VIRTUALNO OBLIKOVANJE MEHATRONIČKIH SUSTAVA
Provjera znanja
Ispitna pitanja
Baza ispitnih pitanja iz sva tri modula područja SolidWorks, s rješenjima i vezom na ishode učenja, te tri primjera sastavljenih ispitnih setova s bodovanjem.
- provjeriti razumijevanje temeljnih pojmova, postupaka i značajki kroz sva tri modula
- vježbati rješavanje računskih zadataka vezanih uz zajednički primjer hvatača MPH-1
- povezati svako pitanje s ishodom učenja na koji odgovara
- predavaču ponuditi gotovu bazu pitanja i primjere ispitnih setova za sastavljanje provjera znanja
Rješenja
Zadaci i pitanja su bez odgovora. Rješenje s postupkom otvara se gumbom Prikaži rješenje ispod svakog zadatka; najprije riješite sami, a tek onda provjerite.
Kako koristiti pitanja
Baza u nastavku donosi pitanja iz sva tri modula područja SolidWorks, svako s rješenjem koje se otvara gumbom i s naznakom ishoda učenja na koji pitanje odgovara. Pitanja su svrstana pod oznaku nastavne jedinice na koju se najviše naslanjaju (npr. 2.6 za jedinicu o obradi limova), tako da se baza može koristiti i za ponavljanje gradiva jedne jedinice, i za sastavljanje šireg ispita iz cijelog modula ili cijelog područja.
Vrste pitanja su: Definicija (kratka, precizna definicija pojma), Objašnjenje (zašto neko pravilo ili postupak vrijedi), Usporedba (dva pristupa ili dvije značajke jedan nasuprot drugom), Računski zadatak (brojčani izračun na temelju podataka o hvataču MPH-1 ili srodnog samostalnog primjera), Prepoznavanje značajke (čitanje stabla značajki, skice ili nacrta, često uz shematski crtež), Postupak (redoslijed koraka u CAD sustavu) i Pronađi pogrešku (opisana pogreška u modelu ili nacrtu koju treba prepoznati i objasniti kako se ispravlja).
Pri rješavanju računskih zadataka dopušteno je koristiti kalkulator i osnovne formule (površina kruga, Pitagorin poučak, gustoća = masa/volumen); zadatak ne provjerava pamćenje formule napamet, nego njezinu ispravnu primjenu na zadane brojeve. Svi brojčani podaci o hvataču (dimenzije, mase, tlak, hod) dosljedni su kroz cijelo područje, pa se isti podatak može pojaviti u pitanjima iz različitih jedinica.
Rješenje svakog pitanja završava rečenicom „Veza s ishodom“ koja pokazuje kojem od sedam ishoda učenja područja (I1–I7) to pitanje pripada; to olakšava sastavljanje ispita koji ravnomjerno pokriva sve ishode, umjesto da se nesvjesno ispituje samo dio gradiva. Primjeri triju gotovih ispitnih setova nalaze se na dnu stranice.
Modul 1 · Osnove SolidWorksa i skiciranje
Pitanja ovog odjeljka pokrivaju temeljne pojmove parametarskog i feature-based modeliranja, namjeru dizajna, sučelje i upravljanje datotekama, mjesto standarda i tehničke dokumentacije u virtualnom oblikovanju te osnove 2D skiciranja — entitete, relacije, dimenzioniranje i dijagnostiku stanja skice.
1.1 Definicija. Što je parametarsko modeliranje i po čemu se razlikuje od izravnog (direktnog) modeliranja oblika?
Prikaži rješenje
Parametarsko modeliranje gradi model kao niz značajki povezanih dimenzijama i relacijama koje bilježe namjeru promjene; promjena jedne vrijednosti automatski se širi kroz cijeli model.
Izravno modeliranje mijenja gotovu geometriju bez tog zapisa pravila — brže za jednokratnu izmjenu, ali bez pamćenja odnosa i bez asocijativnosti s drugim dijelovima.
Veza s ishodom: I1.
1.1 Objašnjenje. Objasnite pojam potpune asocijativnosti između dijela, sklopa i nacrta u parametarskom CAD sustavu.
Prikaži rješenje
Promjena na razini dijela automatski se prenosi u sklop u kojem je taj dio ugrađen te u nacrt koji ga prikazuje, bez ručnog ponovnog crtanja.
To se postiže tako da nacrt i sklop referenciraju geometriju modela dijela, a ne da je kopiraju kao neovisnu sliku.
Veza s ishodom: I1.
1.1 Usporedba. Usporedite feature-based pristup modeliranju sa slobodnim (poligonalnim) 3D modeliranjem, po kriteriju uređivosti modela nakon što je već izrađen.
Prikaži rješenje
Feature-based model čuva povijest nastanka u stablu značajki, pa je kasnija izmjena pojedine značajke (npr. promjena promjera provrta) izravna i kontrolirana.
Poligonalni model je skup ploha i vrhova bez zapisane povijesti; slična izmjena je ručno prepravljanje geometrije bez jamstva da ostatak modela ostaje skladan.
Veza s ishodom: I1.
1.1 Postupak. Opišite u tri koraka tipičan slijed nastanka najjednostavnijeg part dokumenta, od praznog dokumenta do prve pune značajke.
Prikaži rješenje
1) Otvaranje novog part dokumenta prema predlošku i odabir radne ravnine za skicu.
2) Izrada 2D skice profila uz sketch relacije i dimenzije koje ga potpuno određuju.
3) Primjena značajke koja skicu pretvara u tijelo (npr. izvlačenjem), čime nastaje bazna značajka i prvi redak u stablu značajki.
Veza s ishodom: I1.
1.1 Računski zadatak. Tijelo hvatača MPH-1 izrađeno je od aluminija (gustoća 2 700 kg/m³) i ima vanjske gabaritne dimenzije 80 × 60 × 40 mm. Izračunajte masu punog (neobrađenog) bloka tih dimenzija i usporedite je s masom gotovog dijela od 0,26 kg.
Prikaži rješenje
V = 80·60·40 = 192 000 mm³ = 192 cm³; m = 192 cm³ · 2,7 g/cm³ = 518,4 g ≈ 0,52 kg.
Gotov dio ima masu 0,26 kg, otprilike polovicu mase punog bloka — iz baznog bloka je naknadnim značajkama (provrti, ljuska, zaobljenja) uklonjeno mnogo materijala, dio ne nastaje kao jedna puna izvučena forma.
Veza s ishodom: I1.
1.2 Definicija. Definirajte pojam namjere dizajna (design intent) u kontekstu parametarskog modeliranja.
Prikaži rješenje
Namjera dizajna je skup pravila i odnosa (dimenzija, relacija, referenci) ugrađenih u model koji određuju kako će se model ponašati pri budućim izmjenama, tako da promjene ostanu predvidljive i u skladu s funkcijom dijela.
Veza s ishodom: I1.
1.2 Usporedba. Usporedite slojeviti (top-down) i pristup odozdo prema gore (bottom-up) pri projektiranju sklopa.
Prikaži rješenje
Kod pristupa odozdo prema gore svaki se dio prvo samostalno izradi pa se zatim sklapa u sklop.
Kod slojevitog pristupa dijelovi se od početka razvijaju unutar konteksta sklopa i referenciraju geometriju drugih dijelova, što olakšava uklapanje ali stvara jače međusobne ovisnosti izvan pojedinog dijela.
Veza s ishodom: I1.
1.2 Objašnjenje. Zašto se kod hvatača MPH-1 razmak vodilica prstiju bolje definira jednom vodećom dimenzijom nego dvjema zasebnim, međusobno neovisnim dimenzijama?
Prikaži rješenje
Jedna vodeća dimenzija koja izravno opisuje funkcionalni razmak osigurava da promjena te jedne vrijednosti dosljedno pomakne obje vodilice.
Dvije neovisne dimenzije mogu se slučajno urediti nesimetrično i narušiti sklopivost s prstima.
Veza s ishodom: I1.
1.2 Pronađi pogrešku. Konstruktor je širinu utora za prst kotirao od ruba modela, a razmak između dva utora kotirao zasebno, neovisno o širini utora. Kod promjene širine utora razmak ostaje isti, pa se prsti sudaraju s bridom utora. U čemu je pogreška i kako bi se ispravila?
Prikaži rješenje
Dimenzije nisu povezane pravilom koje odražava stvarni odnos (razmak treba pratiti širinu utora).
Ispravak je uvođenje jednadžbe (equation) ili zajedničke referentne dimenzije koja razmak izračunava iz širine utora, umjesto dviju potpuno neovisnih vrijednosti.
Veza s ishodom: I1.
1.2 Računski zadatak. Skica bočnog profila tijela hvatača kotirana je trima uzastopnim linearnim kotama duž širine: 15 mm, 25 mm i 40 mm. Ukupna vanjska širina tijela je 80 mm. Izračunajte razliku između zbroja triju kota i ukupne širine te objasnite što razlika znači za stanje skice.
Prikaži rješenje
15+25+40 = 80 mm, razlika je 0 mm — lanac kota se točno zatvara na zadanu ukupnu širinu, pa skica u tom smjeru nije ni prekomjerno ni nedovoljno određena.
Da zbroj nije odgovarao 80 mm, sustav bi prijavio sukob dimenzija (over defined) ili bi ukupna širina ostala neodređena dok se ne doda dimenzija koja je izravno veže.
Veza s ishodom: I1.
1.3 Definicija. Definirajte FeatureManager (stablo značajki) i objasnite koju informaciju o modelu prikazuje.
Prikaži rješenje
FeatureManager je hijerarhijski popis svih značajki, skica, ravnina i referenci od kojih je model sastavljen, u redoslijedu njihova nastanka.
