Presjeci

Zašto presjek

Ortogonalne projekcije pokazuju vanjski oblik predmeta vrlo jasno, ali unutarnji oblici — provrti, upusti, navoji, utori i šupljine — u pogledu se vide samo kao nevidljivi bridovi, crtani tankom isprekidanom crtom. Kad takvih bridova ima mnogo, crte se preklapaju, sijeku s vidljivim bridovima i kotama, a čitatelj više ne može pouzdano razlučiti što je gdje. Presjek to rješava tako da predmet zamišljeno prereže ravninom, prednji dio ukloni, a ostatak prikaže u pogledu iz smjera okomitog na tu ravninu.

Na presjeku se crtaju dvije stvari. Prva je presječena površina — ono što je nož zamišljeno prerezao — i ona se šrafira. Druga su vidljivi bridovi iza ravnine presjeka, primjerice rub stepenastog provrta ili stražnja polovina plašta cilindra; oni se crtaju punom debelom crtom kao i u svakom pogledu. Nevidljivi bridovi na presjeku se u pravilu ne crtaju: presjek je nacrtan upravo zato da ih ne bi trebalo.

Važno je razumjeti da je rezanje samo zamišljeno. Uklonjeni dio predmeta ostaje prisutan u svim ostalim projekcijama — tlocrt nosača na slici 3.4.1 nacrtan je cijel, iako je nacrt prikazan u presjeku. Presjek je način prikazivanja, a ne stanje dijela. Pravila za prikazivanje presjeka opisana su u nizu norma ISO 128; primjenjuje se važeće izdanje.

Ravnina presjeka i njezina oznaka

Položaj ravnine presjeka pokazuje se u projekciji u kojoj se ravnina vidi kao crta. Oznaka se sastoji od četiriju dijelova:

• crta presjeka — tanka crta-točka, s debelim kratkim dijelovima na krajevima i na svakom mjestu gdje ravnina mijenja smjer;
• strelice okomite na crtu presjeka, na debelim krajevima, koje pokazuju smjer gledanja;
• velika slova uz strelice, ista na oba kraja (A, B, C…);
• naziv presjeka uz sam prikaz, u obliku A–A, uvijek u smjeru čitanja crteža.

Na slici 3.4.1 nosač vretena PS1-01-002 prerezan je ravninom koja prolazi kroz os provrta za ležaj i kroz provrt u stopi. U tlocrtu se ta ravnina vidi kao crta; strelice pokazuju da gledamo od prednje strane prema stražnjoj. Crtež je u metodi projiciranja E, u kojoj pogled odozgo stoji ispod nacrta, a prednja strana predmeta u tlocrtu je dolje. Zato strelice pokazuju prema gore, prema nacrtu u kojem se nalazi presjek.

Oznaka se smije izostaviti kad je položaj presjeka očit: kad ravnina prolazi kroz ravninu simetrije dijela, a presjek stoji na mjestu pripadajuće projekcije. Na radioničkim crtežima dijelova s više presjeka ipak je dobra praksa označiti svaki, jer se crtež čita i u pogonu, daleko od autora. U praksi se izbjegavaju slova koja se lako zamijene s brojkama, poput I i O, a oznake se dodjeljuju abecednim redom, onako kako se presjeci pojavljuju na listu.

Šrafura

Presječena površina označava se šrafurom: nizom usporednih tankih punih crta, najčešće pod kutom od 45° prema glavnoj osi ili glavnom obrisu dijela. Šrafura govori „ovdje je bio materijal“ i čitatelju odmah razdvaja punu stijenku od šupljine.

Šrafura sama po sebi ne propisuje materijal. Materijal se navodi u zaglavlju radioničkog crteža ili u sastavnici sklopnog crteža. Neke nacionalne norme i tvrtke koriste posebne uzorke šrafure za pojedine skupine materijala (metali, plastika, drvo, beton); ako ih se koristi, značenje treba biti jednoznačno objašnjeno na crtežu.

Na slici 3.4.2 vidi se primjena na sklopu. Kućište je šrafirano pod 45° s razmakom od 7 jedinica crteža, poklopac do njega suprotnim smjerom, vanjski prsten ležaja istim smjerom kao kućište, ali znatno gušće, a unutarnji prsten opet suprotnim smjerom. Tako svaki dio ima vlastiti „potpis“ i granice su čitke čak i kad se debela crta obrisa izgubi u ispisu.

Puni presjek, polupresjek i djelomični presjek

Puni presjek dobiva se jednom ravninom koja prolazi kroz cijeli predmet, najčešće kroz ravninu simetrije. Primjenjuje se kad je unutrašnjost bitnija od vanjštine ili kad je vanjski oblik jednostavan i dovoljno je jasan iz druge projekcije. Nosač na slici 3.4.1 tipičan je slučaj: vanjski oblik je kutnik, a sve zanimljivo — sjedište ležaja Ø28 H7, prolaz za vreteno i provrt za vijak — nalazi se unutra.

Polupresjek se crta za dijelove simetrične oko osi ili ravnine: jedna polovina prikazana je u presjeku, druga u pogledu, a granica je središnjica, a ne debela crta. U istoj slici čitatelj dobiva i vanjski i unutarnji oblik. Nevidljivi bridovi ne crtaju se ni u polovini u pogledu, jer se unutarnji oblik vidi u polovini u presjeku. Kod vodoravne osi presjek se obično crta iznad središnjice, a kod okomite desno od nje. Unutarnji promjeri kotiraju se tada kotnom crtom s jednom strelicom, koja prelazi preko središnjice.

