Jedini postupak u modulu koji ne polazi ni od tekućine, ni od praha, ni od žice, nego od gotova lista materijala. List se zalijepi na prethodni, obris se izreže, a višak ostaje na mjestu i nosi dio dok raste. Na kraju se iz bloka mora izvaditi ono što je dio — korak koji nijedan drugi postupak nema.
Proizvodnja laminiranih objekata pripada kategoriji spajanja listova prema normi ISO/ASTM 52900. Kratica LOM dolazi od engleskoga naziva Laminated Object Manufacturing i izvorno je zaštićen naziv tvrtke Helisys, koju je 1991. godine osnovao Michael Feygin. U izvornome obliku, s papirom i laserom, postupak se danas rijetko susreće; kategorija je, međutim, i dalje živa u dvama ograncima koji su iz nje izrasli — ispisu u punoj boji i ultrazvučnome spajanju metalne folije.
Razlika prema svim ostalim postupcima u modulu jest u tome što ulazi u stroj. Drugdje se materijal gradi iz sirovine bez oblika: smola se skrutne, prah sraste, žica se rastali. Ovdje u stroj ulazi gotov list zadane debljine, a stroj radi samo dvije stvari — spaja ga s prethodnim i reže mu obris. Sloj je već izrađen prije nego što je stigao u stroj, pa njegova debljina nije parametar procesa nego svojstvo sirovine.
Iz toga slijedi osobina koju nema nijedan drugi postupak: vrijeme izradbe ne ovisi o tome koliko je presjek pun. Reže se samo obris, pa je puni blok jednako brz kao i tanka ljuska iste visine. Trajanje ispisa vodi visina dijela, ne njegov volumen. Zato je postupak u svoje vrijeme bio odgovor na velike, masivne modele koje bi ostali postupci gradili danima.
| Veličina | Uobičajeno | Napomena |
|---|---|---|
| Debljina sloja | 0,05 – 0,2 mm | zadana debljinom sirovine, ne postavkom stroja |
| Debljina metalne folije | 0,1 – 0,15 mm | kod ultrazvučne izvedbe |
| Točnost u ravnini | ±0,1 – 0,3 mm | ovisi o širini reza i o stabilnosti vrpce |
| Točnost po visini | slabija nego u ravnini | zbroj debljina lista i sloja ljepila |
| Radni prostor | do oko 800 × 550 × 500 mm | među najvećima u modulu |
| Čvrstoća | izrazito ovisi o smjeru | u ravnini lista dobra, okomito na slojeve slaba |
| Iskoristivost sirovine | niska | troši se cijela širina vrpce bez obzira na presjek |
Gdje se ne bira? Ondje gdje dio ima zatvorene šupljine ili uske unutarnje kanale, jer se otpadni materijal iz njih ne može izvaditi. Zatim ondje gdje su stijenke tanke i lomljive, jer ih vađenje iz bloka lako ošteti, i ondje gdje dio nosi opterećenje okomito na slojeve, jer je spoj među listovima najslabija točka.
Blok nakon završena ispisa, s vidljivim križnim rezovima u otpadnome području, i isti dio nakon vađenja iz bloka i brušenja.
Sirovina stoji na kolutu sa strane stroja. Vrpca se povlači preko radne plohe, a na drugoj strani namata na prazan kolut. U svakome ciklusu preko ploče prolazi svjež, neupotrijebljen dio vrpce.
Spajanje ide grijanim valjkom. Na donjoj je strani vrpce sloj termoplastičnoga ljepiva; valjak prelazi preko lista i istodobno ga tlačom pritišće i grije, pa se ljepilo rastali i sveže s prethodnim slojem. Pritisak i temperatura moraju biti usklađeni: premalo jednoga ili drugoga daje slab spoj koji će se poslije razdvojiti, previše daje naboranu i izduženu vrpcu.
Rezanje obavlja laser — najčešće ugljikov dioksidni, snage nekoliko desetaka vata — ili, kod novijih izvedbi, volframov nož. Bitna je postavka dubina reza: rez mora proći točno kroz jedan list, a ne dublje. Prevelika snaga reže i u već gotov dio ispod, premalena ostavlja list nerazdvojen.
Nakon obrisa dolazi korak koji se drugdje ne susreće. Sve izvan obrisa reže se u mrežu kvadratića — to se zove križno rezanje. Otpad tako ostaje na mjestu i nosi dio dok raste, a poslije se otkrhne u komadićima. Potpore ne postoje jer ih ne treba: svaki previs počiva na otpadu ispod sebe.
Klikni korak da vidiš što se u njemu događa.
Vrpca se troši cijelom svojom širinom, bez obzira na to koliko je presjek dijela velik. Mali dio u sredini velikoga lista potroši jednako sirovine kao i dio koji ispuni cijelu ploču. To je druga strana onoga što postupak čini brzim: obris se reže jednako lako, ali se list plaća cijeli.