Iz njega se čita povijest izrade modela i odnosi roditelj-dijete među značajkama.
Veza s ishodom: I1.
1.3 Objašnjenje. Zašto se kod sklopa s više dijelova preporuča da svaki dio i sklop budu zasebne datoteke s opisnim nazivima, umjesto modeliranja svega unutar jedne datoteke sklopa?
Prikaži rješenje
Zasebne datoteke omogućuju ponovnu uporabu istog dijela u više sklopova, jasno praćenje referenci i lakšu suradnju više osoba.
Jedna velika datoteka otežava verzioniranje, povećava rizik sukoba pri istodobnom radu i usporava sustav.
Veza s ishodom: I1.
1.3 Postupak. Opišite postupak sigurnog preimenovanja part datoteke koja je već ugrađena u sklop, tako da se referenca u sklopu ne izgubi.
Prikaži rješenje
Preimenovanje se izvodi kroz alat CAD sustava za preimenovanje/upravljanje datotekama, koji automatski ažurira sve reference, a ne izravnim preimenovanjem u datotečnom sustavu operacijskog sustava.
Izravno preimenovanje u operacijskom sustavu ostavilo bi sklop s referencom na nepostojeći naziv datoteke.
Veza s ishodom: I1.
1.3 Usporedba. Usporedite rad s dijelom pohranjenim na lokalnom disku s radom u zajedničkom repozitoriju (PDM sustavu) za više suradnika.
Prikaži rješenje
Lokalna datoteka je jednostavna za samostalan rad, ali kod usporednog rada više osoba nema kontrole verzija ni brave protiv istodobnog pisanja.
PDM/zajednički repozitorij uvodi provjeru revizija, bravu (check-out) i praćenje izmjena, pa je pouzdaniji kad na sklopu radi tim.
Veza s ishodom: I1.
1.3 Prepoznavanje značajke. U popisu stabla značajki dio stavki ima simbol upozorenja pokraj naziva. Što taj simbol najvjerojatnije označava i koji je prvi korak pri rješavanju?
Prikaži rješenje
Simbol najčešće označava grešku ili upozorenje pri obnovi (rebuild) te značajke — npr. izgubljenu referencu ili sukob geometrije.
Prvi korak je otvoriti tu značajku za uređivanje i provjeriti koja referenca (rub, ravnina, dimenzija) nedostaje ili se promijenila.
Veza s ishodom: I1.
1.4 Definicija. Definirajte pojam opće tolerancije i objasnite kada se primjenjuje na kotu na nacrtu.
Prikaži rješenje
Opća tolerancija je unaprijed dogovoreno dopušteno odstupanje koje vrijedi za sve kote na nacrtu koje nemaju vlastitu, pojedinačno upisanu toleranciju.
Obično se navodi jednom, u zaglavlju nacrta, pozivom na normu (npr. ISO 2768).
Veza s ishodom: I1.
1.4 Objašnjenje. Zašto se pravila tehničke dokumentacije (projekcije, kotiranje, tolerancije) ne definiraju iznova za svaki CAD sustav, nego se u modeliranju samo primjenjuje već postojeća norma?
Prikaži rješenje
Norme tehničkog crtanja neovisne su o alatu i osiguravaju da nacrt izrađen u bilo kojem CAD sustavu bude jednoznačno čitljiv svima u proizvodnji.
CAD sustav je sredstvo za dosljednu i bržu primjenu tih pravila (predlošci listova, automatsko kotiranje, sastavnice), a ne izvor pravila.
Veza s ishodom: I1.
1.4 Računski zadatak. Prema općoj toleranciji razreda ISO 2768-m, dopušteno odstupanje za nazivne mjere u rasponu iznad 30 mm do 120 mm iznosi ±0,3 mm. Odredite gornju i donju dopuštenu granicu visine tijela hvatača od 40 mm.
Prikaži rješenje
Gornja granica = 40 + 0,3 = 40,3 mm; donja granica = 40 − 0,3 = 39,7 mm.
Dio je sukladan ako izmjerena visina padne unutar raspona [39,7; 40,3] mm.
Veza s ishodom: I1.
1.4 Usporedba. Usporedite ulogu pojedinačno upisane tolerancije na jednoj koti s ulogom opće tolerancije primijenjene na cijeli nacrt.
Prikaži rješenje
Pojedinačna tolerancija odstupa od opće i primjenjuje se samo na tu jednu kotu jer je funkcionalno kritična (npr. uklop vodilice).
Opća tolerancija pokriva sve preostale, funkcijski manje osjetljive kote i time skraćuje nacrt bez gubitka jednoznačnosti.
Veza s ishodom: I1.
1.4 Pronađi pogrešku. Na nacrtu dijela sve su kote upisane bez pojedinačnih tolerancija, a napomena o općoj toleranciji izostavljena je iz zaglavlja. Koja je posljedica i kako bi se to ispravilo?
Prikaži rješenje
Bez pozivanja na normu opće tolerancije, kote formalno nemaju definirano dopušteno odstupanje, pa je nacrt dvosmislen za proizvodnju.
Ispravak je dodavanje standardne napomene u zaglavlje (npr. poziv na ISO 2768-m) koja vrijedi za sve nekotirane tolerancije.
Veza s ishodom: I1.
1.5 Definicija. Definirajte sketch entitet i navedite tri primjera osnovnih entiteta koji se koriste za crtanje 2D skice.
Prikaži rješenje
Sketch entitet je osnovni geometrijski element od kojih se sastavlja skica — npr. linija, kružnica, luk, pravokutnik, spline.
Svaki entitet ima svoje karakteristične točke (krajnje točke, središte) na koje se dalje primjenjuju relacije i dimenzije.
Veza s ishodom: I2.
1.5 Usporedba. Usporedite način rada klikni-klikni i klikni-povuci pri crtanju linije u skici.
Prikaži rješenje
Klikni-klikni zahtijeva zaseban klik za početnu i za krajnju točku linije — praktično za precizno postavljanje niza povezanih segmenata.
Klikni-povuci crta liniju jednim potezom od pritiska do otpuštanja miša — brže za pojedinačan, jednostavan potez; rezultat je identičan sketch entitet, razlikuje se samo način unosa.
Veza s ishodom: I2.
1.5 Objašnjenje. Objasnite razliku između konstrukcijske linije i obične linije u skici te navedite tipičnu primjenu konstrukcijske linije.
Prikaži rješenje
Konstrukcijska linija sudjeluje u geometrijskim relacijama i dimenzioniranju, ali se ne uzima u obzir pri stvaranju konačnog profila značajke.
Tipično se koristi kao pomoćna os simetrije ili referenca za pozicioniranje drugih entiteta (npr. kružni uzorak oko konstrukcijske kružnice).
Veza s ishodom: I2.
1.5 Računski zadatak. Dva montažna provrta na tijelu hvatača nalaze se u skici na koordinatama (10, 10) mm i (70, 50) mm, u odnosu na isto ishodište skice. Izračunajte razmak između njihovih središta.
Prikaži rješenje
Δx = 70−10 = 60 mm, Δy = 50−10 = 40 mm.
d = √(60²+40²) = √5 200 ≈ 72,11 mm.
Veza s ishodom: I2.
1.5 Računski zadatak. Rub skošenog profila u skici prsta hvatača povučen je od točke (0, 0) mm do točke (40, 40) mm. Izračunajte nagib te linije prema vodoravnoj osi skice.
Prikaži rješenje
Nagib = Δy/Δx = 40/40 = 1, što odgovara kutu arctan(1) = 45° prema vodoravnoj osi skice.
Veza s ishodom: I2.
1.6 Definicija. Definirajte sketch relaciju (geometrijsko ograničenje) i navedite dva primjera.
Prikaži rješenje
Sketch relacija je pravilo koje nameće određeni geometrijski odnos između dva ili više entiteta ili točaka, bez potrebe da se taj odnos posebno kotira.
Primjeri: podudarnost (coincident) dviju točaka, vodoravnost (horizontal) linije.
Veza s ishodom: I2.
1.6 Objašnjenje. Objasnite razliku između dimenzije koja nastaje ručnim kotiranjem i relacije koja se automatski primjenjuje pri precizno postavljenom kliku pokazivača.
Prikaži rješenje
Automatski primijenjena relacija odgovor je sustava na prepoznati geometrijski odnos u trenutku crtanja (npr. horizontal, vertical, coincident) i ne mijenja se sama od sebe.
Ručna dimenzija je numerička vrijednost koju korisnik svjesno dodaje i uređuje, a ne nameće smjer ili položaj sam po sebi.
Veza s ishodom: I2.
1.6 Usporedba. Usporedite relaciju jednakosti (equal) primijenjenu na dvije kružnice sa situacijom u kojoj su te kružnice kotirane svaka zasebnom dimenzijom promjera s istom brojkom.
Prikaži rješenje
Relacija jednakosti trajno povezuje dva promjera tako da promjena jednog automatski mijenja i drugi.
Dvije zasebne dimenzije s istom brojkom izgledaju jednako u trenutku unosa, ali nisu povezane — naknadna izmjena jedne ne utječe na drugu.
Veza s ishodom: I2.
1.6 Pronađi pogrešku. Na skici pravokutnog profila tijela hvatača (slika) kotirane su širina i visina, no na jednom vrhu dva segmenta linije završavaju blizu jedan drugoga, a ne u istoj točki. Koja relacija nedostaje i kakvo je stanje skice dok se ne doda?
Prikaži rješenje
Nedostaje relacija podudarnosti (coincident) između krajnjih točaka dviju linija na tom vrhu.
