Prijenos datoteke s G-kodom na 3D printer

Zašto prijenos zaslužuje pažnju

Do ovog je trenutka sav posao obavljen na računalu, gdje se pogreška vidi i ispravlja bez posljedica. Prijenosom datoteka prelazi na stroj koji će je izvesti doslovno. Ako je prenesena datoteka nastala iz pogrešnog profila, printer će je svejedno pokrenuti; ako je prijenos bio nepotpun, stroj će raditi do mjesta na kojem datoteka prestaje i ondje stati.

Uz to prijenos određuje i tko upravlja ispisom. Kod prijenosa memorijskom karticom ispis vodi sam printer i računalo mu više nije potrebno. Kod izravne veze kabelom ispis vodi računalo i svaki njegov zastoj postaje zastoj ispisa. Kod mrežnog prijenosa posao preuzima poslužitelj koji stoji između računala i stroja. Ta razlika nije samo tehnička; ona određuje što se događa kada nešto pođe po zlu.

Memorijska kartica

Prijenos memorijskom karticom najstariji je i još uvijek najpouzdaniji način. Datoteka se zapiše na karticu, kartica se umetne u printer i ispis se pokrene s upravljačke ploče. Ispis od tog trenutka ne ovisi ni o čemu izvan printera, pa ni nestanak veze ni gašenje računala na njega ne djeluju.

Kartica mora biti oblikovana u datotečnom sustavu koji upravljačka jedinica poznaje, najčešće FAT32. Velike kartice nisu prednost; kartice od 4 do 16 GB rade pouzdanije od onih od 128 GB, koje neki uređaji uopće ne prepoznaju. Prije vađenja kartice iz računala treba je uredno odspojiti, jer se inače dio zapisa može zadržati u međuspremniku i datoteka ostaje nepotpuna.

USB kabel i izravno upravljanje

Povezivanje računala i printera USB kabelom otvara serijsku vezu preko koje se naredbe šalju jedna po jedna. Program za nadzor, primjerice Pronterface ili slično sučelje, čita datoteku i šalje redak po redak, čekajući potvrdu stroja prije sljedećeg. Prednost je potpun uvid: vidi se trenutna temperatura, položaj osi i svaka poruka koju stroj vraća, a naredbe se mogu upisivati i ručno.

Nedostatak je što ispis traje onoliko koliko traje i veza. Ako računalo prijeđe u stanje mirovanja, ako se pokrene ažuriranje ili ako se kabel pomakne, tok naredbi prestaje i ispis se zaustavlja. Zato se izravna veza koristi za kratke ispise, ispitivanje i kalibraciju, a ne za dugotrajne poslove.

Brzina serijske veze zadaje se u bitovima u sekundi i najčešće iznosi 115200 ili 250000. Ta brzina nije velika: datoteka od nekoliko megabajta prenosi se minutama. Kod uređaja koji preko iste veze primaju datoteku i zapisuju je na karticu to je važno znati, jer se prijenos lako zamijeni sa zastojem.

; primjer ručno poslanih naredbi preko serijske veze
M105              ; očitaj temperature
G28               ; nuliraj osi
G90               ; apsolutne koordinate
G0 X125 Y105 F3000 ; pomakni se na sredinu podloge
M114              ; ispiši trenutni položaj

Mreža i poslužitelj za ispis

Suvremeni uređaji sve češće imaju vlastito mrežno sučelje. Datoteka se tada prenosi preko mrežne stranice printera ili izravno iz slicera, jednim klikom. Printer datoteku sprema u vlastitu memoriju i ispisuje je samostalno, pa se spaja pouzdanost kartice s udobnošću prijenosa bez ustajanja.

Kod starijih uređaja istu ulogu preuzima poslužitelj za ispis, obično malo računalo spojeno na printer USB kabelom i na mrežu. Poslužitelj prima datoteke, vodi red čekanja, šalje naredbe stroju, bilježi zapisnik i često nudi sliku kamere. Time se ispis oslobađa ovisnosti o stolnom računalu, a nadzor postaje moguć s bilo kojeg uređaja u mreži.

Mrežni prijenos ima i svoje uvjete. Bežična veza u radionici često je slabija nego što se čini, a datoteke od nekoliko megabajta prenose se osjetno sporije nego preko kabela. Uz to svaki uređaj u mreži treba imati stalnu adresu, jer se inače veza gubi nakon ponovnog pokretanja usmjerivača. U školskim mrežama treba računati i na pravila kojima je pristup uređajima ograničen.

Imenovanje i provjera prije pokretanja

Ime datoteke nije sitnica. Mnoge upravljačke jedinice prikazuju samo prvih nekoliko znakova, a starije podržavaju samo kratka imena bez dijakritičkih znakova i razmaka. Razumno pravilo jest koristiti samo slova bez kvačica, znamenke, crticu i podvlaku, a u ime ugraditi podatke po kojima se datoteka prepoznaje i nakon tjedan dana.

Za model iz ovog područja prikladno je ime poput N14-nosac-PLA-020-20-P1.gcode: oznaka modela, materijal, visina sloja, ispuna i oznaka printera. Iz takva imena odmah se vidi pripada li datoteka stroju na kojem se pokreće, što uklanja najskuplju pogrešku u cijelom postupku — pokretanje datoteke izrađene za drugi printer.

Provjera traje manje od minute, a čuva sat i pol ispisa. U radionicama s više uređaja korisno je i fizički označiti karticu oznakom stroja kojemu pripada, jer se zamjena kartica događa češće nego što se očekuje.

Pogreške pri prijenosu i prekid veze

Najčešća je pogreška nepotpuna datoteka. Nastaje kada se kartica izvadi prije nego što je zapis dovršen ili kada se prijenos prekine. Prepoznaje se po tome što se ispis uredno izvodi i zatim naglo stane, a mlaznica ostane stajati na predmetu. Sprječava se urednim odspajanjem kartice i usporedbom veličine datoteke.

Druga je pogrešan profil. Datoteka izrađena za drugi stroj sadrži tuđi početni kod i tuđe mjere radnog prostora. Ispis tada počinje nuliranjem koje ne odgovara stroju ili pokušajem pomaka izvan radnog prostora. Treća je neprepoznata kartica, obično zbog datotečnog sustava ili prevelikog kapaciteta. Četvrta je prekid serijske veze tijekom ispisa.

Kada se prekid dogodi, nastavak je moguć samo ako upravljačka jedinica podržava obnovu ispisa i ako predmet nije pomaknut. Neki uređaji pamte zadnji izvedeni sloj i nude nastavak nakon nestanka napajanja. I tada se na predmetu vidi trag mjesta prekida, pa se takav komad ne smije smatrati jednakovrijednim.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.