Tehničko pismo

Zašto je tehničko pismo normirano

Na tehničkom crtežu slova i brojke nose podatke koji se ne smiju pogrešno pročitati: kotne brojeve, tolerancije, oznake hrapavosti, broj crteža, materijal, napomene o obradi. Kotni broj 36 koji se u radionici pročita kao 38 znači škart, a zamijenjena slova u broju crteža znače da je u sklop ugrađen pogrešan dio. Zato se pismo na crtežu ne bira po ukusu, nego prema normi koja propisuje oblik znakova, njihove omjere i razmake.

Za tehničku dokumentaciju pismo propisuje međunarodna norma ISO 3098 (primjenjuje se važeće izdanje). Norma ima više dijelova: opće zahtjeve, latinično pismo s brojkama i znakovima, dijakritičke i posebne znakove latinice, grčko pismo, ćirilicu i pismo za računalno crtanje. Za hrvatske crteže važni su opći zahtjevi, latinica i dio o dijakritičkim znakovima, jer se na crtežu pojavljuju č, ć, đ, š i ž.

Ciljevi norme su jasni i vrijede i danas, kad se gotovo sve crta računalom:

• čitljivost — svaki znak mora se razlikovati od sličnih znakova (1 i l, 0 i O, 5 i S, 8 i B) i nakon umanjenog ispisa, skeniranja ili fotokopiranja;
• jednolikost — crteži različitih autora i različitih programa izgledaju jednako, pa se čitaju bez privikavanja;
• prikladnost za umanjivanje i povećavanje — nazivne visine prate isti niz kao formati papira, pa pismo pri prijenosu s formata A1 na A3 ostaje u normiranom nizu;
• prikladnost za ručno pisanje i za strojni ispis — znakovi su sastavljeni od jednostavnih ravnih crta i lukova jednake debljine.

Tehničko pismo je jednocrtno: svaki potez ima istu debljinu, bez zadebljanja, serifa i ukrasa. Po tome se razlikuje od tiskarskih pisama za knjige i novine. Razmak slova je dovoljno velik da se znakovi ni pri lošem ispisu ne stapaju.

Oblik A i oblik B, uspravno i koso pismo

ISO 3098 razlikuje dva oblika pisma prema debljini crte u odnosu na nazivnu visinu h. Nazivna visina je visina velikih slova, mjerena od osnovne crte (na kojoj slova stoje) do gornjeg ruba velikog slova.

• Oblik A — uže pismo, debljina crte d = h/14. Sve se mjere izražavaju u četrnaestinama nazivne visine. Na istoj duljini retka stane više znakova, pa se koristi kad je prostora malo, npr. u gustim tablicama i sastavnicama.
• Oblik B — šire i deblje pismo, debljina crte d = h/10. Mjere su u desetinama nazivne visine. To je najčešće korišten oblik na strojarskim crtežima jer je najčitljiviji i lako se usklađuje sa širinama crta.

Oba oblika mogu se pisati uspravno (okomito na osnovnu crtu) ili koso, nagnuto udesno za 15° od okomice, odnosno pod 75° prema osnovnoj crti. Uspravno i koso pismo ravnopravni su po normi. U praksi se na jednom crtežu, pa i u jednoj dokumentaciji, drži jedan način; miješanje uspravnog i kosog pisma na istom listu smatra se lošom praksom.

Oblik A i oblik B ne miješaju se u istom tekstu. Ako tvrtka u predlošku zaglavlja koristi oblik B, isti se oblik koristi i u kotama i napomenama. Razlog je praktičan: čitatelj navikne oko na jednu gustoću znakova i brže uočava odstupanje.

Niz nazivnih visina

Nazivne visine pisma ne biraju se slobodno. ISO 3098 propisuje niz: 1,8 – 2,5 – 3,5 – 5 – 7 – 10 – 14 – 20 mm. Svaka sljedeća visina približno je √2 puta veća od prethodne (2,5 · 1,414 = 3,54 ≈ 3,5; 3,5 · 1,414 = 4,95 ≈ 5). To je isti omjer kao između susjednih formata niza A: format A3 je √2 puta dulji od formata A4.

Posljedica je važna za umnažanje. Kad se crtež formata A2 umanji na A3, sve se mjere smanje u omjeru 1 : √2. Pismo nazivne visine 5 mm postaje 3,5 mm, a crta širine 0,5 mm postaje 0,35 mm. Tekst i crte ostaju u normiranom nizu i crtež je i dalje čitljiv. Upravo zato pisma i širine crta prate isti niz.

Norma ograničava najmanju visinu znakova. Velika slova ne pišu se niža od 2,5 mm, a kad se u tekstu kombiniraju velika i mala slova, nazivna visina bira se najmanje 3,5 mm, jer bi mala slova inače bila premala za sigurno čitanje (provjerite točnu formulaciju u važećem izdanju norme). Visina 1,8 mm ostaje za posebne slučajeve, primjerice za sitne oznake polja u zaglavlju pisane samo velikim slovima.

Tablica je preporuka, a ne propis. Pravilo koje se provlači kroz praksu jest da kotni brojevi budu jednake visine na cijelom listu, a da pozicije na sklopnom crtežu budu vidljivo veće od kotnih brojeva, najčešće za jedan do dva koraka niza. Tako se broj pozicije ne može zamijeniti s kotom.

Omjeri visina i razmaka

Kad je izabrana nazivna visina h i oblik pisma, sve ostale mjere slijede iz omjera propisanih normom. Na slici 2.8 prikazane su osnovne crte retka: osnovna crta na kojoj stoje slova, crta malih slova do koje sežu slova bez produžetka (a, c, e, n, o…), gornja crta do koje sežu velika slova i uzlazni potezi (b, d, h, k, l) te donja crta do koje sežu silazni potezi (g, j, p, q, y).

Omjeri za oba oblika prikazani su u tablici. Vrijednosti su izražene kao dio nazivne visine h.

Iz tablice se vidi nekoliko korisnih pravila. Razmak osnovnih crta b2 u oba je oblika 1,5 h, pa je za h = 3,5 mm razmak redaka 5,25 mm. Razmak između riječi (0,6 h u obliku B) triput je veći od razmaka između slova (0,2 h), pa se riječi jasno odvajaju. Za tekst s dijakritičkim znakovima (č, ć, š, ž, đ i velika slova Č, Ć, Š, Ž) razmak redaka mora biti veći jer kvačice iznad velikih slova zauzimaju prostor f; u hrvatskim napomenama zato se računa s razmakom b1.

Norma dopušta da se razmak a između pojedinih parova znakova smanji na polovicu kad bi vizualno bio prevelik, npr. kod parova LA, TV, Tr ili kod brojki 1 uz druge znakove. To je jedina dopuštena korekcija razmaka; zbijanje cijelog teksta da bi stao u polje nije dopušteno.

Pismo na crtežu: kote, napomene, pozicije i zaglavlje

Pismo na crtežu ima nekoliko uloga i za svaku se bira visina. Pravilo je da su podaci jednake važnosti pisani jednako, a da se podaci više razine razlikuju visinom, ne debljinom ili vrstom pisma.

1. Kotni brojevi. Na formatima A4 do A2 najčešće h = 3,5 mm, na A1 i A0 h = 5 mm. Svi kotni brojevi na listu iste su visine, bez obzira na veličinu kote. Odstupanja tolerancija (npr. +0,1 / −0,05) i oznake razreda (H7, k6) pišu se jednakom visinom kao kotni broj ili korak niže.
2. Napomene i tehnički zahtjevi. Pišu se iznad zaglavlja, iste visine kao kotni brojevi. Redovi se numeriraju (1., 2., 3.) i pišu s razmakom najmanje b1 zbog dijakritike.
3. Oznake pogleda, presjeka i detalja. Velika slova (A–A, B, Z) jedan korak niza iznad kotnih brojeva, npr. 5 mm uz kote od 3,5 mm, da se oznaka odmah uoči.
4. Pozicije na sklopnom crtežu. Brojevi pozicija dva su puta viši od kotnih brojeva ili barem jedan korak iznad njih (npr. 7 mm uz kote od 3,5 mm), jer se crtež čita traženjem pozicije pa sastavnice.
5. Zaglavlje. Naziv i broj crteža pišu se najvišim pismom u zaglavlju (najčešće 5 ili 7 mm), ostali podaci 3,5 mm ili 2,5 mm, a sitni nazivi polja 1,8 mm ili 2,5 mm.

Na radioničkom crtežu klizača PS1-01-004 na formatu A4 to izgleda ovako: kote i tolerancije (100, 80, 15, Ø21 H7) pisane su pismom h = 3,5 mm, oznaka presjeka A–A pismom 5 mm, a u zaglavlju naziv „Klizač" i broj PS1-01-004 pismom 5 mm. Na sklopnom crtežu osi PS1-00-000 na formatu A3 kote su 3,5 mm, a pozicije 1 do 7 pisane su pismom 7 mm uz kružić ili crtu pokazivalicu.

Ručno pisanje. Kad se crta ručno, pismo se piše između tankih pomoćnih crta povučenih na razmaku h i c1, olovkom tvrdoće primjerene debljini crte (npr. mehanička olovka 0,35 mm za pismo h = 3,5 mm oblika B). Za naslove se koriste šablone za pismo. Svaki se znak piše propisanim redoslijedom poteza, najprije okomiti, zatim vodoravni, pa lukovi, jer tako znakovi ispadaju jednaki. Kosa pomoćna crta pod 75° pomaže održati jednak nagib kod kosog pisma.

