Važeće sigurnosne norme

Što je norma i kako se primjenjuje

Norma je dokument koji su donijela normirna tijela i koji opisuje prihvaćeno rješenje za određeno tehničko pitanje. Njezina primjena u pravilu nije obvezna sama po sebi, ali obveznima postaju zahtjevi koje propis postavlja, a norma ih razrađuje. Tko radi prema normi, ima jednostavniji posao pri dokazivanju da je zahtjev ispunjen; tko od nje odstupa, mora sam pokazati da je postigao barem jednaku razinu sigurnosti.

Norme za sigurnost strojeva razvrstane su u tri skupine. Temeljne norme opisuju načela koja vrijede za sve strojeve, primjerice postupak procjene i smanjenja rizika. Skupne norme obrađuju jedno sigurnosno svojstvo ili jednu vrstu zaštitne opreme, na primjer ograde, blokadne uređaje, zaustavljanje u nuždi ili sigurnosne udaljenosti. Norme za vrstu stroja primjenjuju to na točno određenu skupinu strojeva, pa tako postoje i norme posvećene industrijskim robotima i robotskim sustavima.

Norme za sigurnost strojeva i robotskih sustava

U radu s robotskim sustavom najčešće se spominje nekoliko skupina normi. Njihove se oznake mijenjaju s izdanjima, pa se uvijek provjerava koje je izdanje na snazi; ovdje ih navodimo po namjeni, a ne kao popis koji se uči napamet.

Za jednu ćeliju u pravilu se primjenjuje više normi istodobno. Temeljna daje postupak, norma za robotske sustave daje zahtjeve za primjenu, a skupne norme razrađuju pojedine uređaje. Popis primijenjenih normi dio je tehničke dokumentacije ćelije i navodi se uz procjenu rizika.

Sigurnosna funkcija i razina performansi

Sigurnosna funkcija je funkcija čiji otkaz neposredno povećava rizik. U robotskoj ćeliji to su, primjerice, zaustavljanje pri otvaranju vrata, zaustavljanje pri prekidu svjetlosne zavjese, zaustavljanje u nuždi, nadzirano usporenje i ograničenje radnog prostora. Svaka takva funkcija ima svoj lanac: osjetilo koje stanje otkriva, logiku koja odlučuje i izvršni dio koji gibanje zaustavlja.

Koliko taj lanac mora biti pouzdan, ne određuje se osjećajem. Norma za sigurnosne dijelove upravljačkih sustava uvodi razinu performansi označenu slovima od a do e, pri čemu e označava najstrožu razinu. Potrebna razina za svaku funkciju izvodi se iz procjene rizika, a zatim se izvedbom dokazuje da je postignuta. Usporedni pristup, koji se koristi osobito kod složene elektronike, iste zahtjeve izražava razinama sigurnosnog integriteta.

Prikaz slijedi poznati postupak u kojem se iz težine moguće ozljede, iz učestalosti i trajanja izloženosti te iz mogućnosti izbjegavanja opasnosti određuje potrebna razina. Rezultat je polazište za razgovor s projektantom sigurnosnog dijela sustava, a ne konačna odluka: procjenu za stvarnu ćeliju provodi osposobljena osoba prema važećem izdanju norme.

Kategorije zaustavljanja

Norme razlikuju tri načina na koji se gibanje zaustavlja. Razlika je u tome ostaje li pogonima napajanje i zadržava li se upravljanje nad osima tijekom kočenja.

Koja se kategorija koristi za koju funkciju, ovisi o izvedbi robota i o procjeni rizika. Kod teških robota nagli prekid napajanja može produljiti put zaustavljanja jer se os giba po inerciji bez upravljanja, pa se odabire upravljano kočenje s naknadnim rasklopom. Podatak o tome koje kategorije sustav podržava daje proizvođač robota.

Norma, propis i uputa proizvođača

U pogonu se susreću tri razine zahtjeva. Propis određuje što se mora postići i tko je za to odgovoran. Norma razrađuje kako se do toga dolazi i daje mjerila po kojima se provjerava da je zahtjev ispunjen. Uputa proizvođača vrijedi za točno određeni uređaj i često je stroža od općih zahtjeva jer uzima u obzir njegove posebnosti.

Uz to svaki pogon ima i vlastite interne upute koje opisuju kako se propisano provodi na tom mjestu: tko smije ući u ćeliju, gdje se čuvaju ključevi brava, kako se zapisuje zahvat. Interna uputa ne može biti blaža od propisa ni od upute proizvođača, ali može biti preciznija i prilagođena stvarnom rasporedu prostora.

Praktična posljedica je jednostavna. Kada se pojavi pitanje smije li se nešto učiniti, redoslijed provjere ide od upute proizvođača i procjene rizika za tu ćeliju, preko interne upute pogona, do norme i propisa. Ako se odgovori razlikuju, vrijedi stroži, a razliku treba zabilježiti i razriješiti, a ne preskočiti.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.