Djelomični presjek otvara samo mali dio predmeta — utor za pero na vratilu, navojni provrt u ploči, provrt za podmazivanje. Granica djelomičnog presjeka crta se tankom prostoručnom crtom ili tankom cik-cak crtom. Ta crta ne smije se poklapati s bridom ni sa središnjicom, jer bi se onda izgubila. Na slici 3.4.2 donji dio kućišta ograničen je upravo takvom crtom: kućište se nastavlja prema stopi, ali taj dio za razumijevanje uležištenja nije potreban.

Kad unutarnji oblici ne leže u jednoj ravnini, koristi se stepenasti (lomljeni) presjek: ravnina presjeka sastoji se od više usporednih dijelova spojenih okomitim prijelazima, a svaki prolazi kroz neki važan oblik, primjerice kroz provrt za vodilicu i kroz pomaknuti navojni provrt u klizaču. Na mjestima promjene smjera crta presjeka je debela. U samom presjeku prijelazi se ne crtaju: presjek se prikazuje kao da je načinjen jednom ravninom. Ako se ravnine sijeku pod kutom, primjerice kod prirubnice s provrtima raspoređenim po kružnici, jedan dio ravnine zamišljeno se zakrene u ravninu projekcije i crta se u pravoj veličini. Takav se presjek naziva zakrenutim presjekom po ravninama koje se sijeku.

Zakrenuti presjek i prerez

Za dugačke dijelove stalnog ili postupno promjenjivog presjeka — krakove, rebra, žbice, profile, ručice — često je dovoljno pokazati samo oblik poprečnog presjeka na jednom mjestu. Dva su načina, oba na slici 3.4.3.

Zakrenuti presjek na mjestu nastaje kad se poprečni presjek zamišljeno zakrene za 90° oko svoje osi u ravninu crteža i nacrta izravno preko pogleda. Obris mu je tanka puna crta, da se ne bi pomiješao s obrisom samog dijela. Prikladan je kad presjek ne prekriva važne bridove i kad je oblik jednostavan.

Prerez (izvučeni presjek, profil) crta se izvan pogleda, debelom punom crtom, na produžetku crte presjeka ili središnjice, ili na bilo kojem drugom mjestu na listu — tada s oznakom ravnine i nazivom, npr. B–B. Prerez se koristi kad bi presjek na mjestu bio nečitak, kad ga treba kotirati ili kad se oblik duž dijela mijenja pa treba nacrtati nekoliko prereza na različitim mjestima. Na radioničkom crtežu vratila prerezi kroz utore za pero i ravne plohe uobičajeni su način da se pokaže dubina utora i dimenzija plohe bez dodatnih projekcija.

Što se ne siječe

Neki dijelovi i oblici u uzdužnom presjeku — kad ravnina prolazi kroz njihovu os ili duž njih — ne prikazuju se presječeni, nego u pogledu. Razlog je čitljivost: šrafirano vratilo u sklopu izgledalo bi kao dio kućišta, a šrafirano rebro kao puna stijenka.

• puni okrugli dijelovi: vratila, osovine, zatici, svornjaci;
• spojni elementi: vijci, matice, podloške, zakovice, klinovi i pera;
• kotrljajuća tijela: kuglice i valjčići ležajeva;
• tanki oblici u ravnini presjeka: rebra, krakovi, žbice i zubi zupčanika.

Na slici 3.4.2 vreteno, vijak poklopca i kuglica ležaja nacrtani su u pogledu, iako ravnina presjeka prolazi točno kroz njihove osi. Prstenovi ležaja, kućište i poklopac su šrafirani. Uskočnik, debljine oko 1 mm, zacrnjen je kao uski presjek. Kod navojnog spoja vanjski navoj vijka „prekriva“ unutarnji navoj kućišta, pa šrafura kućišta dolazi do vanjskog promjera vijka; iza kraja vijka vidi se preostali unutarnji navoj i vrh provrta od svrdla.

Isti dijelovi poprečno se sijeku normalno: prerez vratila kroz utor za pero šrafira se, kao i poprečni presjek rebra. Ako je na punom dijelu potrebno pokazati neki unutarnji oblik — središnji provrt, utor, poprečni provrt za zatik — primjenjuje se djelomični presjek samo tog mjesta.

Presječena površina, masa profila i širina na crtežu

Presjek nije samo slika: površina poprečnog presjeka ulazi u proračun mase, krutosti i čvrstoće. Masa po metru duljine profila iznosi

m′ = A · ρ,    A u m², ρ u kg/m³ → m′ u kg/m

a masa komada duljine L je m = m′ · L. Za crtač je jednako važna najuža mjera presjeka na papiru, dakle debljina stijenke pomnožena s mjerilom: iz nje se odlučuje hoće li se površina šrafirati uobičajenim razmakom, gušće ili potpuno zacrniti. Granica od oko 2 mm na papiru je preporuka iz prakse, a ne propisana vrijednost.

Za vodilicu PS1-01-005, punu šipku Ø12 od čelika C45, površina presjeka je A = π · 12² / 4 = 113,1 mm², masa po metru 0,888 kg/m, a jedna vodilica duljine 380 mm ima 0,337 kg; dvije vodilice zajedno oko 0,675 kg. U mjerilu 1:1 presjek je na papiru širok 12 mm, pa se šrafira normalno. Postolje PS1-01-001 ima pravokutni presjek 120 × 10 = 1200 mm²; od legure EN AW-6082 (oko 2700 kg/m³) to je 3,24 kg/m, a ploča duljine 400 mm ima oko 1,30 kg. Ako bi se umjesto pune vodilice razmatrala kvadratna aluminijska cijev 20 × 2, presjek bi bio samo 144 mm², a u mjerilu 1:2 stijenka bi na papiru bila široka 1 mm — takav se presjek zacrnjuje.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.

Vježbe uz jedinicu

Gradivo ove jedinice priprema za sljedeće vježbe:

• V5 Presjeci: puni, polupresjek, djelomični · 2 sata