Dok se ne doda, skica ostaje nedovoljno određena (under defined) unatoč tome što su obje glavne dimenzije unesene, jer položaj tog vrha nije jednoznačno vezan za ostatak profila.
Veza s ishodom: I2.
1.6 Računski zadatak. Skica ima 6 slobodnih točaka; svaka točka u ravnini ima 2 stupnja slobode gibanja. Na skicu je primijenjeno 5 relacija podudarnosti, a svaka uklanja po 2 stupnja slobode. Koliko stupnjeva slobode ostaje i je li skica time potpuno određena?
Prikaži rješenje
Početni broj DOF = 6 · 2 = 12; relacije uklanjaju 5 · 2 = 10; preostaje 12 − 10 = 2 stupnja slobode.
Skica nije potpuno određena (fully defined) — preostala 2 DOF-a moraju se ukloniti dodatnim dimenzijama ili relacijama.
Veza s ishodom: I2.
1.7 Definicija. Definirajte tri moguća stanja skice s obzirom na broj stupnjeva slobode gibanja koji preostaju nakon primjene svih relacija i dimenzija.
Prikaži rješenje
Nedovoljno određena (under defined) — još postoje slobodni stupnjevi.
Potpuno određena (fully defined) — nema preostalih stupnjeva slobode, svi entiteti fiksirani.
Prekomjerno određena (over defined) — više dimenzija/relacija nego što je potrebno, dolazi do sukoba.
Veza s ishodom: I2.
1.7 Objašnjenje. Zašto se preporuča da bazna skica ključne (prve) značajke bude potpuno određena prije nego što se na njoj temelje daljnje značajke?
Prikaži rješenje
Ako bazna skica ostane nedovoljno određena, njezina se geometrija može nenamjerno pomaknuti pri kasnijim izmjenama.
Ta se nepredvidivost prenosi na sve značajke koje tu skicu koriste kao roditelja, uzrokujući nepredvidive promjene modela.
Veza s ishodom: I2.
1.7 Postupak. Opišite postupak koji biste proveli kad sustav prijavi da je skica prekomjerno određena (over defined) nakon dodavanja nove dimenzije.
Prikaži rješenje
Prvo se pregleda dijagnostički alat koji navodi koja je dimenzija ili relacija u sukobu.
Zatim se odlučuje hoće li se ukloniti nova, suvišna dimenzija ili postojeća relacija koja je s njom u sukobu, tako da ukupan broj ograničenja opet odgovara broju stupnjeva slobode.
Veza s ishodom: I2.
1.7 Usporedba. Usporedite dijagnostiku pogreške uzrokovane sukobljenim dimenzijama s dijagnostikom pogreške uzrokovane izgubljenom referencom (npr. obrisanim rubom).
Prikaži rješenje
Sukob dimenzija sustav obično prijavljuje odmah pri unosu.
Izgubljena referenca prijavljuje se tek pri obnovi (rebuild) modela kao greška na značajci koja tu skicu koristi, a uzrok treba ručno pratiti unatrag do izbrisanog elementa.
Veza s ishodom: I2.
1.7 Pronađi pogrešku. Polaznik javlja da mu je skica ‘sva zelena’ (potpuno određena po bojnoj konvenciji sučelja), no pri pokušaju promjene jedne dimenzije model se uopće ne mijenja. Koji je mogući uzrok?
Prikaži rješenje
Mogući uzrok je da izmijenjena dimenzija pripada skici koja više nije aktivni roditelj prikazane geometrije (npr. značajka je potisnuta) ili da promjena nije potvrđena obnovom modela.
Provjerava se stanje značajke u stablu značajki i ručno pokreće obnova modela (rebuild).
Veza s ishodom: I2.
Modul 2 · Modeliranje dijelova i sklopova
Pitanja ovog odjeljka pokrivaju izradu dijelova ekstrudiranjem, rupama, zaobljenjima i skošenjima, ljusku i presjeke, uređivanje značajki, 3D skiciranje i rešetkaste konstrukcije, uzorkovanje i standardne dijelove, obradu limova, zavarene konstrukcije i cjevovode te sklapanje dijelova uz stupnjeve slobode gibanja.
2.1 Definicija. Definirajte pojam bazne (prve) značajke dijela i objasnite zašto upravo ona određuje ishodište stabla značajki.
Prikaži rješenje
Bazna značajka je prva puna (solid) geometrija nastala iz skice, obično izvlačenjem profila.
Sve naredne značajke referenciraju nju izravno ili neizravno, pa greška ili brisanje bazne značajke ruši cijeli model.
Veza s ishodom: I2.
2.1 Objašnjenje. Objasnite razliku između izvlačenja u jednom smjeru (blind) i simetričnog izvlačenja (mid-plane), i kada je mid-plane praktičniji izbor.
Prikaži rješenje
Blind izvlačenje gradi tijelo samo na jednu stranu ravnine skice do zadane dubine; mid-plane izvlači tijelo simetrično na obje strane oko ravnine skice.
Mid-plane je praktičniji kad je ravnina skice već u sredini simetričnog dijela, jer se dimenzija ne mora dijeliti na pola ručno.
Veza s ishodom: I2.
2.1 Usporedba. Usporedite izradu tijela hvatača izvlačenjem jedne skice pravokutnog profila s izradom istog vanjskog oblika pomoću dviju uzastopnih dodanih značajki na različitim skicama.
Prikaži rješenje
Jedna skica i jedno izvlačenje daju jednostavniji, lakše čitljiv model s manje ovisnosti u stablu značajki.
Dvije zasebne dodane značajke usložnjavaju stablo, ali mogu biti opravdane ako se dijelovi oblika razlikuju po funkciji i zahtijevaju neovisnu kasniju izmjenu.
Veza s ishodom: I2.
2.1 Postupak. Opišite kratak postupak izrade bazne značajke tijela hvatača, od odabira ravnine skice do gotovog punog tijela.
Prikaži rješenje
1) Odabire se ravnina (npr. gornja) i otvara nova skica.
2) Crta se pravokutni profil 80 × 60 mm uz potrebne relacije i dimenzije do potpuno određene skice.
3) Primjenjuje se naredba za izvlačenje skice u tijelo (u SolidWorksu Extruded Boss/Base ili odgovarajuća naredba u drugom CAD sustavu) uz zadanu dubinu 40 mm.
Veza s ishodom: I2.
2.1 Računski zadatak. Prst hvatača izrađen je od aluminija (gustoća 2 700 kg/m³) i ima masu 0,05 kg. Izračunajte volumen sirovog oblika iz kojeg je prst nastao prije uklanjanja materijala.
Prikaži rješenje
V = m/ρ = 0,05 kg / 2 700 kg/m³ = 1,852·10⁻⁵ m³ = 18,52 cm³ ≈ 18 520 mm³.
Veza s ishodom: I2.
2.2 Definicija. Definirajte razliku između zaobljenja (fillet) i skošenja (chamfer) kao značajki koje se primjenjuju na bridove tijela.
Prikaži rješenje
Zaobljenje zaobljuje brid zakrivljenom (kružnom) prijelaznom plohom zadanog radijusa.
Skošenje reže brid ravnom kosom plohom pod zadanim kutom i udaljenošću (ili dvjema udaljenostima).
Veza s ishodom: I2.
2.2 Objašnjenje. Objasnite zašto redoslijed primjene zaobljenja i skošenja na bridove tijela može promijeniti konačan rezultat modela.
Prikaži rješenje
Svako zaobljenje ili skošenje mijenja geometriju bridova koje sljedeća značajka koristi kao referencu.
Primjena zaobljenja prije skošenja može ukloniti oštar brid na koji bi se skošenje inače oslanjalo, pa redoslijed utječe na to koji se bridovi uopće mogu obraditi.
Veza s ishodom: I2.
2.2 Usporedba. Usporedite provrt izrađen naredbom za normirane provrte (Hole Wizard) s provrtom izrađenim jednostavnim izvlačenjem oduzimanja kružne skice.
Prikaži rješenje
Naredba za normirane provrte izravno ugrađuje standardne dimenzije i tolerancije prema odabranoj normi i vrsti veze te automatski dodaje oznaku na nacrt.
Obično oduzimanje kružne skice daje isti oblik provrta, ali bez veze na normu — promjer treba ručno održavati usklađenim sa standardnim vijkom.
Veza s ishodom: I2.
2.2 Prepoznavanje značajke. U stablu značajki dio ima redoslijed: Boss-Extrude1, Fillet1 (svi bridovi baznog tijela), Cut-Extrude1 (provrt kroz zaobljeni brid). Nakon promjene radijusa zaobljenja model prijavi grešku na Cut-Extrude1. Koji je najvjerojatniji uzrok?
Prikaži rješenje
Provrt (Cut-Extrude1) vjerojatno referencira geometriju ili poziciju koja je ovisila o obliku brida nastalom zaobljenjem.
Promjena radijusa promijenila je tu referencu do te mjere da profil provrta više ne leži unutar dostupne plohe, pa značajka ne može biti obnovljena.
Veza s ishodom: I2.
2.2 Postupak. Opišite redoslijed kojim biste na baznom tijelu hvatača primijenili četiri montažna provrta za vijke M5 i zaobljenja vanjskih bridova, tako da izmjena promjera provrta kasnije ne utječe na zaobljenja.
Prikaži rješenje
Prvo se izrađuju provrti na ravnim, još neobrađenim bridovima, a tek zatim zaobljenja vanjskih bridova.
Tako zaobljenje kao dijete ne referencira geometriju provrta, pa naknadna izmjena promjera provrta ne remeti zaobljenje nastalo poslije i neovisno o njemu.
Veza s ishodom: I2.
2.3 Definicija. Definirajte značajku ljuske (shell) i objasnite koji ulazni podatak najviše utječe na njezin rezultat.
Prikaži rješenje
Ljuska iz punog tijela uklanja unutrašnjost i ostavlja stijenku zadane debljine, uz mogućnost odabira ploha koje ostaju otvorene.
Najviše na rezultat utječe zadana debljina stijenke — prevelika debljina u odnosu na najmanju dimenziju tijela može uzrokovati da se stijenke sudare ili da značajka ne uspije.
Veza s ishodom: I2.
2.3 Objašnjenje. Objasnite razliku između presječnog pogleda u modelu, koji služi za provjeru tijekom modeliranja, i presječnog pogleda na nacrtu, koji je dio tehničke dokumentacije.
Prikaži rješenje
Presjek u modelu privremeni je prikaz koji ne mijenja geometriju, koristi se za vizualnu provjeru unutrašnjosti tijekom rada.
Presjek na nacrtu trajna je, dokumentirana projekcija s linijom presjeka, šrafurom i kotama, namijenjena čitanju u proizvodnji.
Veza s ishodom: I2.
2.3 Postupak. Opišite postupak uređivanja postojeće značajke zaobljenja kako biste joj promijenili radijus, bez brisanja i ponovne izrade značajke.
Prikaži rješenje
Značajka se u stablu značajki odabire i otvara u načinu uređivanja (edit feature); u tom se načinu mijenja vrijednost radijusa u dijaloškom okviru značajke.
Nakon potvrde model se ponovno gradi (rebuild) i sve značajke koje ovise o tom zaobljenju automatski se ažuriraju.
Veza s ishodom: I2.
2.3 Pronađi pogrešku. Polaznik je izbrisao značajku Fillet2 jer mu se učinila suvišnom, no nakon brisanja sustav javlja grešku na tri naredne značajke koje su ranije radile bez problema. Objasnite uzrok i preporučenu radnju prije brisanja značajki iz sredine stabla.
Prikaži rješenje
Uzrok je odnos roditelj-dijete — tri naredne značajke referenciraju geometriju nastalu upravo tom zaobljenom značajkom, pa njezinim brisanjem gube referencu.
Prije brisanja značajke iz sredine stabla preporuča se provjeriti koje je značajke koriste kao roditelja i po potrebi prvo preusmjeriti njihove reference.
Veza s ishodom: I2.
2.3 Usporedba. Usporedite učinak potiskivanja (suppress) značajke s njezinim potpunim brisanjem (delete).
Prikaži rješenje
Potiskivanje privremeno isključuje značajku iz obnove modela bez gubitka njezinih podataka — može se ponovno uključiti u bilo kojem trenutku.
Brisanje trajno uklanja značajku i sve podatke o njoj, pa svaka značajka koja je na nju oslonjena kao roditelja ostaje bez reference i mora se ručno popraviti.
Veza s ishodom: I2.
2.4 Definicija. Definirajte 3D skicu i objasnite po čemu se razlikuje od uobičajene 2D skice vezane za jednu ravninu.
Prikaži rješenje
3D skica sadrži entitete čije točke mogu ležati slobodno u prostoru, na više ravnina ili izvan njih.
Koristi se kad profil ili putanja moraju prolaziti kroz točke koje nisu koplanarne, što 2D skica ne može opisati.
Veza s ishodom: I2.
2.4 Objašnjenje. Objasnite zašto se rešetkaste konstrukcije obično modeliraju pomoću 3D skice s profilima standardnih presjeka, umjesto da se svaki štap modelira kao zasebno puno tijelo.
Prikaži rješenje
3D skica definira samo osi (putanje) štapova, a naredba za profile konstrukcije jednim potezom po tim putanjama primjenjuje odabrani standardni presjek na sve segmente.
Time se izbjegava ručno modeliranje svakog štapa kao zasebnog tijela i olakšava kasnija promjena presjeka za cijelu konstrukciju odjednom.
Veza s ishodom: I2.
2.4 Usporedba. Usporedite modeliranje podnožne konstrukcije hvatača kao rešetkaste konstrukcije od profila s modeliranjem iste konstrukcije kao jednog punog izvučenog bloka.
Prikaži rješenje
Rešetkasta konstrukcija od profila realno prikazuje stvarnu masu, čvrstoću i način spajanja (zavarene šipke) te je pogodna za sastavnicu materijala.
Puni blok je brži za grubu vizualizaciju gabarita, ali daje netočnu masu i ne odgovara stvarnom postupku izrade zavarivanjem.
Veza s ishodom: I5.
2.4 Postupak. Opišite osnovni postupak izrade jednog segmenta podnožne konstrukcije pomoću naredbe za profile konstrukcije, od 3D skice do gotovog štapa.
Prikaži rješenje
1) U 3D skici se povuku linije koje predstavljaju osi budućih štapova, s relacijama koje definiraju njihov međusobni položaj.
2) Pokreće se naredba za profile konstrukcije i odabire standard i veličina presjeka (npr. kutni profil 20×20×2 mm).
3) Odabiru se segmenti 3D skice na koje se profil primjenjuje, čime nastaju puna tijela štapova duž tih osi.
Veza s ishodom: I5.
2.5 Definicija. Definirajte kružni uzorak i pravokutni uzorak značajke te po čemu se razlikuju.
Prikaži rješenje
Pravokutni uzorak umnožava odabranu značajku duž jednog ili dva pravca u zadanom razmaku i broju ponavljanja.
Kružni uzorak umnožava značajku rotacijom oko odabrane osi za zadani kut i broj ponavljanja; oba čuvaju vezu s izvornom (sjeme) značajkom.
Veza s ishodom: I2.
2.5 Objašnjenje. Objasnite razliku između zrcaljenja značajke i zrcaljenja cijelog tijela, i kada je potrebno koristiti potonje.
Prikaži rješenje
Zrcaljenje značajke umnožava jednu ili više odabranih značajki preko ravnine simetrije unutar istog tijela.
Zrcaljenje tijela stvara zrcalnu kopiju cijelog tijela kao novo tijelo — potrebno je kad je npr. lijevi i desni prst hvatača zrcalno simetričan, ali se vode kao dva odvojena, samostalno uredljiva dijela.
Veza s ishodom: I2.
2.5 Prepoznavanje značajke. Na slici su prikazane četiri značajke bez određenog redoslijeda: Boss-Extrude1, Cut-Extrude1 (provrt), Fillet1 (zaobljenje bridova) i Pattern1 (kružni uzorak provrta). Poredajte ih redoslijedom kojim moraju nastati da bi Pattern1 ispravno radio i obrazložite zašto Pattern1 mora biti posljednja.
Prikaži rješenje
Ispravan redoslijed: Boss-Extrude1 → Cut-Extrude1 → Fillet1 → Pattern1 (ili Fillet1 nakon Patterna, ovisno želi li se zaobliti i umnoženi provrti).
Pattern1 mora doći nakon Cut-Extrude1 jer uzorak umnožava već postojeću značajku (provrt) — ne može prethoditi značajki koju sam umnožava, jer tada ta značajka još ne postoji kao sjeme.
Veza s ishodom: I2.
2.5 Usporedba. Usporedite ugradnju standardnog vijka iz baze standardnih dijelova (knjižnice) s ručnim modeliranjem geometrije vijka kao novog part dokumenta.
Prikaži rješenje
Baza standardnih dijelova nudi gotovu, normiranu geometriju s ispravnim dimenzijama i oznakom (npr. M5×16) te se u sklop umeće brzo i bez pogreške u standardu.
Ručno modeliranje vijka oduzima vrijeme i nosi rizik netočnog navoja ili dimenzija; opravdano je jedino za nestandardne elemente.
Veza s ishodom: I2.
2.5 Računski zadatak. Četiri vijka M5 raspoređuju se u pravokutni uzorak na tijelu hvatača tlocrtnih dimenzija 80 × 60 mm, uz jednak rub od 10 mm sa svake strane. Izračunajte dimenzije pravokutnika na čijim se vrhovima nalaze središta vijaka.
Prikaži rješenje
Razmak u smjeru 80 mm stranice = 80 − 2·10 = 60 mm; razmak u smjeru 60 mm stranice = 60 − 2·10 = 40 mm.
Četiri vijka leže na vrhovima pravokutnika 60 × 40 mm.
Veza s ishodom: I2.
2.6 Definicija. Definirajte razvijeni oblik (flat pattern) i objasnite čemu služi u obradi limova.
Prikaži rješenje
Razvijeni oblik je prikaz savijenog limenog dijela odmotan u ravnu, jednodijelnu konturu, kakva bi bila izrezana iz ravne limene ploče prije savijanja.
Služi za pripremu podataka za rezanje (npr. DXF za lasersko rezanje) i za provjeru je li konačni oblik moguće dobiti iz jedne ploče.
Veza s ishodom: I5.
2.6 Objašnjenje. Objasnite pojam reljefa savijanja (bend relief) i zašto je potreban na rubu gdje se savijanje nastavlja na već postojeći rub lima.
Prikaži rješenje
Reljef savijanja mali je zarez ili proširenje uklonjeno na rubu prije savijanja koji sprječava da se materijal na spoju dvaju rubova pocijepa ili nepravilno deformira tijekom savijanja.
Bez njega savijanje blizu ruba može uzrokovati napuknuće ili neurednu granicu savijenog dijela.
Veza s ishodom: I5.
2.6 Usporedba. Usporedite modeliranje savijenog nosača izravno kao dijela obrade limova (sheet metal) s modeliranjem istog oblika kao obične pune geometrije bez posebne značajke za lim.
Prikaži rješenje
Modeliranje kao sheet metal automatski računa razvijeni oblik, primjenjuje dosljednu debljinu stijenke i omogućuje izravan izvoz DXF-a za rezanje.
Modeliranje kao obična puna geometrija daje isti vanjski izgled, ali ne nosi podatak o razvijenom obliku niti o pravilima savijanja.
Veza s ishodom: I5.
2.6 Postupak. Opišite osnovni postupak izrade savijenog nosača hvatača, od ravne osnovne stijenke do gotova oblika savijenog pod 90°.
Prikaži rješenje
1) Izrađuje se osnovna stijenka zadane debljine 3 mm iz skice ravnog profila.
2) Na jednom rubu dodaje se savijena stijenka uz zadani kut 90° i radijus savijanja 3 mm.
3) Provjerava se razvijeni oblik i po potrebi dodaje reljef savijanja na rubovima gdje se stijenke sijeku.
Veza s ishodom: I5.
2.6 Računski zadatak. Za savijanje pod kutom od 90° s radijusom savijanja R = 3 mm, debljinom lima t = 3 mm i K-faktorom 0,44, izračunajte bend allowance (duljinu materijala utrošenog na sam savijeni luk) prema izrazu BA = (π/2)·(R + K·t).
Prikaži rješenje
BA = (π/2)·(3 + 0,44·3) = 1,5708 · 4,32 ≈ 6,79 mm.
Ta se duljina dodaje pri izradi razvijenog oblika kako bi zbroj duljina ravnih dijelova i luka savijanja odgovarao stvarno potrebnoj količini materijala.
Veza s ishodom: I5.
2.6 Prepoznavanje značajke. U stablu značajki sheet metal dijela pojavljuje se automatski dodana značajka Flat-Pattern1 na dnu stabla, potisnuta po zadanome. Objasnite njezinu ulogu i zašto je uobičajeno potisnuta tijekom modeliranja.
Prikaži rješenje
Flat-Pattern1 predstavlja razvijeni (odmotani) oblik cijelog limenog dijela.
Potisnuta je tijekom modeliranja kako bi se u glavnom prikazu i dalje vidio savijeni oblik, a uključuje se tek kad je potreban prikaz ili izvoz razvijenog oblika.
Veza s ishodom: I5.
2.7 Definicija. Definirajte pojam zavarene konstrukcije (weldment) u parametarskom CAD sustavu i objasnite od čega se sastoji.
Prikaži rješenje
Zavarena konstrukcija je sklop profila (npr. kutnih) modeliranih unutar jednog part dokumenta pomoću 3D skice i naredbe za profile konstrukcije, dopunjen značajkama zavara na mjestima spoja.
Iako je riječ o više fizički zavarenih komada, u modelu se često vodi kao jedan dokument s više tijela (multibody).
Veza s ishodom: I5.
2.7 Objašnjenje. Objasnite razliku između krute (ravne) cijevi i savitljive cijevi pri modeliranju cjevovoda te kada se koristi svaka od njih.
Prikaži rješenje
Kruta cijev modelira se kao ravni segment između dvije spojne točke i zadržava ravni oblik.
Savitljiva cijev prati proizvoljnu, po potrebi zakrivljenu putanju kroz prostor — koristi se kad cijev mora zaobići prepreke (npr. poliuretansko crijevo do pneumatskog cilindra).
Veza s ishodom: I5.
2.7 Usporedba. Usporedite oznaku kutnog zavara (fillet weld) dodanu kao 3D značajka u modelu s istom informacijom prikazanom kao simbol zavara na 2D nacrtu.
Prikaži rješenje
3D značajka zavara u modelu dodaje stvarnu (pojednostavljenu) geometriju zavarenog šava radi vizualne provjere i mase.
Simbol zavara na nacrtu standardizirana je oznaka namijenjena čitanju u radionici, bez dodavanja stvarne geometrije — oba trebaju biti usklađena po vrsti i veličini zavara.
Veza s ishodom: I5.
2.7 Postupak. Opišite postupak modeliranja cjevovoda od pneumatskog cilindra do brzog spojnika na tijelu hvatača, pomoću naredbe za cjevovod (routing).
Prikaži rješenje
1) Na oba kraja postave se referentne točke ili konektori (priključak cilindra i priključak na tijelu).
2) Pokreće se naredba za cjevovod koja generira putanju između dviju točaka prema zadanom promjeru cijevi Ø6×4 mm.
3) Putanja se po potrebi ručno prilagođava kako bi cijev izbjegla druge dijelove sklopa, nakon čega se generira puna geometrija cijevi.
Veza s ishodom: I5.
2.7 Računski zadatak. Pneumatski cilindar ima klip promjera Ø20 mm i radi pri tlaku 6 bar (0,6 N/mm²). Izračunajte silu koju cilindar razvija na klipu.
Prikaži rješenje
A = π·D²/4 = π·20²/4 ≈ 314,16 mm².
F = p·A = 0,6 N/mm² · 314,16 mm² ≈ 188,5 N.
Veza s ishodom: I5.
2.7 Računski zadatak. Zavarena podnožna konstrukcija izrađena je od čeličnog profila poprečnog presjeka 20×20×2 mm (šuplji kvadratni profil, gustoća čelika 7 850 kg/m³) i ima ukupnu masu 2,4 kg. Izračunajte površinu poprečnog presjeka profila i procijenite ukupnu duljinu profila utrošenu na konstrukciju.
Prikaži rješenje
Površina presjeka = 20·20 − 16·16 = 400 − 256 = 144 mm².
Volumen = m/ρ = 2,4 kg / 7 850 kg/m³ = 305 732 mm³; duljina = 305 732 / 144 ≈ 2 123 mm ≈ 2,12 m ukupno utrošenog profila.
Veza s ishodom: I5.
2.8 Definicija. Definirajte vezu (mate) u sklopu i objasnite njezinu osnovnu ulogu.
Prikaži rješenje
Veza (mate) je geometrijsko ograničenje između dva dijela u sklopu (npr. podudarnost ploha, sukladnost osi).
Uklanja određeni broj stupnjeva slobode gibanja tog dijela u odnosu na ostatak sklopa, definirajući njegov položaj i dopušteno gibanje.
Veza s ishodom: I3.
2.8 Objašnjenje. Slika prikazuje dva dijela sklopa povezana zajedničkom osi i dodirnom plohom. Koje dvije vrste veza (mate) najvjerojatnije definiraju ovakav raspored, i što svaka od njih uklanja?
Prikaži rješenje
Koncentrična (concentric) veza poravnava osi dvaju cilindričnih elemenata i uklanja dva translacijska stupnja slobode (radijalni pomak).
Podudarna (coincident) veza na dodirnoj plohi uklanja preostali translacijski stupanj slobode duž zajedničke osi, a po potrebi i rotaciju ako plohe nisu rotacijski simetrične.
Veza s ishodom: I3.
2.8 Usporedba. Usporedite potpuno određen (fully mated) sklop s podsklopom u kojem je namjerno ostavljen jedan translacijski stupanj slobode gibanja.
Prikaži rješenje
Potpuno određen sklop nema preostalih stupnjeva slobode — svi su dijelovi nepomično fiksirani jedni prema drugima.
Podsklop s namjerno ostavljenim jednim translacijskim DOF-om dopušta kontrolirano gibanje (npr. klizanje prsta hvatača za hod 15 mm) i omogućuje kasniju animaciju ili simulaciju.
Veza s ishodom: I3.
2.8 Pronađi pogrešku. Nakon sklapanja svih dijelova hvatača, alat za provjeru stanja sklopa javlja da sklop nije potpuno određen, iako svi dijelovi izgledaju vizualno na svom mjestu. Objasnite mogući uzrok i kako biste ga pronašli.
Prikaži rješenje
Vizualni izgled ne jamči nulti broj preostalih stupnjeva slobode — moguće je da neki dio ima jedan neuklonjen DOF koji trenutačno ne mijenja izgled jer je dio simetričan ili se ne pomiče bez vanjske sile.
Uzrok se pronalazi tako da se dio ručno povuče pokazivačem — ako se pomakne, taj DOF nije uklonjen vezama i potrebno je dodati odgovarajuću vezu.
Veza s ishodom: I3.
2.8 Postupak. Opišite postupak provjere je li sklop hvatača potpuno određen prije izrade nacrta sklopa.
Prikaži rješenje
1) Otvara se alat za prikaz stanja svih veza i provjeru preostalih stupnjeva slobode.
2) Svaki se dio redom pokuša ručno povući pokazivačem kako bi se otkrilo eventualno neželjeno gibanje.
3) Ako se otkrije nenamjerni pomak, dodaje se nedostajuća veza, uz iznimku dijelova kod kojih je gibanje namjerno (npr. prsti hvatača).
Veza s ishodom: I3.
2.8 Računski zadatak. Prst hvatača u sklopu ima početno 6 stupnjeva slobode gibanja (3 translacijska + 3 rotacijska). Vezom Coincident uklonjena su 2 rotacijska i 1 translacijski stupanj, a vezom Concentric uklonjen je još 1 translacijski i 1 rotacijski stupanj, dok je jedan translacijski stupanj namjerno ostavljen slobodan radi kliznog gibanja. Koliko je DOF-a ukupno uklonjeno i odgovara li to zadanom hodu prsta od 15 mm?
Prikaži rješenje
Ukupno uklonjeno = 2+1+1+1 = 5 od početnih 6 stupnjeva slobode; preostaje točno 1 translacijski stupanj slobode.
Taj preostali stupanj odgovara jednoosnom kliznom gibanju prsta duž vodilice — u skladu je sa zadanim hodom od 15 mm, jer sklop dopušta gibanje samo u tom jednom smjeru.
Veza s ishodom: I3.
Modul 3 · Dokumentacija, vizualizacija i priprema za proizvodnju
Pitanja ovog odjeljka pokrivaju izradu nacrta, poglede i kotiranje, modeliranje površinama, renderiranje, animacije i osnovne simulacije, ožičenje razvodnih ormara te pripremu modela za CAD/CAM/CNC lanac kroz izvoz u DXF/DWG.
3.1 Definicija. Definirajte predložak nacrta (drawing template) i objasnite što on unaprijed sadrži.
Prikaži rješenje
Predložak nacrta gotova je datoteka s unaprijed pripremljenim formatom lista (veličina, zaglavlje, tablica s podacima o dijelu, margine i stil kota) prema kojoj se otvara novi nacrt.
Sadrži i osnovne postavke standarda kotiranja i mjerila, tako da se ne moraju iznova podešavati za svaki novi nacrt.
Veza s ishodom: I4.
3.1 Objašnjenje. Objasnite razliku između lista formata A3 i formata A4 s gledišta odabira mjerila prikaza za veći sklop.
Prikaži rješenje
Veći format lista (A3) nudi više prostora za iste poglede pri istom mjerilu, pa se sklop može prikazati čitljivije ili pri većem mjerilu.
Na manjem listu (A4) isti bi sklop zahtijevao manje mjerilo prikaza ili prikaz u više listova, što otežava čitanje sitnih kota.
Veza s ishodom: I4.
3.1 Usporedba. Usporedite otvaranje novog nacrta iz gotovog predloška s ručnim postavljanjem formata lista i zaglavlja svaki put iznova.
Prikaži rješenje
Otvaranje iz predloška osigurava dosljednost formata i oznaka kroz sve nacrte područja te štedi vrijeme.
Ručno postavljanje svaki put nosi rizik nedosljednosti (različite margine, propušteno polje u zaglavlju) i znatno je sporije.
Veza s ishodom: I4.
3.1 Postupak. Opišite postupak uređivanja lista nacrta (edit sheet format) kako biste u predlošku promijenili sadržaj tablice u zaglavlju.
Prikaži rješenje
Prelazi se u način uređivanja formata lista, u kojem se elementi zaglavlja mogu izravno urediti kao crtež.
Nakon izmjene vraća se u uobičajeni način uređivanja nacrta, gdje se promjena zaglavlja odmah primjenjuje na trenutni list.
Veza s ishodom: I4.
3.1 Pronađi pogrešku. Nacrt sklopa hvatača otvoren je iz praznog dokumenta bez predloška, pa mjerilo prikaza i format kota ne odgovaraju ostatku dokumentacije područja. Kako biste to ispravili bez ponovne izrade svih pogleda?
Prikaži rješenje
Umjesto brisanja i ponovne izrade pogleda, mijenja se svojstvo lista tako da preuzme format i standard kotiranja iz odgovarajućeg predloška.
Alternativno, sadržaj postojećeg nacrta (pogledi) prekopira se u novi dokument otvoren iz ispravnog predloška.
Veza s ishodom: I4.
3.2 Definicija. Definirajte osnovni pogled, projicirani pogled i presječni pogled na nacrtu.
Prikaži rješenje
Osnovni pogled prvi je pogled postavljen na list, izravno preuzet iz orijentacije modela.
Projicirani pogled izvodi se pravocrtnom projekcijom iz osnovnog pogleda u odabranom smjeru; presječni pogled prikazuje unutrašnjost dijela duž zadane linije presjeka, uz šrafuru presječenih ploha.
Veza s ishodom: I4.
3.2 Objašnjenje. Objasnite zašto se kote na nacrtu preuzimaju izravno iz dimenzija modela, umjesto da se ponovno crtaju kao neovisne kote na crtežu.
Prikaži rješenje
Preuzimanjem kota iz modela osigurava se da nacrt uvijek prikazuje stvarnu, trenutačnu vrijednost dimenzije modela.
Neovisno nacrtane kote ne bi bile povezane s modelom i lako bi zastarjele nakon izmjene.
Veza s ishodom: I4.
3.2 Prepoznavanje značajke. Na prikazanom rasporedu pogleda na listu nacrta postoje tri osnovna pogleda, no nedostaje jedna oznaka koja je nužna da bi se mogao dodati presječni pogled. Koja je to oznaka i što određuje?
Prikaži rješenje
Nedostaje linija presjeka (section/cutting line) sa strelicama smjera gledanja i slovnom oznakom (npr. A-A) postavljena na jednom od osnovnih pogleda.
Ta linija određuje točnu ravninu i smjer duž kojeg se izvodi presječni pogled — bez nje presjek nema jednoznačnu referencu na modelu.
Veza s ishodom: I4.
3.2 Usporedba. Usporedite detaljni pogled (detail view) s uvećanjem dijela osnovnog pogleda pomoću ručnog zumiranja pri ispisu.
Prikaži rješenje
Detaljni pogled izdvaja označeno područje kao zaseban pogled s vlastitim, većim mjerilom i jasno je označen (npr. DETALJ A, M 2:1), pa ostaje čitljiv i pri ispisu na papir.
Ručno zumiranje samo mijenja prikaz na zaslonu — ne stvara zaseban, ispisiv pogled niti mijenja stvarno mjerilo kota na papiru.
Veza s ishodom: I4.
3.2 Postupak. Opišite postupak dodavanja sastavnice (BOM) na nacrt sklopa hvatača.
Prikaži rješenje
Na pogled sklopa primjenjuje se naredba za umetanje sastavnice; tablica automatski popisuje sve dijelove i standardne elemente iz sklopa s količinama.
Po potrebi se dopunjuje oznakama pozicija (balloon) uz svaki dio na pogledu, koje se povezuju s retkom u sastavnici.
Veza s ishodom: I4.
3.2 Računski zadatak. Detaljni pogled brida hvatača prikazan je uz mjerilo 2:1. Ako je stvarna dimenzija tog brida na modelu 8 mm, kolika će biti nacrtana duljina te dimenzije na listu nacrta?
Prikaži rješenje
Pri mjerilu 2:1 nacrtana duljina je dvostruko veća od stvarne: 8 mm · 2 = 16 mm na listu nacrta.
Sama upisana brojčana vrijednost kote i dalje ostaje stvarnih 8 mm, mijenja se samo veličina nacrtanog prikaza.
Veza s ishodom: I4.
3.3 Definicija. Definirajte površinsko tijelo (surface body) i objasnite po čemu se razlikuje od punog (solid) tijela.
Prikaži rješenje
Površinsko tijelo geometrija je nulte debljine koja opisuje samo vanjsku plohu oblika, bez zatvorenog volumena i mase.
Puno tijelo ima zatvoren volumen (masu, težište) jer su sve njegove plohe spojene u zatvorenu ljusku.
Veza s ishodom: I5.
3.3 Objašnjenje. Objasnite u kojoj je situaciji modeliranje površinama prikladnije od izravnog parametarskog modeliranja punim tijelom.
Prikaži rješenje
Površine su prikladnije za složene, neparametarske (organske ili prijelazne) oblike koje nije lako opisati nizom jednostavnih značajki.
Kod jednostavnih, pravilnih oblika (kao tijelo hvatača) izravno puno modeliranje je brže i jednostavnije za održavanje.
Veza s ishodom: I5.
3.3 Postupak. Opišite postupak pretvaranja gotove zatvorene površinske geometrije u puno (solid) tijelo.
Prikaži rješenje
Prvo se provjerava da sve rubne površine zajedno tvore potpuno zatvorenu ljusku bez praznina.
Zatim se primjenjuje naredba za zadebljanje (thicken) ili spajanje površina u puno tijelo (knit), čime nastaje solid model spreman za daljnje značajke.
Veza s ishodom: I5.
3.3 Usporedba. Usporedite spajanje (knit) više manjih površinskih zakrpa u jednu površinu s izradom istog oblika kao jedne velike površine odjednom.
Prikaži rješenje
Spajanje manjih zakrpa omogućuje da se svaki dio složenog oblika modelira zasebno i pojednostavljeno, a zatim spoji u cjelinu — pogreške su lakše lokalizirati po zakrpama.
Izrada kao jedne velike površine zahtijeva da cijeli oblik odjednom zadovolji sve rubne uvjete, što je teže kontrolirati i ispraviti.
Veza s ishodom: I5.
3.3 Pronađi pogrešku. Nakon spajanja svih površinskih zakrpa dijela, naredba za pretvaranje u puno tijelo javlja grešku da ljuska nije zatvorena. Objasnite mogući uzrok i kako biste ga pronašli.
Prikaži rješenje
Uzrok je najvjerojatnije mala praznina ili preklapanje između dviju susjednih zakrpa (nepodudaranje rubova) koje sprječava da se ljuska tretira kao potpuno zatvorena.
Uzrok se pronalazi alatom za provjeru geometrije (provjera praznina) koji označava točno mjesto nepodudarnih rubova.
Veza s ishodom: I5.
3.4 Definicija. Definirajte pojam materijala i teksture (appearance) u kontekstu renderiranja modela, i objasnite razliku između njih.
Prikaži rješenje
Materijal određuje fizička svojstva tijela relevantna za analizu (gustoća, čvrstoća) i za realan izgled u kombinaciji s izvorom svjetla.
Tekstura/izgled vizualno je svojstvo površine (boja, sjaj, uzorak) koje se primjenjuje radi izgleda prikaza i ne mora nužno odgovarati stvarnim mehaničkim svojstvima materijala.
Veza s ishodom: I6.
3.4 Objašnjenje. Objasnite ulogu izvora svjetla i pozadine (scene) pri izradi fotorealističnog prikaza sklopa hvatača.
Prikaži rješenje
Izvori svjetla određuju smjer, intenzitet i mekoću sjena na modelu i time snažno utječu na to koliko prikaz djeluje realistično.
Pozadina/scena daje kontekst i odraze na sjajnim površinama (npr. eloksirani aluminij), pa dobro postavljena scena čini prikaz uvjerljivijim.
Veza s ishodom: I6.
3.4 Usporedba. Usporedite brzi (real-time) prikaz sjenčanja tijekom rada s konačnim renderiranjem visoke kvalitete namijenjenim isporuci.
Prikaži rješenje
Brzi prikaz sjenčanja optimiziran je za tečan rad na zaslonu tijekom modeliranja, uz pojednostavljene sjene i odraze.
Konačno renderiranje računa realistične odraze, meke sjene i teksture s puno više detalja i vremena obrade, namijenjeno je gotovoj slici za prezentaciju.
Veza s ishodom: I6.
3.4 Postupak. Opišite kratak postupak pripreme sklopa hvatača za konačno renderiranje u razlučivosti 1920 × 1080 px.
Prikaži rješenje
1) Svim tijelima dodjeljuju se odgovarajući materijali/izgledi (eloksirani aluminij za tijelo i prste, crni lak za podnožje).
2) Postavljaju se izvori svjetla i pozadina scene te kamera u željenom kutu prikaza.
3) Postavlja se izlazna razlučivost 1920 × 1080 px i pokreće konačno renderiranje.
Veza s ishodom: I6.
3.4 Računski zadatak. Konačni render sklopa hvatača izrađuje se u razlučivosti 1920 × 1080 px. Izračunajte ukupan broj piksela slike, izražen zaokruženo u megapikselima.
Prikaži rješenje
Broj piksela = 1920 · 1080 = 2 073 600 px ≈ 2,07 megapiksela.
Veza s ishodom: I6.
3.5 Definicija. Definirajte razliku između animacije sastavljanja/rastavljanja i kinematičke simulacije gibanja.
Prikaži rješenje
Animacija sastavljanja/rastavljanja unaprijed je zadan, vizualni prikaz redoslijeda pomicanja dijelova, bez stvarnog fizikalnog izračuna.
Kinematička simulacija izračunava stvarno gibanje dijelova prema definiranim vezama i stupnjevima slobode (npr. otvaranje prstiju hvatača) i može provjeriti sudare ili doseg gibanja.
Veza s ishodom: I7.
3.5 Objašnjenje. Objasnite zašto je preduvjet za smislenu kinematičku simulaciju sklopa taj da sklop ima ispravno definirane stupnjeve slobode gibanja (a ne da je slučajno nepotpuno određen).
Prikaži rješenje
Simulacija pokreće dijelove duž stupnjeva slobode koje veze dopuštaju.
Ako je sklop nepotpuno određen zbog propusta, dijelovi se mogu gibati u neželjenim, nekontroliranim smjerovima koji ne odgovaraju stvarnom mehanizmu, pa rezultat simulacije ne bi bio pouzdan.
Veza s ishodom: I7.
3.5 Usporedba. Usporedite prikaz gibanja prstiju hvatača pomoću animacije s ključnim kadrovima (keyframe) i pomoću pogona (motor) u kinematičkoj simulaciji.
Prikaži rješenje
Animacija s ključnim kadrovima ručno određuje položaj dijela u odabranim trenucima, a sustav samo interpolira gibanje među njima, bez provjere je li takvo gibanje fizički moguće.
Pogon u simulaciji zadaje stvarnu brzinu ili silu koja pokreće dio duž dopuštenog stupnja slobode, pa je rezultantno gibanje usklađeno sa stvarnim ograničenjima sklopa.
Veza s ishodom: I6.
3.5 Postupak. Opišite postupak izrade osnovne kinematičke simulacije otvaranja i zatvaranja prstiju hvatača.
Prikaži rješenje
1) Provjerava se da sklop ima točno jedan slobodan translacijski stupanj slobode po prstu (hod 15 mm), a sve ostalo potpuno određeno.
2) Na taj stupanj slobode dodaje se linearni pogon (motor) sa zadanim pomakom i vremenom.
3) Pokreće se proračun simulacije te se rezultat provjerava kroz vremenski dijagram pomaka i, po potrebi, snima kao animacija.
Veza s ishodom: I7.
3.5 Računski zadatak. Ako se cijeli ciklus otvaranja i zatvaranja prstiju hvatača (ukupni pomak 2 × 15 mm) odvija unutar zadanog vremena ciklusa od 0,4 s, izračunajte prosječnu brzinu pomicanja prsta tijekom ciklusa.
Prikaži rješenje
Ukupni put = 2 · 15 mm = 30 mm.
Prosječna brzina = 30 mm / 0,4 s = 75 mm/s = 0,075 m/s.
Veza s ishodom: I7.
3.5 Računski zadatak. Ako se animacija otvaranja prstiju (trajanje 0,4 s) snima pri 30 sličica u sekundi (fps), izračunajte približan broj sličica potreban za tu animaciju.
Prikaži rješenje
Broj sličica = 0,4 s · 30 fps = 12 sličica.
Veza s ishodom: I6.
3.6 Definicija. Definirajte kabelski kanal (raceway) u kontekstu 3D modeliranja ožičenja i objasnite njegovu ulogu.
Prikaži rješenje
Kabelski kanal je 3D putanja (slično cjevovodu) definirana u sklopu razvodnog ormara ili stroja, duž koje se automatski usmjeravaju električni vodovi između priključnih točaka.
Njegova je uloga osigurati da model vodova prati stvarno predviđenu, fizički izvedivu trasu, a ne najkraću ravnu liniju kroz druge dijelove.
Veza s ishodom: I5.
3.6 Objašnjenje. Objasnite razliku između sheme ožičenja (wiring diagram) kao dokumenta i 3D usmjeravanja stvarnih vodova unutar modela sklopa.
Prikaži rješenje
Shema ožičenja simbolički prikazuje električne veze između komponenti, neovisno o njihovu stvarnom prostornom rasporedu.
3D usmjeravanje unutar modela generira stvarnu geometriju vodova duž definiranih kanala, uzimajući u obzir stvarne duljine, zavoje i razmještaj komponenti u prostoru.
Veza s ishodom: I5.
3.6 Usporedba. Usporedite popis vodiča (wire list) generiran izravno iz 3D modela ožičenja s ručno vođenom tablicom vodiča u zasebnom dokumentu.
Prikaži rješenje
Popis generiran iz modela automatski odražava stvarne duljine i broj vodiča prema trenutačnom stanju modela te se ažurira pri svakoj izmjeni trase.
Ručno vođena tablica zahtijeva da se svaka izmjena u modelu ručno prenese u dokument, što povećava rizik da popis zastari.
Veza s ishodom: I5.
3.6 Postupak. Opišite postupak modeliranja dvožilnog kabela od induktivnog senzora na hvataču do razvodnog ormara, u dužini 2 m.
Prikaži rješenje
1) Definiraju se priključne točke na senzoru i na odgovarajućoj stezaljki u razvodnom ormaru.
2) Pokreće se naredba za usmjeravanje voda, koja generira putanju između dviju točaka, po mogućnosti duž već definiranog kabelskog kanala.
3) Provjerava se ukupna duljina generiranog voda i po potrebi prilagođava trasa tako da odgovara stvarnoj, predviđenoj duljini kabela od 2 m.
Veza s ishodom: I5.
3.6 Računski zadatak. Senzor je spojen dvožilnim kabelom duljine 2 m. Ako se u istom kabelskom kanalu do istog senzorskog mjesta doda i treća žica (uzemljenje) iste duljine trase, izračunajte ukupnu duljinu svih vodiča potrebnih za to spojno mjesto.
Prikaži rješenje
Tri žice × 2 m po žici = 6 m ukupne duljine vodiča za to spojno mjesto.
Veza s ishodom: I5.
3.7 Definicija. Definirajte neutralni format razmjene podataka (npr. STEP, IGES, DXF, DWG) i objasnite zašto je potreban uz izvorni format CAD sustava.
Prikaži rješenje
Neutralni format je standardiziran, softverski neovisan zapis geometrije koji mogu čitati različiti CAD/CAM sustavi.
Potreban je jer izvorni (nativni) format jednog CAD sustava obično nije izravno čitljiv u drugom sustavu ili u CNC/CAM softveru drugog proizvođača.
Veza s ishodom: I7.
3.7 Objašnjenje. Objasnite zašto se za izradu razvijenog oblika lima namijenjenog laserskom rezanju izvozi upravo DXF format, dok se za razmjenu punog 3D modela dijela s vanjskim suradnikom češće koristi STEP.
Prikaži rješenje
DXF je 2D format prikladan za opis samo obrisa reza kakav CNC stroj za rezanje treba.
STEP je 3D format koji prenosi puni oblik tijela, potreban kada suradnik treba raditi s cijelim 3D modelom, a ne samo s 2D konturom.
Veza s ishodom: I7.
3.7 Usporedba. Usporedite pripremu modela za CNC obradu dodavanjem dodatka za obradu (machining allowance) s pripremom modela za lasersko rezanje razvijenog oblika lima.
Prikaži rješenje
Dodatak za obradu dodaje se na dimenzije koje će se naknadno obrađivati odvajanjem čestica, kako bi ostalo dovoljno materijala za završnu obradu do konačne mjere.
Priprema razvijenog oblika za lasersko rezanje umjesto toga zahtijeva točan konačan obris bez dodatka, jer rezanje odmah daje gotov rub bez naknadne obrade.
Veza s ishodom: I7.
3.7 Postupak. Opišite postupak izvoza razvijenog oblika savijenog nosača u DXF format, spreman za lasersko rezanje.
Prikaži rješenje
1) U modelu se prikaže razvijeni (flat pattern) oblik dijela.
2) Pokreće se naredba za izvoz u DXF, pri čemu se bira da se izvozi geometrija ravnog (razvijenog) oblika, a ne 3D prikaz.
3) Provjeravaju se postavke (uključivanje linija savijanja kao zasebnog sloja, mjerilo 1:1) prije spremanja datoteke za CNC stroj.
Veza s ishodom: I7.
3.7 Pronađi pogrešku. Polaznik je izvezao DXF razvijenog oblika bez posebnog sloja za linije savijanja, pa CNC operater ne može razlikovati linije reza od linija savijanja. Kako bi se ta pogreška trebala ispraviti pri sljedećem izvozu?
Prikaži rješenje
Pri izvozu DXF-a treba uključiti opciju koja linije savijanja sprema u zaseban imenovani sloj (layer), različit od sloja s linijama vanjskog reza.
Tako CNC/CAM softver i operater mogu jednoznačno razlikovati koje linije stroj treba rezati, a koje samo označavaju mjesto naknadnog savijanja.
Veza s ishodom: I7.
3.7 Računski zadatak. Razvijeni oblik savijenog nosača ima dimenzije 120 × 80 mm (površina 9 600 mm²). Ako se za lasersko rezanje koristi limena ploča dimenzija 300 × 300 mm, izračunajte postotak iskorištenja te ploče za jedan izrezani nosač.
Prikaži rješenje
Površina ploče = 300 · 300 = 90 000 mm².
Iskorištenje = 9 600 / 90 000 · 100 % ≈ 10,7 %.
Veza s ishodom: I7.
Primjeri ispitnih setova
Tri primjera ispitnog seta pokazuju kako se iz baze pitanja sastavlja provjera znanja od 50 bodova za 90 minuta, s pitanjima iz sva tri modula i ravnomjernom pokrivenošću ishoda učenja I1–I7. Pitanje u tablici označava temu i jedinicu iz koje se, prema bazi iznad, sastavlja stvarno pitanje na ispitnom listu (moguće je i izravno preuzeti pitanje iz baze uz istu oznaku jedinice i vrstu).
Ukupan prag prolaza na sva tri seta je najmanje 25 od 50 bodova (50 %), uz dodatni uvjet da se za svaki ishod koji je u tom setu zastupljen ostvari barem prag naveden u tablici uz svaki set. Polaznik koji ostvari ukupno dovoljno bodova, ali ne dosegne prag za pojedini ishod, ponovno izlaže gradivo vezano uz taj ishod, neovisno o ukupnom broju bodova na ostatku seta.
Set 1 — naglasak na modulima 1 i 2
Set naglašava temelje modeliranja, skiciranje i sklapanje, uz po jedno pitanje iz trećeg modula.
| Rb. | Pitanje | Vrsta | Ishod | Bodovi |
|---|---|---|---|---|
| 1 | Definicija parametarskog modeliranja (M1, 1.1) | Definicija | I1 | 3 |
| 2 | Namjera dizajna: vodeća dimenzija razmaka vodilica (M1, 1.2) | Objašnjenje | I1 | 4 |
| 3 | Masa punog bloka tijela hvatača nasuprot gotovoj masi (M1, 1.1) | Računski zadatak | I1 | 6 |
| 4 | Nedostajuća relacija podudarnosti na skici (M1, 1.6, slika) | Pronađi pogrešku | I2 | 5 |
| 5 | Preostali stupnjevi slobode nakon relacija podudarnosti (M1, 1.6) | Računski zadatak | I2 | 6 |
| 6 | Redoslijed bazne značajke i primjena provrta (M2, 2.1) | Postupak | I2 | 4 |
| 7 | Redoslijed značajki radi ispravnog uzorka (M2, 2.5, slika) | Prepoznavanje značajke | I2 | 4 |
| 8 | Bend allowance za savijanje pod 90° (M2, 2.6) | Računski zadatak | I5 | 6 |
| 9 | Vrste veza na zajedničkoj osi i dodirnoj plohi (M2, 2.8, slika) | Objašnjenje | I3 | 4 |
| 10 | Potpuno određen sklop nasuprot namjerno ostavljenom DOF-u (M2, 2.8) | Usporedba | I3 | 4 |
| 11 | Nedostajuća linija presjeka na listu nacrta (M3, 3.2, slika) | Prepoznavanje značajke | I4 | 4 |
| Ukupno | 50 | |||
Prag prolaza po zastupljenom ishodu u ovom setu (najmanje 40 % bodova predviđenih za taj ishod, zaokruženo naviše, uz najmanje 2 boda):
| Ishod | Najviše bodova u setu | Prag (min. bodova) |
|---|---|---|
| I1 | 13 | 5 |
| I2 | 19 | 8 |
| I3 | 8 | 3 |
| I4 | 4 | 2 |
| I5 | 6 | 2 |
Set 2 — naglasak na računskim zadacima
Set okuplja veći broj računskih zadataka raspoređenih kroz sva tri modula, uz nekoliko kratkih pitanja definicija.
| Rb. | Pitanje | Vrsta | Ishod | Bodovi |
|---|---|---|---|---|
| 1 | Opća tolerancija ISO 2768-m za visinu 40 mm (M1, 1.4) | Računski zadatak | I1 | 6 |
| 2 | Uloga FeatureManagera u modelu (M1, 1.3) | Definicija | I1 | 3 |
| 3 | Tri stanja skice s obzirom na stupnjeve slobode (M1, 1.7) | Definicija | I2 | 3 |
| 4 | Razmak dva montažna provrta iz koordinata skice (M1, 1.5) | Računski zadatak | I2 | 6 |
| 5 | Volumen sirovog oblika prsta iz mase i gustoće (M2, 2.1) | Računski zadatak | I2 | 6 |
| 6 | Razmak vijaka u pravokutnom uzorku 80×60 mm (M2, 2.5) | Računski zadatak | I2 | 6 |
| 7 | Sila na klipu iz tlaka 6 bar i promjera 20 mm (M2, 2.7) | Računski zadatak | I5 | 6 |
| 8 | Krut naspram savitljive cijevi u cjevovodu (M2, 2.7) | Usporedba | I5 | 4 |
| 9 | Uzrok neodređenog sklopa unatoč ispravnom izgledu (M2, 2.8) | Pronađi pogrešku | I3 | 5 |
| 10 | Materijal naspram teksture pri renderiranju (M3, 3.4) | Definicija | I6 | 3 |
| 11 | Neutralni format razmjene podataka (M3, 3.7) | Definicija | I7 | 2 |
| Ukupno | 50 | |||
Prag prolaza po zastupljenom ishodu u ovom setu (najmanje 40 % bodova predviđenih za taj ishod, zaokruženo naviše, uz najmanje 2 boda):
| Ishod | Najviše bodova u setu | Prag (min. bodova) |
|---|---|---|
| I1 | 9 | 4 |
| I2 | 21 | 8 |
| I3 | 5 | 2 |
| I5 | 10 | 4 |
| I6 | 3 | 2 |
| I7 | 2 | 2 |
Set 3 — naglasak na modulima 2 i 3
Set naglašava napredne značajke modeliranja, sklapanje i pripremu dokumentacije za proizvodnju.
| Rb. | Pitanje | Vrsta | Ishod | Bodovi |
|---|---|---|---|---|
| 1 | Namjera dizajna kod nesimetričnog utora za prst — pogreška (M1, 1.2) | Pronađi pogrešku | I1 | 5 |
| 2 | Lanac kota duž širine tijela: 15+25+40 mm (M1, 1.2) | Računski zadatak | I1 | 6 |
| 3 | Razlika zaobljenja i skošenja (M2, 2.2) | Definicija | I2 | 3 |
| 4 | Duljina profila podnožne konstrukcije iz mase i presjeka (M2, 2.7) | Računski zadatak | I5 | 6 |
| 5 | Reljef savijanja na rubu lima (M2, 2.6) | Objašnjenje | I5 | 4 |
| 6 | Preostali DOF prsta nakon veza Coincident i Concentric (M2, 2.8) | Računski zadatak | I3 | 6 |
| 7 | Sastavnica (BOM) na nacrtu sklopa (M3, 3.2) | Postupak | I4 | 4 |
| 8 | Detaljni pogled pri mjerilu 2:1 (M3, 3.2) | Računski zadatak | I4 | 6 |
| 9 | Površinsko tijelo naspram punog tijela (M3, 3.3) | Definicija | I5 | 3 |
| 10 | Prosječna brzina prsta tijekom ciklusa 0,4 s (M3, 3.5) | Računski zadatak | I7 | 6 |
| 11 | Iskorištenje limene ploče 300×300 mm za razvijeni oblik (M3, 3.7) | Računski zadatak | I7 | 1 |
| Ukupno | 50 | |||
Prag prolaza po zastupljenom ishodu u ovom setu (najmanje 40 % bodova predviđenih za taj ishod, zaokruženo naviše, uz najmanje 2 boda):
| Ishod | Najviše bodova u setu | Prag (min. bodova) |
|---|---|---|
| I1 | 11 | 4 |
| I2 | 3 | 2 |
| I3 | 6 | 2 |
| I4 | 10 | 4 |
| I5 | 13 | 5 |
| I7 | 7 | 3 |