočnih rubova oko uzdužne simetrale, i – greškom, dodanom kasnije radi „sigurnosti“ – dodatnu dimenziju dijagonale postavljenu na vrijednost koja ne odgovara Pitagorinom poučku za već zadane duljinu i širinu. Rezultat je sukob: geometrija ne može istovremeno zadovoljiti duljinu 120 mm, širinu 80 mm i pogrešno upisanu dijagonalu.

Ispravan postupak dijagnostike ovdje je otvoriti popis relacija i dimenzija uključenih u sukob, prepoznati da su duljina i širina funkcionalno ispravne vodeće dimenzije (propisane razvijenim oblikom lima), zaključiti da je dimenzija dijagonale suvišna i pogrešno upisana, te je jednostavno obrisati – dijagonala je posve izvediva iz duljine i širine pravokutnika i ne treba je uopće dimenzionirati.

Pažnja

Dodavanje dimenzije „radi sigurnosti“, bez jasnog razloga zašto baš ta veličina treba biti brojčano zadana, čest je uzrok prekomjerne određenosti kod početnika. Svaka dimenzija treba imati jasnu funkcionalnu ulogu (vodeća dimenzija iz namjere dizajna), ne dodaje se samo zato što se može dodati.

Nedovoljna određenost kao privremeno radno stanje

Suprotan slučaj od prekomjerne određenosti jest namjerno, privremeno korištenje nedovoljne određenosti kao radne tehnike. Dok se tek istražuje oblik profila, korisno je ostaviti jednu ili dvije dimenzije neopisane i umjesto toga entitet povlačiti mišem, promatrajući kako se profil ponaša – slobodni stupnjevi slobode tada djeluju kao svojevrsni interaktivni pregled mogućih oblika prije nego što se donese konačna odluka o vrijednosti. Ovakvo korištenje nedovoljne određenosti nije pogreška nego svjesna faza rada, pod uvjetom da se prepozna kao privremena i da se skica dovede do potpune određenosti prije nego što postane trajna podloga za značajku ili referencu drugoj skici.

Preostale relacije i dimenzije kao vodič za sljedeći korak

Kad sustav prijavi da je skica nedovoljno određena, uz status najčešće ispisuje i broj preostalih stupnjeva slobode – korisna brojka za procjenu koliko je dimenzija ili relacija još potrebno prije nego što skica postane potpuno određena (nastavak izračuna koji je pokrenut u prethodnoj jedinici). Umjesto nasumičnog dodavanja dimenzija dok status ne postane potpun, korisnije je unaprijed prebrojati koje geometrijske odnose skica funkcionalno zahtijeva (simetrija, okomitost, jednake duljine) i koje dimenzije stvarno odgovaraju vodećim vrijednostima namjere dizajna, pa tek onda te odnose redom postavljati.

Stanje skice iz broja relacija, dimenzija i potrebnih DOFRačunski prikaz

Uspoređuje broj upisanih relacija i dimenzija s brojem stupnjeva slobode koje skica stvarno ima, i određuje je li rezultat nedovoljna, potpuna ili prekomjerna određenost.

Razlika (upisano − potrebno)—
Stanje skice—

Kad je broj upisanih relacija i dimenzija manji od potrebnog, skica ostaje nedovoljno određena za razliku preostalih stupnjeva slobode; kad je jednak, skica je potpuno određena; kad je veći, svaka dodatna stavka iznad potrebnog broja postaje kandidat za redundanciju ili sukob i vjerojatno je uzrok pogreške koju treba dijagnosticirati postupkom opisanim ranije u ovoj jedinici.

Ključni pojmovi

PojamZnačenje
Nedovoljno određena skica (under defined)Skica u kojoj barem jedan entitet ima preostali stupanj slobode i može se slobodno pomaknuti.
Potpuno određena skica (fully defined)Skica bez preostalih stupnjeva slobode – svaki entitet je jednoznačno fiksiran.
Prekomjerno određena skica (over defined)Skica s više relacija i dimenzija nego što je potrebno; sadrži sukob i/ili redundanciju.
Sukob (conflict)Dvije relacije ili dimenzije postavljaju međusobno proturječne geometrijske zahtjeve.
Redundancija (redundant)Relacija ili dimenzija koja ne proturječi ostalima, ali ponavlja već postignuto ograničenje.
Dijagnostički alat skiceAlat sustava koji ispisuje koje relacije i dimenzije sudjeluju u sukobu ili redundanciji.
Stupanj slobode gibanja (DOF)Nezavisan način pomaka entiteta koji relacije i dimenzije postupno oduzimaju do nule.
Nedovoljno određena jedan rub slobodan (nije fiksiran) Potpuno određena sve dimenzionirano, nula preostalih DOF Prekomjerno određena ? suvišna/sukobljena dimenzija dijagonale stanje se čita iz boje geometrije i statusne trake
Slika 1.7 — tri moguća stanja iste pravokutne skice: nedovoljno određena (slobodan rub), potpuno određena, i prekomjerno određena zbog suvišne dijagonale.

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.

Pitanje 1 od 4

Skica u kojoj se jedan entitet i dalje može slobodno pomaknuti mišem naziva se:

Slobodan pomak entiteta znači da nisu svi stupnjevi slobode oduzeti relacijama i dimenzijama – skica je nedovoljno određena.

Pitanje 2 od 4

Redundantna relacija razlikuje se od relacije koja izaziva sukob po tome što:

Redundancija je suvišno ponavljanje već postignutog ograničenja bez proturječja; sukob je izravno proturječje između dvije stavke.

Pitanje 3 od 4

Preporučen postupak kad sustav prijavi prekomjernu određenost skice jest:

Sustavno pronalaženje i ciljano uklanjanje uzroka čuva već uloženu namjeru dizajna bolje nego potpuno poništavanje skice.

Pitanje 4 od 4

Je li dopušteno da skica privremeno ostane nedovoljno određena?

Privremena nedovoljna određenost je uobičajena radna faza; prije izvlačenja u značajku ili korištenja kao reference skicu treba dovesti do potpune određenosti.

Odgovoreno 0 od 4.

Vježbe uz jedinicu

Gradivo ove jedinice priprema za sljedeće vježbe: