Preskoči na sadržaj
FORTRONIQ

MODUL 2 · TEORIJSKE OSNOVE I PRIPREME ZA KORIŠTENJE VIRTUALNE STVARNOSTI

Nastavna jedinica 2.8

Pregled uređaja i puštanje VR sustava u rad

Ne služe sve naočale istoj svrsi: neke samo snimaju iz prvog lica, neke prikazuju virtualni monitor, a tek dio njih nosi interaktivnu 3D scenu sa 6DoF praćenjem. Jedinica daje pregled kategorija uređaja i kriterije izbora te korak po korak opisuje puštanje VR sustava u rad, od instalacije pokretača do visine poda, IPD-a, provjere praćenja, higijene i sigurnosti.

Moći ću:
  • razvrstati naočale i VR uređaje u kategorije prema prikazu, praćenju i načinu rada
  • odabrati uređaj prema namjeni, prostoru i broju korisnika
  • pustiti u rad PC-VR sustav i samostalne naočale prema propisanom redoslijedu
  • postaviti prostor za igru, visinu poda i razmak zjenica te provjeriti praćenje
  • primijeniti pravila higijene i sigurnosti pri radu s VR opremom
  • izračunati prostor za igru koji ostaje u zadanoj prostoriji

Kategorije naočala i uređaja

Pojam „pametne naočale“ danas obuhvaća vrlo različite uređaje, a u nabavi je najčešća pogreška kupiti uređaj pogrešne kategorije. Za nastavu virtualne stvarnosti korisno je razlikovati pet skupina, poredanih od najjednostavnije prema najsposobnijoj za interaktivnu 3D scenu:

  • AI naočale bez zaslona imaju kameru, mikrofone i zvučnike, a povezuju se s telefonom. Ne prikazuju sliku, pa nisu za 3D modele ni simulacije; u nastavi služe za snimanje rada na stroju ili robotu iz prvog lica.
  • Naočale s malim zaslonom prikazuju obavijesti, upute ili prijevod u malom dijelu vidnog polja, često samo pred jednim okom i u polju od dvadesetak stupnjeva. Razvijaju se za njih aplikacije za mobilne platforme ili web, a ne VR scene.
  • XR naočale su prozirne naočale sa zaslonima za oba oka. Većina radi kao virtualni monitor spojen na računalo ili telefon; sposobniji modeli imaju prostorno praćenje, praćenje ruku, zasebnu procesorsku jedinicu i vidno polje od nekoliko desetaka stupnjeva, dovoljno za jednostavnu miješanu stvarnost.
  • Samostalne naočale s prolazom slike (engl. standalone headset with passthrough) imaju vlastiti procesor, unutarnje praćenje sa 6DoF, kontrolere i praćenje ruku, a kamerama prikazuju okolinu u boji. To je uređaj B iz zajedničkog primjera.
  • PC-VR naočale iscrtavaju na računalu i slika dolazi kabelom. Daju najveću grafičku snagu i, uz vanjsko praćenje, najveću točnost. To je uređaj A.
AI naočale mali zaslon XR naočale samostalne PC-VR 3D scena 6DoF praćenje vidi okolinu bez računala da ovisi o modelu ne
Slika 2.8.1 — Kategorije uređaja prema mogućnostima važnima za VR. „Vidi okolinu“ znači izravno kroz prozirno staklo ili prolazom slike kamerama; „bez računala“ uključuje rad uz telefon.

Zapamtite

Za 3D modele, simulacije i interakciju rukama potrebni su uređaji sa 6DoF praćenjem: samostalne naočale, PC-VR ili sposobnije XR naočale s prostornim praćenjem. AI naočale i naočale s malim zaslonom korisne su za dokumentiranje i upute, ali nisu VR oprema. Modeli i nazivi brzo se mijenjaju; kategorije i kriteriji ostaju.

PC-VR ili samostalne naočale: kriteriji izbora

Za laboratorij VR-1 aplikacija se gradi za oba uređaja, a prilikom nabave treba odlučiti kojih će uređaja biti više. Kriteriji se ne svode na kvalitetu slike, jer u nastavi jednako važni postaju prostor, vrijeme pripreme i održavanje.

KriterijUređaj A (PC-VR)Uređaj B (samostalne)
grafička snagavelika, ovisi o računaluograničena procesorom u naočalama
budžet scene VR-1750 000 trokuta, 1000 poziva za crtanje300 000 trokuta, 150 poziva za crtanje
točnost praćenjavrlo visoka, i iza leđadobra, slijepe zone iza leđa
postavljanjebazne stanice, kabel, računalo po mjestugotovo bez postavljanja
prenosivostvezan uz prostorijuprenosi se u torbi
prolaz slike, miješana stvarnostne u zadanom primjeruda, u boji
trošak po radnom mjestunaočale i snažno računalosamo naočale, računalo po izboru
održavanje floteažuriranje računala i pokretačapunjenje, ažuriranje, upravljanje uređajima

Dobra praksa za nastavu je kombinacija: jedno ili dva mjesta s uređajem A za razvoj i profiliranje te više uređaja B za rad polaznika u skupinama. Budući da se oba pokreću preko OpenXR-a, projekt se ne mijenja. Pri odabiru uz kataloške podatke provjerite i podršku u razvojnom okruženju koje koristite, mogućnost rada s dioptrijskim naočalama, mogućnost zamjene obloge za lice i način centralnog upravljanja većim brojem uređaja.

Priprema prostora i računala

Prije prvog uključivanja pripremite prostor. Za VR-1 preporučeni prostor za igru je 3,0 × 2,5 m, a najmanji 2,0 × 1,5 m, uz granicu sigurnosti 0,3 m od zida. Pod treba biti ravan i bez tepiha o koji se zapinje, bez stolica, kutija i kabela na putu. Za unutarnje praćenje prostorija mora biti ravnomjerno osvijetljena, bez izravnog sunca, s nekoliko predmeta ili plakata na zidovima koji kamerama daju značajke; velika zrcala i staklene stijene treba prekriti. Za vanjsko praćenje osigurajte dva čvrsta mjesta za bazne stanice u suprotnim kutovima, iznad visine glave, i utičnice uz njih.

Računalo za uređaj A mora imati grafičku karticu s najmanje 8 GB memorije, 32 GB radne memorije, odgovarajući video izlaz i slobodne USB priključke, uz ažuran upravljački program grafičke kartice. Kabel naočala vodi se tako da ne leži u sredini prostora za igru; najbolje je iznad korisnika, preko stropnih kuka s oprugom, ili barem iza njegovih leđa. Za uređaj B pripremite mjesto za punjenje svih naočala i kontrolera te bežičnu mrežu kojom se dijeli s što manje drugih uređaja.

Postupak puštanja u rad

Redoslijed je sličan za sve sustave, a razlike su u koracima vezanima uz praćenje. Nazivi izbornika razlikuju se po proizvođaču i inačici, pa je opisana funkcija svakog koraka.

Uređaj A (PC-VR s baznim stanicama)

  1. Učvrstite bazne stanice na nosače u suprotnim kutovima, iznad glave, nagnute prema sredini prostora; spojite ih na napajanje i provjerite da im ništa ne zaklanja pogled.
  2. Na računalo instalirajte softver platforme s pokretačem (runtime) i ažurirajte upravljački program grafičke kartice.
  3. Spojite naočale kabelom na video izlaz i USB, uključite ih i dopustite ažuriranje ugrađenog programa (firmvera) naočala, kontrolera i baznih stanica.
  4. Uparite oba kontrolera i provjerite da se sva tri uređaja i obje stanice prikazuju kao spremni.
  5. U postavkama pokretača postavite ga kao aktivni pokretač OpenXR.
  6. Pokrenite postavljanje prostora: odaberite prostorni način rada, kalibrirajte visinu poda, obiđite rub slobodnog prostora kontrolerom da nacrtate granicu i odredite smjer „naprijed“.
  7. Namjestite remenje i IPD, zatim provedite provjeru praćenja iz sljedećeg odjeljka.
  8. Pokrenite VR-1 i u alatu za mjerenje performansi pročitajte vrijeme okvira: cilj je stabilnih 90 sl/s, odnosno 11,1 ms.

