Posebne projekcije i detalji

Kada osnovne projekcije nisu dovoljne

Pravilo odabira projekcija glasi: najmanji broj prikaza koji predmet određuje jednoznačno. Tri osnovne projekcije — nacrt, tlocrt i bokocrt — dovoljne su za većinu prizmatičnih i rotacijskih dijelova. Postoje, međutim, tri tipične situacije u kojima one daju loš rezultat.

• Kosa ploha. Ploha nagnuta prema svim ravninama projekcije vidi se u svakoj od njih skraćeno. Provrt na njoj postaje elipsa, a pravokutnik romb. Takav prikaz ne može se pouzdano kotirati.
• Sitan oblik. Utor za uskočnik, skošenje ili zaobljenje prijelaza od nekoliko desetinki milimetra u mjerilu cijelog dijela nestaje u debljini crte.
• Jedan oblik, cijeli pogled. Da bi se pokazala dubina utora za pero, crtati cijeli bokocrt vratila znači potrošiti prostor i vrijeme na kružnicu koju čitatelj ionako zamišlja.

Za sve tri situacije norme tehničkog crtanja predviđaju posebne prikaze. Pravila za poglede opisana su u nizu norma ISO 128, a mjerila u ISO 5455; primjenjuje se važeće izdanje. Zajedničko im je da se svaki poseban prikaz jednoznačno veže uz glavni prikaz: položajem, strelicom sa slovom, kružnicom sa slovom ili tankom crtom-točkom.

Pogled u smjeru strelice

U metodi projiciranja E svaki pogled ima svoje mjesto: tlocrt ispod nacrta, bokocrt slijeva desno od nacrta i tako dalje. Ponekad pogled ne stane na to mjesto, ili je potreban pogled iz smjera koji nije jedan od šest osnovnih. Tada se primjenjuje metoda strelica: u glavnom prikazu nacrta se strelica koja pokazuje smjer gledanja, uz nju veliko slovo, a sam pogled crta se bilo gdje na listu i označi istim slovom.

Strelica se crta okomito na plohu koju treba prikazati, a slovo stoji uz strelicu tako da se čita u smjeru čitanja crteža, bez obzira na smjer strelice. Pogled označen slovom nije vezan pravilima rasporeda metode E ili A. Zato ga se koristi i kad bi raspored projekcija inače bio nespretan, primjerice kad je pogled odozdo potreban, a ispod nacrta nema mjesta.

Pomoćni (kosi) pogled

Pomoćni pogled je pogled u smjeru okomitom na kosu plohu. Ravnina projekcije postavljena je usporedno s tom plohom, pa se ona i sve na njoj — provrti, utori, obris — vide u pravoj veličini. Pomoćni pogled obično se crta u položaju projekcije, pomaknut duž smjera gledanja, tako da se njegova veza s glavnim prikazom vidi preko tankih crta-točaka kroz središta provrta. Kada to nije moguće, crta se bilo gdje na listu i označava strelicom i slovom.

Na slici 3.5.1 prikazan je nosač granične sklopke -S1 pozicionirne osi PS-1: savijeni lim debljine 3 mm s vodoravnom osnovom za pričvršćenje na postolje i krakom nagnutim pod 45°, na koji se montira sklopka. U nacrtu se krak vidi kao crta, pa se provrti za sklopku pojavljuju samo kao nevidljivi bridovi. U tlocrtu bi krak bio skraćen na oko 71 % prave duljine (cos 45° = 0,707), a provrti bi postali elipse. Pomoćni pogled A pokazuje krak točno onakvog kakav se izrezuje iz lima i buši.

Pomoćni pogled gotovo je uvijek i djelomičan: crta se samo kosi dio, jer bi ostatak predmeta u tom smjeru i sam bio skraćen i ništa ne bi pojasnio. Isto vrijedi i u drugom smjeru: osnova nosača u tlocrtu je u pravoj veličini, pa se u tlocrtu smije nacrtati samo osnova, a kosi krak izostaviti.

Djelomični i zakrenuti pogled

Djelomični pogled prikazuje samo dio predmeta koji je potreban. Granica se crta tankom prostoručnom crtom ili tankom cik-cak crtom. Koristi se za pomoćne poglede, za duge dijelove kod kojih je zanimljiv samo kraj te kad bi cijeli pogled ponavljao ono što se već vidi. Granica ne smije ići po bridu ni po središnjici i treba biti postavljena tako da je jasno s koje je strane dio predmeta prikazan.

Zakrenuti pogled nastaje kad se pogled, najčešće pomoćni ili pogled u smjeru strelice, na listu zakrene tako da mu glavni bridovi budu vodoravni ili okomiti. Tako se lakše crta, kotira i čita. Zakretanje se označava simbolom zakretanja — lukom sa strelicom — uz slovo pogleda, a po potrebi i kutom zakretanja. Pomoćni pogled A sa slike 3.5.1 mogao bi se zakrenuti za 45° i nacrtati uspravno u slobodnom dijelu lista: tada bi iznad njega stajalo slovo A sa simbolom zakretanja.

Detalj u povećanom mjerilu

Kad je neki oblik premalen da bi se u mjerilu cijelog crteža jasno nacrtao i kotirao, to se mjesto na glavnom prikazu zaokruži tankom punom kružnicom (ili ovalom) i označi velikim slovom. Isti oblik nacrta se zatim zasebno, u većem mjerilu, a iznad njega se upiše slovo i mjerilo u zagradi, npr. B (10:1). Detalj ne mora stajati u položaju projekcije i smije se nacrtati bilo gdje na listu, najbolje blizu mjesta na koje se odnosi.

Na slici 3.5.2 rukavac vretena Tr12 × 3 × 360 na fiksnom kraju nacrtan je u mjerilu 2:1. Utor za uskočnik širine 1,1 mm i dubine 0,25 mm (mjere su primjer) na papiru bi bio širok 2,2 mm i dubok samo 0,5 mm — manje od dvije debljine debele crte. U detalju B u mjerilu 10:1 isti utor širok je 11 mm i dubok 2,5 mm, pa se mogu upisati sve kote i skošenje 0,5 × 45°.

Za mjerila povećanja koriste se preporučene vrijednosti prema ISO 5455: 2:1, 5:1, 10:1, 20:1, 50:1 i dalje u istom nizu. Detalj u povećanom mjerilu kotira se stvarnim mjerama, kao i svaki drugi prikaz: kotni broj 1,1 stoji uz kotnu crtu dugačku 11 mm. Granica detalja može biti kružnica ili tanka prostoručna crta. Obris oblika presijeca se na granici, a presjek i šrafura, ako su potrebni, crtaju se kao i u glavnom prikazu.

Lokalni pogled

Lokalni pogled prikazuje samo jedan simetrični oblik — utor, provrt, rupu za zatik — umjesto cijele projekcije. Najpoznatiji primjer je utor za pero na vratilu na slici 3.5.3. Nacrt pokazuje duljinu i zaobljene krajeve utora, ali ne i dubinu. Umjesto cijelog bokocrta nacrta se samo obris utora s malim dijelom kružnice vratila, a lokalni pogled poveže se s nacrtom tankom crtom-točkom po osi.

Prema pravilima niza ISO 128, lokalni pogled smije se crtati u rasporedu metode A (trećeg kuta) bez obzira na metodu glavnog crteža, i to je uobičajen način: prikazuje se na onoj strani s koje se oblik gleda. To je iznimka koju treba poznavati, jer bi se na crtežu u metodi E inače očekivalo suprotno. Lokalni pogled ne dobiva slovo. Njegova veza s glavnim prikazom je sama crta-točka.

Srodan postupak primjenjuje se za simetrične predmete: dopušteno je nacrtati samo polovinu ili četvrtinu pogleda, a simetrala se na krajevima označi s dvije kratke usporedne tanke crte okomite na nju. Time se štedi prostor bez gubitka podataka, jer je druga polovina zrcalna slika prve. Pravila o simetriji i središnjicama obrađena su u jedinici 3.3.

Koliko velik mora biti detalj

Pri planiranju lista treba unaprijed znati koliko će prostora detalj zauzeti. Ako je na predmetu promjer zaokruženog područja d_p, tada je

kružnica na glavnom prikazu: d_g = d_p · M_g    detalj na listu: d_d = d_p · M_d    povećanje prema glavnom prikazu: M_d / M_g

Najveće mjerilo koje stane je najveća preporučena vrijednost M_d za koju je d_d manji od kraće stranice raspoloživog prostora. Dobra praksa je da detalj bude barem dvostruko veći od glavnog prikaza; manji omjer rijetko išta pojašnjava.

Za rukavac vretena sa slike 3.5.2 zaokruženo područje ima promjer 4,8 mm na predmetu. Na glavnom prikazu u mjerilu 2:1 kružnica je promjera 9,6 mm, a detalj u mjerilu 10:1 zauzima 48 mm, pet puta više od glavnog prikaza. Ako je na listu slobodan prostor 60 × 50 mm, mjerilo 10:1 stane, a 20:1 ne bi (96 mm). Zato je 10:1 najveće preporučeno mjerilo za taj detalj.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.