Konvencije i pojednostavnjenja

Zašto konvencije

Kad bi se svaki strojni dio crtao onakvim kakav jest, crtež vretena s tristotinjak milimetara trapeznog navoja sastojao bi se od stotinu zavojnica, a ploča s dvanaest provrta od dvanaest jednakih kružnica s dvanaest križeva središnjica. Takav crtež ne bi bio točniji, samo sporiji za izradu i teži za čitanje. Zato norme tehničkog crtanja propisuju konvencije: dogovorene načine prikazivanja koji zamjenjuju vjeran prikaz, a da se podatak ne gubi.

Konvencija nije isto što i slobodno pojednostavnjenje. Konvencija je propisana — primjerice da se navoj crta debelom crtom vanjskog promjera i tankom crtom jezgre — i svaki čitatelj je razumije jednako, u bilo kojem pogonu i na bilo kojem jeziku. Slobodno pojednostavnjenje, recimo izostavljanje malog skošenja ili nacrtana kružnica umjesto šesterokuta, crtež čini nejasnim i treba ga izbjegavati. Pravilo je jednostavno: pojednostavljuje se samo na način koji norma predviđa, a sve što se ne crta mora biti rečeno oznakom ili kotom.

Opća pravila nalaze se u nizu norma ISO 128, a za pojedine strojne elemente postoje zasebne norme: ISO 6410 za navoje, ISO 2203 za zupčanike, ISO 2162 za opruge i ISO 8826 za kotrljajuće ležajeve. Primjenjuje se važeće izdanje.

Skraćeni prikaz dugih predmeta

Dugi dijelovi stalnog ili jednoliko promjenjivog presjeka — vodilice, vratila, cijevi, profili, letve — smiju se nacrtati skraćeno. Srednji dio koji ne sadrži nikakve oblike izostavlja se, a preostali krajevi primaknu se jedan drugome. Granice izostavljenog dijela crtaju se tankom prostoručnom crtom ili tankom cik-cak crtom. Razmak između krajeva na crtežu je malen i stalan, najčešće nekoliko milimetara.

Najvažnije pravilo: kota duljine ostaje prava. Kotna crta ide neprekinuto od kraja do kraja preko prekida, a kotni broj pokazuje stvarnu duljinu dijela. Čitatelj iz prekida zna da crtež nije u mjerilu po duljini, ali iz kote zna koliko dio stvarno mjeri.

Vodilica PS1-01-005, Ø12 h6 × 380, tipičan je slučaj: jedini oblici su skošenja na krajevima, a sredina je glatka brušena šipka. Na A4 listu u mjerilu 1:1 cijela ne bi stala uz ostale podatke, pa se crta skraćeno. Isto vrijedi za vreteno PS1-01-006 na slici 3.6.2: prekid se stavlja u sredinu navoja, gdje nema nikakvih prijelaza.

Ponavljajući elementi

Kad se isti oblik ponavlja u pravilnom rasporedu — provrti u redu ili po kružnici, zubi, rebra, utori — dovoljno je potpuno nacrtati jedan ili nekoliko njih, obično krajnje. Položaj ostalih označava se samo središnjicama, a broj i mjera navode se jednom oznakom, npr. 12× Ø6,6. Razmaci između jednakih elemenata kotiraju se oblikom 5×70 (=350): pet razmaka po 70 mm, ukupno 350 mm, pri čemu je vrijednost u zagradi pomoćna mjera.

Na slici 3.6.1 postolje PS1-01-001, ploča 400 × 120 × 10 od legure EN AW-6082, ima dva reda po šest provrta za pričvršćenje na okvir stroja. Nacrtane su samo po dvije kružnice u svakom redu; ostalih osam provrta čitatelj vidi kao sjecišta središnjica. Bušilica ili CNC program ne gube ništa, jer su broj, promjer i raspored zadani jednoznačno. Istim se načinom na obrisu ruba zupčanika crta samo nekoliko zuba, a na lancu ili rešetki samo nekoliko članaka.

Narezi, nazubljenja i ravne plohe

Narezana (rovašena) površina na ručkama, maticama za ručno pritezanje i kolima za podešavanje ne crta se cijela. Uzorak nareza — ravni ili križni — nacrta se tankim crtama samo na malom dijelu površine, a vrsta i korak nareza navode se oznakom prema važećoj normi. Slično se ožljebljena i nazubljena vratila za prijenos momenta crtaju s nekoliko nacrtanih žljebova ili zuba i oznakom profila, a ne svakim žljebom posebno.

