Vrste održavanja i put do pametnog održavanja

Dvije velike skupine

Podjela održavanja započinje jednim pitanjem: je li kvar već nastupio? Ako jest, riječ je o održavanju nakon kvara, koje se naziva i korektivnim ili reaktivnim. Ako nije, riječ je o planiranom održavanju, koje se naziva i preventivnim. Sve ostale podjele koje se u literaturi pojavljuju samo su razrada tih dviju skupina.

Razlika nije u alatu ni u vještini nego u trenutku. Isti serviser istim ključem zamjenjuje isti remen — ali jednom to radi u nedjelju ujutro u dogovorenoj stanci, a drugi put u srijedu u 14 sati, dok ćelija stoji, glodalica čeka obradak, a voditelj smjene zove svakih deset minuta. Tehnički je posao isti, a trošak i napetost posve različiti.

Zbog toga se odnos tih dviju skupina i uzima kao mjerilo zrelosti pogona. Uobičajeno se traži da udio planiranih zahvata bude iznad 75 posto ukupnog broja. Ispod te granice služba održavanja troši većinu vremena na gašenje požara, pa ni nema kada raditi na uzrocima.

Održavanje nakon kvara

Zahvat nakon kvara nije nužno pogreška. On je razuman izbor kad su ispunjena tri uvjeta: element je jeftin, zamjena je brza i posljedica otkaza je mala. Signalna žarulja, osigurač, filtar u ormaru i potrošna četka upravo su takvi elementi; njihovo preventivno praćenje stoji više nego sam otkaz.

Unutar te skupine razlikuju se dva slučaja. Hitni popravak izvodi se odmah, jer sustav stoji ili je ugrožena sigurnost. Odgođeni popravak zapisuje se i čeka prvu planiranu stanku, jer kvar ne sprječava rad — primjerice puknuta oznaka na ogradi ili istrošeni poklopac koji ne utječe na funkciju.

Trošak zahvata nakon kvara gotovo se nikada ne svodi na sate i dijelove. Uz njega ide vrijeme traženja uzroka, vrijeme nabave dijela koji nije bio na skladištu, škart nastao pri zaustavljanju i mogući posljedični kvarovi. Na ćeliji PO-1 svaki sat zastoja vrijedi 180 eura, pa se ukupno 22,6 sati godišnjeg zastoja pretvara u 4063 eura izgubljene proizvodnje.

Planirano održavanje

Planirano održavanje predviđa zahvat unaprijed. Razlikuje se prema tome što određuje rok, a u praksi se sva tri načina koriste istodobno, svaki na svojoj skupini elemenata.

Planiranje prema kalendaru i prema satima rada često se kombinira u obliku što prije nastupi. Reduktor ćelije PO-1 podmazuje se svakih 5000 sati rada ili svakih 12 mjeseci, ovisno o tome što dođe prije. Uz 4000 sati rada godišnje to znači da kalendar gotovo uvijek stiže prvi, pa se podmazivanje izvodi jednom godišnje.

Najveća slabost planiranja prema vremenu jest prekomjerno održavanje. Dio koji bi izdržao još dvije godine mijenja se jer je došao rok, a svaki nepotreban rastav nosi i vlastiti rizik: krivo pritegnut vijak, zaprljano ležajno mjesto, oštećena brtva. Istraživanja pokazuju da se znatan dio kvarova pojavljuje upravo neposredno nakon zahvata.

Četiri tehničke radnje

Bez obzira na to pokreće li zahvat kvar ili plan, tehnički se posao svodi na četiri skupine radnji. One se razlikuju po dubini zahvata i po tome mijenja li se nešto na opremi.

Pregled je najjeftiniji od svih zahvata i ujedno najčešće preskočen. Deset minuta provjere energetskog lanca može spriječiti puknuće vodiča koje bi stajalo tri sata zastoja. U planu održavanja ćelije PO-1 pregled se zato ponavlja tromjesečno i završava zapisom, čak i kad nije pronađeno ništa.

Što pametno održavanje dodaje

Pametno održavanje ne uvodi novu tehničku radnju. Serviser i dalje pregledava, podmazuje, popravlja i mijenja. Ono što se mijenja jest izvor odluke: umjesto kalendara ili trenutačnog mjerenja, zahvat pokreće predviđanje izvedeno iz niza prikupljenih podataka.

Razlika prema održavanju po stanju suptilna je, ali važna. Održavanje po stanju čeka da vibracija prijeđe prag od 4,5 mm/s pa tek tada otvara nalog; do zahvata tada može ostati vrlo malo vremena. Pametno održavanje prati trend i procjenjuje da će prag biti prijeđen za otprilike tri tjedna, pa se zahvat mirno ugrađuje u sljedeću planiranu stanku.

Za takav rad potrebne su tri stvari: mjerenje koje doista govori o stanju elementa, dovoljno dugačak zapis da se iz njega vidi trend i model koji iz trenda daje procjenu. Nijedna od njih ne nastaje preko noći, pa se uvođenje pametnog održavanja u pravilu odvija postupno, počevši od najskupljeg elementa.

Koliko zahvata godišnje?

Kad su strategije odabrane, plan se svodi na brojanje. Za svaki element zna se okidač i iz njega se izvodi broj zahvata godišnje. Zbroj tih brojeva daje opterećenje službe održavanja, potrebnu zalihu dijelova i broj sati planirane stanke.

Za ćeliju PO-1 uz zadane vrijednosti izlazi otprilike dvanaest zahvata godišnje, od čega je nešto manje od polovice planirano. Taj je odnos tipičan za pogon koji je preventivu uveo, ali još ne mjeri stanje. Uvođenjem praćenja vibracija broj kvarova pada, pa udio planiranih zahvata raste iako se njihov broj ne mijenja.

Vrijedi i obrnuto upozorenje. Ako se broj preventivnih zahvata podigne na trideset godišnje, a broj kvarova ostane isti, preventiva ne radi svoj posao: ili se ne zahvaća pravi element, ili se zahvaća prerijetko, ili uzrok kvara uopće nije u trošenju nego u načinu rada. Brojevi tada nisu rezultat nego pitanje.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.