Uređaj B (samostalne naočale)

  1. Napunite naočale i kontrolere; uključite naočale, spojite ih na bežičnu mrežu i dopustite ažuriranje.
  2. Prijavite uređaj na korisnički račun ili u sustav za upravljanje uređajima, ako se njime koristite.
  3. Za instalaciju vlastitih paketa uključite način rada za razvojne programere; naziv i postupak ovise o platformi.
  4. Postavite granicu: naočale kamerama prepoznaju pod, a vi potvrdite predloženu granicu ili je nacrtate kontrolerom. Po potrebi odaberite stacionarni način za rad na mjestu.
  5. Namjestite IPD i provjerite praćenje kontrolera i ruku.
  6. Za rad spojen na računalo instalirajte na računalo softver za povezivanje, spojite naočale kabelom ili bežično i postavite taj pokretač kao aktivni pokretač OpenXR.

Visina poda, IPD i provjera praćenja

Aplikacija VR-1 koristi prostor pozornice s ishodištem na podu, pa svaka pogreška u kalibraciji poda pomiče cijeli laboratorij. Ako sustav misli da je pod 50 mm iznad stvarnog, virtualni stol od 750 mm stvarno će stajati na 800 mm, a kontroler spušten na pod „propast“ će 50 mm ispod virtualnog poda. Korisnik to osjeti kao pogrešnu visinu vlastitog tijela, a dijelovi robota ispušteni na pod nestanu ispod njega.

stvarni pod virtualni pod (+50 mm) stol u sceni 750 mm 800 mm stvarno kontroler
Slika 2.8.2 — Pogreška kalibracije poda. Sustav je pod postavio 50 mm previsoko, pa stol od 750 mm u sceni stoji na 800 mm iznad stvarnog poda, a kontroler na podu nalazi se ispod virtualnog poda. Visine su na crtežu uvećane.

Razmak zjenica (engl. interpupillary distance, IPD) kod odraslih okvirno je između 54 i 74 mm, s prosjekom blizu 63 mm (jedinica 2.3). Uređaj A podešava se mehanički od 58 do 72 mm. Ako je razmak leća pogrešan, zjenice nisu u središtu leća: slika je mutnija, prostor djeluje pogrešnog mjerila, a oči se brže umaraju. IPD se može izmjeriti ravnalom pred zrcalom, aplikacijom na telefonu ili, kod naočala s praćenjem pogleda, automatski. Postupak je jednostavan: gledajte natpis u sredini slike i pomičite podešavanje dok ne postane najoštriji.

ProvjeraPostupakKriterij prihvaćanja
visina podaspustite kontroler na stvarni podvirtualni kontroler dotiče virtualni pod, razlika do oko 1 cm
mirovanjestojte mirno 30 s, gledajte rub stolaslika ne podrhtava i ne klizi
obilazakobiđite prostor za igru uz rubgranica se pojavi na vrijeme, bez skokova slike
kontroleriruke iza leđa, iznad glave, ispod ruba stolakontroleri se ne gube dulje od trenutka
mjerilousporedite virtualni stol sa stvarnim, ako postojivisina 750 mm odgovara stvarnoj

Higijena i sigurnost

Naočale se nose na licu, dijele ih mnogi korisnici i u njima se ne vidi okolina, pa pravila higijene i sigurnosti nisu dodatak, nego dio postupka:

  • između korisnika očistite oblogu za lice i kontrolere maramicama koje proizvođač dopušta za taj materijal i pustite da se osuše; za veće skupine koristite zamjenjive obloge ili jednokratne higijenske maske;
  • leće čistite samo suhom krpom od mikrovlakana, kružno od središta prema rubu, bez tekućina i bez papirnatih maramica;
  • korisnik s upalom očiju ili kože lica ne dijeli opremu;
  • prije početka ispraznite prostor za igru, stavite remen kontrolera na zapešće i dogovorite promatrača koji pazi na kabel i ljude oko korisnika;
  • prvi rad neka bude kratak, s teleportom kao zadanim načinom kretanja; na prvi znak mučnine korisnik skida naočale i sjeda;
  • upozorite na fotosenzitivnu epilepsiju i poštujte dobne granice i trajanje rada koje navodi proizvođač;
  • litij-ionske baterije punite na nezapaljivoj podlozi, pod nadzorom i originalnim punjačem.