Ravna ploha na okruglom dijelu — ploha za vijak spojke, četverokut za ključ, ploha za prihvat u steznoj glavi — označava se tankim dijagonalama ukriženima preko plohe. Bez dijagonala bi se ploha u nacrtu mogla zamijeniti s cilindričnim prijelazom ili utorom. Na slici 3.6.2 ploha na rukavcu Ø8 vretena PS1-01-006 služi za vijak za učvršćenje glavine elastične spojke Ø25 i označena je upravo tako. Dubina plohe kotira se u prerezu ili kotom od suprotne izvodnice.

Prodori i prijelazne linije

Kad se dvije plohe sijeku — valjak u valjak, valjak u stožac, provrt u vratilo — njihova presječnica je prodor, u općem slučaju prostorna krivulja. Za valjak Ø16 okomito na valjak Ø30 krivulja u nacrtu na krajevima leži na izvodnici većeg valjka, a u sredini se spušta za 2,31 mm prema njegovoj osi. Konstruirati je točku po točku traje, a za izradu dijela nije bitna, jer nastaje sama bušenjem ili zavarivanjem.

Zato se prodor smije pojednostavniti: krivulja se zamijeni kružnim lukom polumjera većeg valjka kroz krajnje točke ili, kad je razlika neprimjetna, ravnom crtom. Za primjer sa slike 3.6.3 luk polumjera 15 prolazi kroz iste krajnje točke i kroz istu najnižu točku kao i točna krivulja, a najveće odstupanje između njih iznosi oko 0,1 mm na predmetu — manje od debljine crte u mjerilu 1:1. Kod malog provrta u velikom vratilu prodor se crta ravnom crtom.

Prijelazna linija crta se na mjestu gdje su dvije plohe spojene zaobljenjem. Na lijevanim, kovanim ili glodanim dijelovima brid tada zapravo ne postoji, jer ga je zaobljenje uklonilo. Ipak, bez ikakve crte oblik bi se teško čitao. Zato se na mjestu zamišljenog brida crta tanka puna crta koja ne dodiruje obris — počinje i završava malo prije zaobljenja. Tako čitatelj vidi da prijelaz postoji, ali i da nije oštar.

Pojednostavljeni prikaz strojnih elemenata

Najčešći standardni strojni elementi imaju vlastite konvencije prikazivanja. Ovdje je dan pregled; detaljna pravila i kotiranje obrađuju se u jedinici 5.6.

Na slici 3.6.2 vreteno Tr12 × 3 nacrtano je upravo tako: dvije debele crte vanjskog promjera 12 mm, dvije tanke crte jezgre (za Tr12 × 3 promjer jezgre iznosi 8,5 mm) i debela poprečna crta na kraju navoja. Zavojnice se ne crtaju. Oznaka Tr12×3 uz kotu promjera nosi sve ostalo: profil, promjer i korak. U sklopnom crtežu uležištenja ležaj 6001 smije se nacrtati pojednostavljeno, pravokutnikom s križem, jer njegovu unutarnju građu propisuje katalog proizvođača, a ne crtež.

Koliko skratiti dugi dio

Kod planiranja lista treba procijeniti stane li dugi dio cijeli ili ga treba skratiti. Za list s okvirom prema ISO 5457 uobičajeno se računa rub od 20 mm na lijevoj strani (za uvez) i 10 mm na ostalima, pa je korisna širina crtaćeg polja širina lista manje 30 mm. Od nje se oduzima rezerva za kote i ostale prikaze. Ako je M mjerilo, a razmak između prekidnih crta na papiru oko 10 mm, izostavljeni dio iznosi

L_izost = L − (L_rasp − 10) / M,    L_rasp = B_lista − 30 − rezerva

Kad je izraz negativan, dio stane cijeli i prekid nije potreban. Treba provjeriti i promjer na papiru: tanki dio u malom mjerilu postaje nečitak, pa je često bolje zadržati mjerilo 1:1 i skratiti dio nego ga cijelog smanjiti.

Za vodilicu Ø12 × 380 na listu A4 okomito (210 mm) s rezervom od 40 mm raspoloživo je 140 mm. U mjerilu 1:1 treba izostaviti 250 mm, pa ostaju krajevi od ukupno 130 mm. U mjerilu 1:2 cijela vodilica bila bi duga 190 mm i opet ne bi stala, a promjer bi na papiru bio samo 6 mm. Na listu A3 položeno (420 mm) u mjerilu 1:1 dovoljno je izostaviti 40 mm, a u mjerilu 1:2 vodilica stane cijela. Za radionički crtež jednostavne šipke najčešće je najbolje rješenje A4 u mjerilu 1:1 sa skraćenim prikazom.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.