Povuci klizač i prati koliko lista otpada na dio, a koliko na otpadni okvir.
Zato se radna ploča puni: ako se u istome bloku izradi pet dijelova umjesto jednoga, iskoristivost se poveća peterostruko, a vrijeme se gotovo ne mijenja jer visina bloka ostaje ista. To je najizravnija ušteda koju ovaj postupak nudi, i razlog zbog kojega se dijelovi nikada ne ispisuju jedan po jedan.
Kod svih ostalih postupaka u modulu previs se mora nečim poduprijeti: potpornom građom, prahom ili tekućinom. Ovdje je otpadni materijal već ondje, zalijepljen i izrezan u kvadratiće. Dio nikada ne visi u zraku. Cijena toga jest da se otpad mora izvaditi — a ondje gdje ga se ne može dohvatiti, ostaje zauvijek u dijelu.
Klikni broj da vidiš što koji dio radi.
Građa je jednostavnija nego kod ostalih postupaka u modulu: nema grijane komore, nema kade sa smolom, nema sustava za rukovanje prahom. Ono što se troši jesu kolut sirovine i, kod laserske izvedbe, optika, koju dim od rezanja papira brzo zaprlja. Zato je odsis s filtrom ovdje dio procesa, a ne dodatak.
Uređaj sa strane: kolut sirovine, grijani valjak iznad radne ploče i namatalo otpadne vrpce, s naznačenom putanjom vrpce od koluta do namatala.
Načelo — zalijepi list, izreži obris — ostaje isto, ali se izvedbe razlikuju po tome čime se spaja i čime se reže. Ta dva izbora odlučuju o svemu ostalome: o materijalu, o boji, o tome je li dio metalan i može li u sebi nositi ugrađeno osjetilo.
Odaberi izvedbu.
Kod ultrazvučne izvedbe folija se ne tali. Titranje od oko dvadeset tisuća titraja u sekundi, uz pritisak valjka, razbija oksidni sloj na dodirnim plohama i metal se spoji u čvrstome stanju. Zato se u istome dijelu mogu naći aluminij i bakar, koji se taljenjem ne bi dali spojiti, a osjetilo ili optičko vlakno položeno među slojeve preživi postupak jer nikada nije bilo izloženo talištu.
Materijal je ovdje proizvod za sebe: kupuje se kao kolut zadane širine i debljine, s već nanesenim ljepilom ili bez njega. Izbor je uži nego kod ostalih postupaka, ali obuhvaća i ono što drugi postupci teško postižu — punu boju kroz cijeli presjek i spoj dvaju različitih metala.
Klikni materijal.
Papirnat dio upija vlagu iz zraka. Upijanjem nabubri, rubovi se izviju, a spoj među slojevima oslabi. Zato se svaki dio koji ostaje dulje vrijeme impregnira — uranjanjem u smolu, lakom ili sredstvom za učvršćivanje. Neimpregniran model u vlažnome prostoru primjetno se promijeni već kroz nekoliko tjedana.
Najveći dio ručnoga rada kod ovoga postupka nije ni priprema ni završna obradba, nego vađenje dijela iz bloka. Koliko će ono trajati i hoće li uopće uspjeti, odlučeno je orijentacijom i oblikom dijela, dakle prije nego što je ispis počeo.
Klikni korak.
Dva pravila vode odluku. Prvo: opterećenje se vodi u ravnini lista, nikada okomito na slojeve, jer je spoj među listovima slabiji od samoga materijala. Drugo: otpad mora imati put van. Svaka zatvorena šupljina, svaki uski kanal i svaki džep s uskim grlom mjesto je s kojega se kvadratići ne mogu izvaditi. Ako se takva značajka ne može izbjeći orijentacijom, dio se dijeli na dva komada koja se poslije spoje.
Visina je ovdje jedini pokretač vremena, pa se dio polaže tako da bude što niži. Isti dio postavljen uspravno i položeno može se po trajanju ispisa razlikovati i nekoliko puta, iako je volumen jednak.
Proizvodnja laminiranih objekata pokazuje da se aditivna izradba ne mora osloniti na sirovinu bez oblika. List je već izrađen, pa stroju ostaje samo da ga spoji i izreže — odatle velik radni prostor, jeftin materijal i vrijeme koje ovisi o visini, a ne o volumenu. Plaća se otpadom, slabim spojem među slojevima i ručnim vađenjem iz bloka. U izvornome obliku postupak je danas rijedak, ali njegovo načelo nosi dva vrlo živa ogranka: ispis u punoj boji na običnome papiru i ultrazvučno spajanje metalne folije s ugrađenim osjetilima.
Time je zaokružen pregled sedam aditivnih postupaka. Sljedeći modul napušta strojeve i vraća se korak unatrag — na model, jer nijedan od ovih postupaka ne može ispraviti ono što je u geometriji krivo postavljeno.
Odgovor se zaključava nakon prvoga klika, uz objašnjenje zašto je točan.