Vremenska struktura procesa održavanja

Zašto se vrijeme razlaže

Kad voditelj smjene kaže da je ćelija stajala tri i pol sata, taj broj sam po sebi ne govori gotovo ništa. Nije jasno je li se dva sata čekalo dio sa skladišta, je li se sat vremena tražio uzrok ili je sam popravak trajao tri sata. Tri različita uzroka traže tri različite mjere, a jedan zbirni broj ne razlikuje nijednu.

Zato se proces održavanja razlaže na razdoblja. Svako od njih ima svoj uzrok, svoju mjeru za skraćivanje i svog vlasnika. Vrijeme otkrivanja skraćuje se nadzorom i mjerenjem, vrijeme pripreme skladištem i dokumentacijom, vrijeme zahvata vještinom i alatom, a vrijeme ispitivanja jasnim postupkom predaje.

Razlaganje je ujedno i temelj svih pokazatelja. Iz vremena u radu i broja kvarova dobiva se srednje vrijeme između kvarova, iz zbroja sastavnica zahvata srednje vrijeme popravka, a iz njih dvaju raspoloživost. Bez razloženog zapisa ti se brojevi mogu samo pogađati.

Vrijeme u radu i vrijeme izvan rada

Najgrublja podjela dijeli promatrano razdoblje na vrijeme u radu, u kojem je sustav sposoban obavljati svoju funkciju, i vrijeme izvan rada, u kojem to nije. Vrijeme izvan rada nije nužno zastoj proizvodnje: planirana stanka za podmazivanje također je vrijeme izvan rada, ali je dogovorena unaprijed.

Na ćeliji PO-1 promatrano razdoblje je godina s 4000 sati planiranog rada. U tom razdoblju zabilježeno je oko 6,5 kvarova, a svaki je u prosjeku iznio 3,5 sata izvan rada. Ukupno vrijeme izvan rada zbog kvarova iznosi 22,6 sati, dok je preostalih 3977 sati sustav bio sposoban raditi.

Uz to postoji i vrijeme koje nije ni jedno ni drugo: razdoblje u kojem sustav radi, ali ne proizvodi jer čeka materijal, operatera ili nalog. To vrijeme ne ulazi u raspoloživost, ali ulazi u ukupnu učinkovitost opreme, o čemu govori posljednja sekcija.

Sastavnice vremena izvan rada

Vrijeme izvan rada razlaže se na četiri razdoblja koja se nižu jedno za drugim. Njihov zbroj čini vrijeme jednog zahvata, a srednja vrijednost tog zbroja kroz sve kvarove jest srednje vrijeme popravka.

Zbroj tih vremena na ćeliji PO-1 daje 3,5 sata. Zanimljivo je da sam popravak čini nešto više od polovice tog vremena; ostatak odlazi na otkrivanje, pripremu i ispitivanje. U pogonima u kojima skladište nije uređeno priprema zna biti dulja od samog zahvata.

Srednje vrijeme između kvarova i srednje vrijeme popravka

Srednje vrijeme između kvarova, kraticom MTBF, dobiva se dijeljenjem ukupnog vremena u radu brojem kvarova u istom razdoblju. Ono govori koliko sustav u prosjeku izdrži prije nego što stane. Veći MTBF znači pouzdaniji sustav.

Srednje vrijeme popravka, kraticom MTTR, srednja je vrijednost zbroja četiriju razdoblja izvan rada. Ono ne govori o pouzdanosti nego o pogodnosti održavanja: koliko je sustav lako vratiti u rad. Manji MTTR znači bolje pripremljeno održavanje.

Na ćeliji PO-1 iz 4000 sati planiranog rada i oko 6,45 zabilježenih kvarova slijedi MTBF od 620 sati. Iz zbroja 0,4 + 0,8 + 1,8 + 0,5 slijedi MTTR od 3,5 sati. Ta dva broja opisuju dvije posve različite osobine sustava i popravljaju se različitim mjerama.

Raspoloživost

Iz dvaju srednjih vremena izvodi se raspoloživost: udio vremena u kojem je sustav sposoban raditi. Računa se kao omjer srednjeg vremena između kvarova i zbroja obaju srednjih vremena. Za PO-1 to je 620 podijeljeno s 623,5, odnosno 99,4 posto.

Prikaz pokazuje i kako se raspoloživost mijenja. Ako se poveća broj kvarova, MTBF pada i raspoloživost s njim. Ako se skrati bilo koja od četiriju sastavnica zahvata, MTTR pada i raspoloživost raste. Zanimljivo je isprobati što donosi više: prepoloviti broj kvarova ili prepoloviti vrijeme pripreme.

Raspoloživost treba čitati zajedno s apsolutnim brojevima. Razlika između 99,4 i 98,8 posto zvuči zanemarivo, a znači udvostručenje godišnjeg zastoja s 22,6 na oko 45 sati i porast troška s 4063 na preko 8000 eura. Postoci u ovom području varaju, pa se uz njih uvijek navode i sati.

Od raspoloživosti do ukupne učinkovitosti

Raspoloživost mjeri samo jedan izvor gubitka: vrijeme u kojem sustav nije sposoban raditi. Proizvodnja gubi i onda kad sustav radi sporije od predviđenog takta ili proizvodi komade koje treba doraditi. Zato se uz raspoloživost koristi i ukupna učinkovitost opreme, pokazatelj OEE.

Raspoloživost u pokazatelju OEE iznosi 91 posto, dok raspoloživost izračunata iz MTBF-a i MTTR-a iznosi 99,4 posto. Razlika nije pogreška: prvi broj obuhvaća sve zastoje, uključujući planirane stanke, izmjenu alata i čekanje, dok drugi obuhvaća samo zastoje zbog kvarova.

Pri takt vremenu od 96 sekundi i 4000 sati rada ćelija PO-1 teoretski bi mogla obraditi oko 150 000 komada godišnje. Uz OEE od 78 posto stvarno ih obradi oko 117 000. Razlika od 33 000 komada nije sve posljedica kvarova — ali svaki sat zastoja koji održavanje ukloni izravno se pretvara u dodatnih 37 komada.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.