Dokumentacija održavanja — HRN EN 13460

Dvije skupine dokumenata

Norma HRN EN 13460 dokumente dijeli prema trenutku nastanka. Prva skupina nastaje prije uporabe i uglavnom je isporučuje proizvođač ili dobavljač opreme. Druga nastaje tijekom uporabe i stvara je sam pogon. Prva se skupina preuzima, druga se vodi.

Preuzimanje prve skupine mora se dogoditi prije puštanja u rad, jer se poslije gotovo nikada ne dogodi. Ćelija koja je preuzeta bez uputa za održavanje osuđena je na to da se rokovi pretpostavljaju, a dijelovi naručuju po opisu umjesto po kataloškom broju. Zato se popis obveznih dokumenata navodi već u narudžbi opreme, a primopredaja se ne potpisuje dok popis nije ispunjen.

Dokumenti prije uporabe

Popis koji norma daje razrađen je, ali se u praksi svodi na šest skupina. Uz svaku je važno provjeriti je li na razumljivom jeziku i odnosi li se doista na isporučenu izvedbu, a ne na srodan model.

Za ćeliju PO-1 iz tih dokumenata izlazi gotovo sve što je u prethodnim jedinicama korišteno: rok podmazivanja reduktora od 5000 sati ili 12 mjeseci, rok zamjene baterija davača od dvije godine, tromjesečna provjera energetskog lanca i moment pritezanja vijaka prirubnice. Pogon te podatke ne izmišlja nego ih prepisuje iz uputa u vlastiti plan.

Sve se češće uz papirnatu dokumentaciju traži i digitalna: sheme u izvornom obliku, popis dijelova u tabličnom zapisu i sigurnosna kopija upravljačkog programa robota s parametrima. Sigurnosna kopija programa nije formalni zahtjev norme, ali je u praksi najvrjedniji dokument robotske ćelije — bez nje se nakon zamjene upravljačkog računala gubi cijeli posao programiranja.

Tehnički karton i zapisi o zahvatima

Tehnički karton opreme središnji je dokument druge skupine. On prati jedan komad opreme kroz cijeli životni vijek, od preuzimanja do rashodovanja, i na jednom mjestu okuplja sve što se o njemu zna. Vodi se od dana primopredaje i predaje se novom vlasniku ako se oprema proda.

Iz kartona se izvode svi pokazatelji iz jedinice 2.7. Broj otkaza dobiva se brojanjem korektivnih zahvata, ukupni zastoj zbrajanjem njihova trajanja, a MTBF i MTTR jednostavnim dijeljenjem. Karton koji se uredno vodi zamjenjuje desetak zasebnih evidencija.

Zapis o zahvatu nastaje zatvaranjem radnog naloga i mora sadržavati: broj naloga i datum, oznaku opreme, vrstu zahvata, opis nalaza, opis izvedenog rada, popis ugrađenih dijelova s kataloškim brojevima, utrošeno vrijeme po izvršitelju, izmjerene vrijednosti, stanje zamijenjenog dijela i potpis. Posljednja dva podatka najčešće izostaju, a upravo su ona podloga za promjenu rokova i za prelazak na održavanje prema stanju.

Povezivanje s informacijskim sustavom

Dok je opreme malo, dokumentacija se može voditi u mapama i tablicama. Kad broj strojeva naraste, potreban je informacijski sustav održavanja, poznat po engleskoj kratici CMMS. To je program koji na jednom mjestu drži popis opreme, planove, naloge, zapise, zalihu dijelova i pokazatelje.

• Popis opreme — svaki komad ima svoj zapis s inventarnim brojem i mjestom u ustroju pogona; PO-1 je pritom sklop koji sadrži robot, ormar i prihvatnicu.
• Planovi i samostalno otvaranje naloga — sustav prati datume i brojila sati te nalog otvara sam kada rok nastupi.
• Nalozi i zapisi — izvršitelj zapis unosi na mjestu rada, često preko prijenosnog uređaja, pa se podaci ne prepisuju dvaput.
• Zaliha — ugradnja dijela automatski smanjuje stanje skladišta i pokreće narudžbu kad se dosegne najniža razina.
• Pokazatelji — MTBF, MTTR, raspoloživost, udio planiranih naloga i izvršenje plana računaju se sami iz unesenih zapisa.

Za pametno održavanje CMMS je nužna spona. Model koji iz vibracija predviđa kvar mora imati kamo poslati svoju preporuku, a to je nalog u CMMS-u. Obratno, model uči iz povijesti zahvata, koja je u CMMS-u. Bez njega pametno održavanje ostaje pokus na prijenosnom računalu.

Kako provjeriti potpunost dokumentacije

Provjera potpunosti nije revizija nego kratak postupak koji se može provesti u jedno poslijepodne. Sastoji se od popisa, ocjene i plana dopune.

Najprije se sastavi popis obveznih dokumenata prema HRN EN 13460, razdvojen na dvije skupine. Zatim se za svaki dokument utvrdi postoji li, je li dostupan onome tko ga treba i odnosi li se na isporučenu izvedbu. Dokument koji postoji, ali leži u ormaru u drugoj zgradi, ne računa se kao dostupan. Na kraju se za svaki nedostajući dokument odredi tko ga pribavlja i do kada.

Za ćeliju PO-1 tipičan nalaz izgleda ovako: tehnički opis, sheme i upute postoje, izjava o sukladnosti je u mapi nabave, ali popis pričuvnih dijelova s kataloškim brojevima nedostaje, tehnički karton se vodi u tablici bez povijesti zahvata, a zapisi o zahvatima postoje samo za vanjske intervencije. Potpunost je time oko 75 %, što je dovoljno za rad, ali premalo za prelazak na održavanje prema stanju.

Dopuna se planira kao i svaki drugi posao održavanja: nalogom, rokom i odgovornom osobom. Najveći dio truda obično odlazi na uspostavu urednog zapisivanja, jer ono traži promjenu navike, a ne nabavu. Zato se često kreće od jednog stroja — primjerice od ćelije PO-1 — pa se uhodani način prenosi na ostale.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.