Održavanje na temelju rizika (RBM)

Rizik izražen u novcu

Bodovi iz matrice rizika dobro razvrstavaju opremu, ali imaju granicu. Sklop s dvanaest bodova nije dvostruko rizičniji od sklopa sa šest, a zbroj bodova cijele ćelije nema nikakvo značenje. Kada treba obraniti proračun održavanja pred upravom, bodovi ne pomažu.

Održavanje na temelju rizika stoga zadržava istu formulu, ali obje veličine izražava mjerljivo. Vjerojatnost se izražava kao očekivani broj otkaza u godini, a posljedica kao iznos u eurima. Umnožak je godišnji rizik u eurima, veličina koja se smije zbrajati, uspoređivati i uvrštavati u proračun.

Za reduktor osi 2 na PO-1 račun izgleda ovako. Iz servisne knjige slijedi da se otkaz očekuje otprilike jednom u četiri godine, dakle vjerojatnost je 0,25 otkaza godišnje. Posljedica jednog otkaza procijenjena je na 5 060 EUR. Godišnji rizik je tada 0,25 × 5 060, dakle oko 1 265 EUR godišnje. To je iznos koji se svake godine u prosjeku plaća samo zato što taj sklop postoji u ćeliji.

Takav zapis odmah rješava pitanje koje se u pogonu stalno postavlja: isplati li se pregled. Ako godišnji rizik iznosi 1 265 EUR, a pregled koji ga prepolovi stoji 400 EUR godišnje, odgovor je potvrdan i ne treba ga braniti dojmom.

Procjena vjerojatnosti iz podataka

Vjerojatnost otkaza najbolja je kad se izvede iz vlastitih zapisa. Ćelija PO-1 ima 6,5 kvarova godišnje na 4000 sati rada uz srednje vrijeme između kvarova od 620 sati; iz zapisa se vidi i koji su sklopovi te kvarove izazvali. Podjelom po sklopovima dobiva se učestalost za svaki od njih.

Zbroj vjerojatnosti daje 6,5 kvarova godišnje, a zbroj umnožaka vjerojatnosti i trajanja daje 22,6 sati zastoja — upravo brojke iz opisa ćelije. Time je procjena povezana sa stvarnim zapisima, a ne s pretpostavkom.

Kada vlastitih zapisa nema, koriste se tri zamjenska izvora. Podaci proizvođača daju očekivani vijek sklopa u satima ili ciklusima. Podaci iz istovrsnih pogona daju red veličine. Procjena iskusnog montera daje grubu ocjenu, koja je bolja od nagađanja, ali se mora zapisati kao procjena i zamijeniti podatkom čim ga bude.

Posljedica u eurima

Posljedica se ne svodi na cijenu dijela. Razlaže se na četiri sastavnice, a sve se izražavaju u eurima za jedan otkaz.

Zbroj daje 5 060 EUR po otkazu. Vrijedi obratiti pozornost na odnos stavki: sam reduktor čini manje od polovice iznosa, dok gotovo jednako toliko otpada na izgubljenu proizvodnju i posljedičnu štetu. Upravo zato se posljedica ne smije svesti na cijenu dijela, kako se u pogonima često radi.

Kod sigurnosnih i okolišnih posljedica novčani se iznos i dalje procjenjuje, ali on ne služi za odluku o tome hoće li se mjera provesti. Takve se mjere provode bez obzira na iznos; novčani račun služi samo za izbor između više jednako sigurnih rješenja.

Kada su vjerojatnost i posljedica poznate, svaki sklop dobiva svoj godišnji rizik. Zbroj po svim sklopovima daje ukupni rizik ćelije, koji se može usporediti s ukupnim proračunom održavanja. Za PO-1 taj zbroj približno odgovara zbroju troška zastoja od 4 063 EUR i troška popravaka, što je i razlog zašto se ćelija smatra kandidatom za prediktivno održavanje.

Planiranje pregleda prema riziku

Pregled ne uklanja rizik nego mu smanjuje vjerojatnost, i to za određeni udio. Taj se udio zove učinkovitost pregleda i ovisi o tome koliko dobro pregled otkriva mehanizam otkaza. Mjerenje vibracija otkriva zamor ležaja s visokom učinkovitošću; vizualni pregled kućišta otkriva ga slabo.

Svaki mogući pregled ocjenjuje se istim računom: koliko rizika uklanja i koliko sam stoji. Razlika je neto korist, a pregledi se u plan uvrštavaju redom od najveće neto koristi prema najmanjoj, dok ima sredstava. Pregled s negativnom neto koristi ne ulazi u plan bez obzira na to koliko je uobičajen.

Iz istog računa slijedi i razmak pregleda. Češći pregled uklanja veći udio rizika, ali njegov trošak raste linearno, dok korist raste sve sporije. Optimalni razmak je onaj pri kojem je razlika koristi i troška najveća, a ne onaj pri kojem je rizik najmanji.

Razlika prema RCM-u

RCM i RBM često se brkaju jer oba biraju zahvat i oba počinju analizom. Razlikuju se po polazištu i po tome što izlazi na kraju.

U praksi se pristupi dopunjuju. RCM odgovara na pitanje što raditi, RBM na pitanje koliko često i čime početi. Uobičajen redoslijed je: razvrstavanje po riziku odredi gdje se uopće radi analiza, RCM za svaki način otkaza odabere vrstu zahvata, a RBM zatim rasporedi preglede prema doprinosu smanjenju rizika.

Primjena u procesnoj industriji i na tlačnoj opremi

RBM je u današnjem obliku nastao na tlačnoj opremi: spremnicima, izmjenjivačima topline, kolonama i cjevovodima. Razlog je jednostavan. Pregled takve opreme traži zaustavljanje postrojenja, otvaranje spremnika, čišćenje i ispitivanje bez razaranja; trošak jednog pregleda mjeri se u desecima tisuća eura. Pregledavati sve jednako često nije moguće ni razumno.

Mehanizmi propadanja ondje su dobro poznati: korozija stijenke, erozija na koljenima, pukotine od zamora, naponska korozija. Za svaki se zna kako napreduje, pa se iz izmjerene debljine stijenke i brzine korozije računa preostali vijek, a iz njega razmak sljedećeg pregleda. Posljedica se izražava u novcu, uz posebnu pažnju na ispuštanje opasne tvari.

Isti se način razmišljanja prenosi na robotsku ćeliju, samo s manjim iznosima. Umjesto debljine stijenke prati se razina vibracija, umjesto brzine korozije brzina porasta vibracija, a umjesto minimalne dopuštene debljine prag od 4,5 mm/s. Razmak mjerenja određuje se tako da se između dvaju mjerenja ne može prijeći put od prvog znaka do otkaza.

Ograničenje je u oba slučaja isto. RBM traži poznat mehanizam propadanja i mogućnost da se njegovo napredovanje izmjeri. Ondje gdje otkaz nastaje naglo i bez najave — prekid vodiča, pogreška programa, ljudska pogreška — raspored pregleda prema riziku ne pomaže, i rizik se smanjuje drugim sredstvima.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.