Pažnja

Sunčevo svjetlo koje padne na leće fokusira se na zaslon kao kroz povećalo i može ga trajno oštetiti već nakon kratkog izlaganja. Naočale nikad ne ostavljajte na stolu uz prozor ili na suncu, a u pauzi ih okrenite lećama prema dolje ili stavite u kutiju.

Kod ispitivanja VR-1 s osam ispitanika jedan je osjetio blagu mučninu pri kontinuiranom kretanju, pa je teleport postao zadani način. Zapis o takvim opažanjima vodite za svaku skupinu, jer pokazuje koja podešavanja udobnosti treba uključiti prije sljedećeg sata.

Prostor za igru u zadanoj prostoriji

Prostor za igru dobiva se kad se od dimenzija prostorije oduzme granica sigurnosti uz oba zida i pojas namještaja uz jedan zid. Rezultat se uspoređuje s preporučenim prostorom od 3,0 × 2,5 m = 7,5 m² i najmanjim od 2,0 × 1,5 m.

L = D − 2g    W = Š − 2g − n    A = L · W

Prostor za igru u zadanoj prostorijiRačunski prikaz

Računa dimenzije i površinu prostora za igru nakon granice sigurnosti i namještaja te ih uspoređuje sa zahtjevima laboratorija VR-1.

Duljina prostora za igru—
Širina prostora za igru—
Površina—
Udio preporučene površine—

Prostorija od 3,6 × 3,1 m uz granicu od 0,3 m daje upravo preporučenih 3,0 × 2,5 m, odnosno 7,5 m². Ako uz dulji zid stoji stol dubok 0,5 m, ostaje 3,0 × 2,0 m ili 6,0 m², 80 % preporučene površine. To je iznad najmanjeg prostora, pa VR-1 i dalje radi, ali korisnik do dijelova na suprotnoj strani virtualnog stola češće dolazi teleportom nego hodom.

Ključni pojmovi

PojamZnačenje
samostalne naočale (engl. standalone headset)naočale s vlastitim procesorom, praćenjem i baterijom
PC-VR (engl. PC-tethered VR)naočale kojima sliku iscrtava osobno računalo
prolaz slike (engl. passthrough)prikaz okoline snimljene kamerama naočala
prostor za igru (engl. play area)slobodan dio prostorije u kojem se korisnik smije kretati
granica sigurnosti (engl. guardian, boundary)virtualna ograda koja se pojavi kad se korisnik približi rubu prostora
prostorni i stacionarni način (engl. room-scale, stationary)rad s hodanjem po prostoru ili rad na mjestu, sjedeći ili stojeći
kalibracija poda (engl. floor calibration)određivanje visine stvarnog poda u koordinatnom sustavu praćenja
razmak zjenica (engl. interpupillary distance, IPD)udaljenost između središta zjenica

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.

Pitanje 1 od 4

Koja je kategorija uređaja prikladna za interaktivno sklapanje robota rukama u 3D sceni?

Za interakciju u 3D sceni potrebno je 6DoF praćenje glave i ruku, što imaju samostalne naočale i PC-VR.

Pitanje 2 od 4

Sustav je pod kalibrirao 50 mm previsoko. Na kojoj će stvarnoj visini stajati virtualni stol od 750 mm?

Ishodište prostora pozornice je 50 mm iznad stvarnog poda, pa se sve u sceni podigne za 50 mm: 750 + 50 = 800 mm.

Pitanje 3 od 4

Kako se ispravno čiste leće naočala?

Tekućine i grubi papir mogu oštetiti premaze leća; koristi se samo suha krpa od mikrovlakana.

Pitanje 4 od 4

Zašto se naočale ne smiju ostaviti na suncu?

Leća djeluje kao povećalo i koncentrira sunčevo svjetlo na zaslon, što ga može trajno oštetiti.

Odgovoreno 0 od 4.

Vježbe uz jedinicu

Gradivo ove jedinice priprema za sljedeće vježbe: