Zaglavlje, sastavnica i označavanje dokumentacije

Zaglavlje: uloga i položaj

Zaglavlje je dio lista crteža u kojem stoje podaci o dokumentu, a ne o predmetu. Crtež pokazuje oblik i mjere, a zaglavlje kaže čiji je to dokument, kako se zove, koji mu je broj, u kojem je stanju izmjena, tko ga je izradio i tko odobrio. Bez zaglavlja crtež se ne može pronaći u arhivu, ne može se naručiti izrada i ne zna se je li važeći.

Zaglavlje propisuje norma ISO 7200 (primjenjuje se važeće izdanje). Njezina su osnovna pravila:

• zaglavlje se nalazi u donjem desnom kutu crtaćeg polja, unutar okvira lista, na svim formatima od A4 do A0;
• širina zaglavlja je najviše 180 mm, tako da stane na format A4 u uspravnom položaju (210 mm manje 20 mm lijevog ruba za uvezivanje i 10 mm desnog ruba);
• smjer čitanja zaglavlja određuje smjer čitanja crteža, pa se crtež uvijek okreće tako da je zaglavlje čitljivo;
• zaglavlje je podijeljeno na polja jasno omeđena crtama; u svakom polju je sitni naziv polja i upisani podatak.

Isti raspored zaglavlja koristi se na svim listovima jedne dokumentacije, a u CAD sustavu on je dio predloška lista. Polja se najčešće popunjavaju automatski iz svojstava modela i dokumenta: naziv, broj, materijal i masa upisuju se jednom, u svojstvima dijela, i odande se prenose u zaglavlje i u sastavnicu sklopa.

Polja zaglavlja po ISO 7200

ISO 7200 dijeli polja zaglavlja u tri skupine. Identifikacijska polja jednoznačno određuju dokument i smještena su u donjem desnom dijelu zaglavlja, gdje se u arhivi i u radionici najprije traže. Opisna polja govore što je na crtežu. Administrativna polja bilježe tko je dokument izradio i odobrio, kakva je vrsta dokumenta i u kojem je stanju.

Podjela na obvezna i neobvezna polja prikazana je prema ISO 7200; točan popis provjerite u važećem izdanju norme. Obvezna polja su ona bez kojih dokument nije dokument: bez vlasnika se ne zna tko odgovara za njega, bez broja se ne može pronaći, bez datuma se ne zna je li važeći, a bez imena osoba koje su ga izradile i odobrile ne zna se tko jamči za njegov sadržaj.

Dodatna polja: materijal, masa, mjerilo, tolerancije

ISO 7200 propisuje polja za upravljanje dokumentom, ali radionici trebaju još neki podaci koji se tradicionalno upisuju u zaglavlje ili neposredno iznad njega. Tvrtke ih dodaju u vlastiti predložak, obično kao gornji red zaglavlja, kako je prikazano na slici 2.9.

• Materijal — oznaka po odgovarajućoj normi za materijale (npr. EN AW-6082 T6 za aluminijsku leguru u toplinski obrađenom stanju, C45 za čelik za poboljšavanje). Kod poluproizvoda upisuje se i oblik, npr. ploča ili šipka.
• Masa — u kilogramima, zaokružena na smisleni broj decimala. Na radioničkom crtežu služi za logistiku i provjeru, a na sklopnom za zbroj mase sklopa.
• Mjerilo — glavno mjerilo lista; ako neki pogled ili detalj ima drugo mjerilo, ono se piše uz oznaku tog pogleda.
• Simbol metode projiciranja — krnji stožac u dvije projekcije koji pokazuje je li crtež u europskoj (prvi kut) ili američkoj (treći kut) metodi.
• Opće tolerancije — pozivanje na normu općih tolerancija (npr. ISO 2768 s razredom točnosti) za sve kote bez upisanog odstupanja.
• Opća oznaka hrapavosti i pozivanje na normu za tolerancije oblika i položaja ili za rubove predmeta, kad ih crtež koristi.

Ovi podaci na crtežu klizača nisu ukrasni. Radnik koji uzima list prvo gleda materijal i dimenzije sirovca, a kontrolor provjerava kote bez upisanog odstupanja prema razredu općih tolerancija iz zaglavlja. Ako polje „Opće tolerancije" ostane prazno, kota 80 na klizaču nema definiranu dopuštenu mjeru i ne može se ni prihvatiti ni odbiti.

Sastavnica sklopnog crteža

Sastavnica je popis svih dijelova sklopa. Na sklopnom crtežu dijelovi su označeni pozicijama — brojevima na crtama pokazivalicama (pravila za pozicije daje ISO 6433) — a sastavnica za svaku poziciju kaže što je to, koliko ih ima i gdje se nalazi njezina dokumentacija. Sadržaj i oblik sastavnice obrađuje ISO 7573 (primjenjuje se važeće izdanje).

Sastavnica može biti na samom sklopnom crtežu, neposredno iznad zaglavlja, ili kao zaseban dokument s vlastitim brojem. Kad je iznad zaglavlja, zaglavlje sastavnice (nazivi stupaca) stoji uz zaglavlje crteža, a redovi se upisuju odozdo prema gore, tako da se nove pozicije mogu dodati bez precrtavanja. Kad je zaseban dokument, redovi idu odozgo prema dolje kao u svakoj tablici.

Uobičajeni stupci sastavnice su:

1. Pozicija — redni broj dijela na sklopnom crtežu.
2. Količina — broj komada u jednom sklopu (ili duljina i jedinica za materijal na metre).
3. Naziv — kratki naziv dijela, s glavnim mjerama kad je to korisno (vodilica Ø12 × 380).
4. Oznaka — broj crteža za izrađene dijelove, odnosno normirana oznaka za normirane dijelove (vijci, matice, ležajevi, zatici).
5. Materijal — za izrađene dijelove; kod vijaka razred čvrstoće.
6. Masa — masa jednog komada; iz nje se računa masa sklopa.

Djelomična sastavnica sklopa osi PS1-00-000 izgleda ovako:

Uočite da pozicija nije isto što i broj crteža. Pozicija vrijedi samo na tom sklopnom crtežu, a broj crteža je trajna oznaka dijela u cijeloj dokumentaciji. Klizač je na sklopnom crtežu pozicija 2, a njegov broj crteža je PS1-01-004. Masa vodilice upisana je za jedan komad (Ø12 × 380, C45: 0,34 kg), a masa vretena je približna jer je računata s diobenim promjerom navoja 10,5 mm, što se u stupcu naznačuje znakom ≈. Za kupovne dijelove masa se uzima iz kataloga proizvođača, a ne procjenjuje.

Sustavi brojčanog označavanja crteža

Svaki dokument i svaki dio dobivaju jednoznačan broj. Broj se nikada ne dodjeljuje dvaput, ni kad se stari dio prestane izrađivati. Kako će broj izgledati, odlučuje tvrtka; postoje tri osnovna pristupa.

• Klasifikacijski (govoreći) broj — dijelovi broja nose značenje: proizvod, podsklop, vrstu dijela. Iz broja PS1-01-004 odmah se vidi da je dio pozicionirne osi, iz mehaničke grupe, i da je četvrti dio te grupe. Prednost je čitljivost i lakše snalaženje u arhivi; nedostatak je što se broj teško održava kad se proizvod mijenja, a dio koji se koristi u više proizvoda nosi oznaku samo jednog.
• Identifikacijski (neutralni) broj — redni broj bez značenja, npr. 100482, koji dodjeljuje sustav za upravljanje dokumentacijom. Nikada ne zastarijeva i dio ga može nositi u bilo kojem proizvodu. Značenje (vrsta dijela, proizvod) čuva se u svojstvima zapisa u bazi, a ne u broju.
• Mješoviti broj — kratki klasifikacijski prefiks (npr. vrsta dokumenta ili grupa) i neutralni redni broj. Česta je kompromisna praksa u srednjim tvrtkama.