Debljina crte pisma i širine crta crteža

Debljina crte pisma nije slučajna: ona se usklađuje sa širinama crta prema ISO 128. Niz širina crta je 0,13 – 0,18 – 0,25 – 0,35 – 0,5 – 0,7 – 1 – 1,4 – 2 mm, dakle opet s omjerom √2 između susjednih vrijednosti. Za oblik B debljina crte d = h/10 daje točno vrijednosti iz tog niza:

Kod oblika A poklapanje je točno za h = 3,5 i h = 7 mm, dok se za h = 5 i h = 10 mm dobivaju vrijednosti blizu niza (0,36 i 0,71 mm), koje se u praksi zaokružuju na 0,35 i 0,7 mm. To je jedan od razloga zašto je oblik B češći: na crtežu sa skupinom crta 0,5/0,25 mm pismo h = 3,5 mm oblika A piše se istom olovkom kao tanke crte, a pismo h = 5 mm oblika B istom olovkom kao debele crte.

Iz toga slijedi preporuka za cijeli list: kad su vidljivi bridovi nacrtani crtom 0,5 mm, a kotne i pomoćne crte crtom 0,25 mm, kotni brojevi h = 3,5 mm oblika B imaju debljinu 0,35 mm — tanju od obrisa, a deblju od kotne crte. Kotni broj se tako jasno odvaja od kotne crte, a ne natječe se s obrisom predmeta.

d = h / 10 (oblik B)   ·   d = h / 14 (oblik A)   ·   b2 = 1,5 · h (oba oblika)

Tehničko pismo u CAD sustavu

U CAD sustavu pismo se ne piše rukom, ali pravila ostaju ista. Jedan dio norme bavi se upravo pismom za računalno crtanje, a CAD sustavi uglavnom nude jedno ili više pisama izrađenih prema ISO 3098, često s oznakom ISO u nazivu. Kod odabira pisma treba provjeriti tri stvari: da je jednocrtno i jednake debljine, da sadrži sve hrvatske dijakritičke znakove i da se znakovi 1, l, I, 0 i O jasno razlikuju.

Stil teksta i stil kote. Visina, oblik i nagib pisma ne podešavaju se za svaki tekst posebno, nego jednom, u stilu teksta i stilu kotiranja predloška. Predložak tvrtke sadrži npr. stil „kote 3,5", stil „napomene 3,5", stil „pozicije 7" i stil „zaglavlje 5". Tko crta, bira stil, a ne upisuje visinu. Time se postiže da su svi crteži u dokumentaciji jednaki.

Visina na papiru, ne u modelu. Visina pisma na crtežu je visina na ispisanom listu. Ako je pogled nacrtan u mjerilu 1 : 2, kotni broj i dalje mora biti visok 3,5 mm na papiru, a ne 7 mm. Suvremeni CAD sustavi to rješavaju tzv. anotacijama vezanima uz list: tekst se upisuje u visini papira bez obzira na mjerilo pogleda. U starijim 2D programima, gdje se crta u prostoru modela u mjerilu 1 : 1, visinu teksta treba pomnožiti s nazivnikom mjerila (3,5 · 2 = 7 mm u modelu za ispis u 1 : 2).

Pisma operacijskog sustava. Pisma namijenjena uredskim dokumentima imaju promjenljivu debljinu poteza, serife ili vrlo usko slaganje. Ona nisu zabranjena za tablice i opise izvan crteža, ali za kote i zaglavlje nisu prikladna. Posebnu pozornost traže znakovi kojih nema u svakom pismu: Ø, ±, °, ², ³ i ≤. Ako ih pismo nema, CAD ih zamijeni praznim kvadratom ili drugim znakom, što se na crtežu ne smije dogoditi.

Razmjena i PDF. Kad se crtež šalje dobavljaču u izvornom formatu, a on nema isto pismo, CAD zamijeni pismo drugim i tekst može promijeniti širinu te preklopiti kote. Zato se za razmjenu crteža koristi PDF s ugrađenim pismima, a u izvornim datotekama pisma koja su dio instalacije CAD sustava.

Računski prikaz: mjere pisma iz nazivne visine

Kad je izabrana nazivna visina i oblik pisma, sve ostale mjere dobivaju se množenjem nazivne visine s omjerima iz tablice. Računski prikaz daje visinu malih slova c1, razmak slova a, najmanji razmak osnovnih crta b2 i debljinu crte d. U poruci se računa i visina bloka od zadanog broja redaka, od gornje crte prvog retka do donje crte posljednjeg retka.

Za pismo h = 3,5 mm oblika B dobiva se visina malih slova 2,45 mm, razmak slova 0,7 mm, razmak osnovnih crta 5,25 mm i debljina crte 0,35 mm. Blok od četiri retka napomena zauzima tada visinu 3 · 5,25 + 3,5 + 1,05 = 20,3 mm; to je visina koju treba predvidjeti iznad zaglavlja crteža klizača PS1-01-004. Ako se napomene pišu s dijakritičkim znakovima, razmak se povećava na b1 = 1,9 h = 6,65 mm, a blok naraste na 24,5 mm. Za oblik A i istu visinu dobiva se d = 0,25 mm i c1 = 2,5 mm: pismo je uže, pa u isti redak stane više znakova.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.

Vježbe uz jedinicu

Gradivo ove jedinice priprema za sljedeće vježbe:

• V1 Format, okvir, zaglavlje i tehničko pismo · 2 sata