Prethodni modul je odgovorio na pitanje čime se robot giba. Ovaj postavlja pitanje koje iz toga slijedi: ako se kotači okreću zadanim brzinama, kamo će vozilo doći — i, jednako važno, kojim brzinama moraju se kotači okretati da vozilo ode kamo treba.
Prvo od tih pitanja zove se izravna kinematika, drugo obratna. Prvo treba robotu da procijeni gdje se nalazi, drugo da izvede naredbu. Bez oba zajedno ne radi nijedan mobilni robot: jedno je oko, drugo ruka.
Modul ima tri jedinice. Prva izvodi oba računa za diferencijalni pogon, koji je najčešći i najjednostavniji. Druga pita koliko se slobodno vozilo uopće može gibati i uvodi pojmove trenutačnoga središta zakretanja i holonomnosti. Treća prelazi s vozila na prostor: koliko mjesta vozilo treba da bi se zaokrenulo i kroz koji prolaz prolazi.
Sve što slijedi počiva na jednoj pretpostavci: kotači se kotrljaju bez proklizavanja. Kad ta pretpostavka padne — a pada redovito — računi i dalje vrijede, ali se od njih odvaja stvarnost. Koliko se odvaja, tema je modula o lokalizaciji.
Jedinice se čitaju redom jer se izrazi iz prve koriste u drugoj i trećoj. Računski dio nije težak — svodi se na zbroj, razliku i jedan omjer — ali ga treba prorađivati: svaki račun u jedinicama ima klizače, i najviše se nauči tako da se najprije predvidi rezultat, pa provjeri.