Oznaka 00-000 u broju sklopa pokazuje najvišu razinu: sklop cijele osi. Kad bi os dobila i električni ormarić kao zasebnu grupu, njegovi dokumenti mogli bi nositi prefiks PS1-02-…, a programska dokumentacija PS1-03-…. Takvo pravilo vrijedi samo ako je zapisano: svaki sustav brojčanog označavanja mora imati pisanu uputu s pravilima i jednu osobu ili sustav koji dodjeljuje brojeve.

Broj crteža i broj dijela u pravilu su isti — klizač i njegov radionički crtež nose broj PS1-01-004. Kod dokumenata koji nisu crteži dijela (sheme, upute, proračuni) broj se dopunjuje oznakom vrste dokumenta, kako bi se proračun ležaja i crtež nosača istog sklopa razlikovali.

Izmjene i indeks izmjene

Izdani crtež ne mijenja se prešutno. Svaka izmjena nakon izdavanja bilježi se na tri mjesta: u indeksu izmjene u zaglavlju, u tablici izmjena na crtežu i oznakom na mjestu izmjene u samom crtežu.

1. Indeks izmjene — slovo ili broj koji raste sa svakom izmjenom: prvo izdanje bez indeksa ili s indeksom A, zatim B, C… Neke tvrtke prije izdavanja koriste brojeve (01, 02) za radne inačice, a slova tek za izdane crteže.
2. Tablica izmjena — obično iznad zaglavlja ili u gornjem desnom kutu: indeks, opis izmjene, zona crteža, datum, tko je izmijenio i tko odobrio. Opis je konkretan: „kota 15 promijenjena u 16", a ne „ispravak".
3. Oznaka na crtežu — uz izmijenjenu kotu ili pogled upisuje se indeks u malom trokutu ili kružiću, a u CAD sustavu promijenjeno se područje po potrebi uokviri oblakom.

Najvažnija odluka pri izmjeni jest novi indeks ili novi broj. Pravilo zamjenjivosti kaže: ako se novi dio može ugraditi umjesto starog u svaki postojeći sklop i obrnuto, bez ikakvih prilagodbi, dovoljno je povećati indeks. Ako izmjena mijenja oblik, spoj ili funkciju tako da stari i novi dio više nisu međusobno zamjenjivi, dio mora dobiti novi broj, a stari broj ostaje u arhivi za postojeće sklopove.

Primjer s osi PS-1: na izmjeni B klizača PS1-01-004 skošenje ruba povećano je s 0,5 na 1 × 45°. Stari i novi klizač jednako se ugrađuju, pa je dovoljan novi indeks. Kad bi se provrt za linearni ležaj promijenio s Ø21 H7 na drugi promjer zbog drugog ležaja, stari klizač više ne bi primio novi ležaj — to je novi dio s novim brojem, a mijenja se i sastavnica sklopa.

Računski prikaz: masa dijela za sastavnicu

Masa dijela računa se iz volumena i gustoće materijala: m = ρ · V. Za prizmatičan dio s provrtima volumen je volumen kvadra umanjen za volumen provrta. CAD sustav masu računa automatski iz modela, ali procjena rukom služi kao provjera da je u svojstvima modela zadan pravi materijal.

V = a · b · c − n · (π · d² / 4) · c   ·   m = ρ · V

Za klizač PS1-01-004 dimenzija 100 × 80 × 15 s četiri provrta Ø6,6 kroz cijelu debljinu volumen je 120 000 − 2 053 = 117 947 mm³, odnosno 117,9 cm³. S gustoćom aluminijske legure 2,70 g/cm³ masa je 318 g, a u sastavnicu se upisuje 0,32 kg. Bez provrta masa bi bila 324 g: četiri mala provrta mijenjaju masu za manje od 2 %, pa se kod procjene smiju zanemariti, ali ne i u CAD modelu. Da je klizač od čelika C45, masa bi bila gotovo triput veća, oko 0,93 kg — što je za os s teretom do 5 kg i koračnim motorom bitna razlika. Istim računom dobiva se masa postolja 400 × 120 × 10 od 1,30 kg i vodilice Ø12 × 380 od čelika C45 od 0,34 kg po komadu.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.

Vježbe uz jedinicu

Gradivo ove jedinice priprema za sljedeće vježbe:

• V1 Format, okvir, zaglavlje i tehničko pismo · 2 sata