Odabir i orijentacija projekcija

Glavni pogled nosi crtež

Kad je dio jednom modeliran, CAD sustav može iz njega izvesti bilo koji pogled u nekoliko sekundi. Upravo zato odluka o pogledima postaje važnija, a ne manje važna: stroj ne zna koji je pogled čitatelju najrazumljiviji. Tu odluku donosi crtač, i to prije kotiranja, jer se kote smještaju na poglede na kojima je oblik najjasniji.

Osnovno pravilo iz ISO 128 (dio o pogledima; primjenjuje se važeće izdanje) glasi: kao glavni pogled (nacrt) uzima se pogled koji o predmetu daje najviše informacija. U pravilu se pritom predmet postavlja u radni, obradni ili montažni položaj. Ostali pogledi dodaju se samo onoliko koliko je nužno da oblik bude potpuno određen, a nevidljivi bridovi i ponavljanje istih pojedinosti izbjegavaju se. Iz tih rečenica proizlaze četiri kriterija koja se u praksi odvaguju:

• informativnost — koliko karakterističnih oblika (obrisa, provrta, utora, stupnjeva) pogled pokazuje u pravoj veličini;
• malo nevidljivih bridova — pogled u kojem je važan oblik vidljiv, a ne skriven iza materijala;
• položaj — podudara li se orijentacija s radnim, obradnim ili montažnim položajem;
• iskorištenje formata — dulja stranica dijela u pravilu leži vodoravno, pa se pogledi bolje slažu na položeni list.

Kriteriji su poredani po važnosti kakvu im obično daje praksa, ali nisu uvijek složni. Za kućište ležaja pogled u smjeru osi pokazuje lijepe kružnice, a pogled okomit na os u presjeku pokazuje stepenasti provrt, dosjednu plohu i naslon za ležaj — informacije koje su za izradu i kontrolu važnije. Tada informativnost i izbjegavanje nevidljivih bridova nadjačavaju estetiku.

Radni, obradni i montažni položaj

Radni položaj je položaj u kojem dio radi u stroju. Koristi se za sklopne crteže, dispozicijske crteže i za dijelove kojima je položaj u uporabi jasno određen (postolje leži, nosač stoji). Monter i kupac tada vide sklop onako kako će ga vidjeti u pogonu. Za sklop PS-1 radni položaj znači postolje vodoravno, os vretena vodoravno, motor na jednom kraju.

Obradni položaj je položaj u kojem se dio obrađuje na glavnoj operaciji. Koristi se za radioničke crteže, jer radnik čita crtež uz stroj i ne mora ga u glavi okretati. Rotacijski dijelovi — vratila, vodilice, vretena, čahure — obrađuju se na tokarilici s vodoravnom osi, pa se i crtaju s vodoravnom osi, a dobra je praksa postaviti dio onako kako je stegnut: stezni kraj lijevo, obrađivana strana desno. Ploče i prizmatični dijelovi obrađuju se glodanjem stegnuti na stolu, pa je pogled odozgo na obrađivanu plohu njihov prirodni glavni pogled.

Montažni položaj je položaj u kojem se dio ugrađuje ili sklop sastavlja, ako se razlikuje od radnog. Koristi se za montažne crteže i upute: klizač s ležajevima sastavlja se na stolu okrenut naopako, pa se tako i prikazuje u koraku montaže.

Koliko pogleda je dovoljno

Pravilo je kratko: najmanji broj pogleda koji oblik određuje jednoznačno. Svaki dodatni pogled mora donijeti novu informaciju; ako samo ponavlja ono što se već vidi, crtež je veći, sporiji za čitanje i s više mjesta za pogrešku pri izmjeni. Tri pogleda nisu obveza nego gornja granica koja se rijetko prelazi.

Za vodilicu PS1-01-005 dovoljan je jedan pogled: oznaka Ø12 h6 kaže da je presjek kružni, a duljina 380 i skošenja zadaju ostalo. Za postolje PS1-01-001 dovoljan je pogled na veliku plohu s provrtima i napomena o debljini, a uski pogled dodaje se samo ako postoje upusti za glave vijaka koje treba prikazati. Klizač PS1-01-004 ima provrte za linearne ležajeve paralelne s vodilicama i provrt za maticu vretena, pa mu uz pogled na plohu treba presjek kroz provrte.

Kad treba pokazati samo jednu pojedinost s neke strane, umjesto cijelog pogleda crta se djelomični pogled ili pogled u smjeru strelice označen slovom. Tako se izbjegava crtanje trećeg pogleda zbog jednog provrta.

Nevidljivi bridovi i izbor presjeka

Nevidljivi bridovi (tanka crtkana crta) pokazuju oblik skriven iza materijala. Na jednostavnom dijelu su korisni, ali već dva-tri preklopljena crtkana obrisa čine pogled nečitljivim, a kotiranje na nevidljive bridove treba izbjegavati. Zato se unutarnji oblici prikazuju presjekom: zamišljena ravnina siječe dio, prednji dio se ukloni, a unutarnji obrisi postaju vidljivi i crtaju se debelom punom crtom, dok se presječeni materijal šrafira.

• Puni presjek — za dijelove kojima je unutrašnjost važnija od vanjštine, npr. nosač ležaja sa stepenastim provrtom.
• Polupresjek — za simetrične dijelove: jedna polovica u pogledu, druga u presjeku, granica je simetrala. Pokazuje i vanjski i unutarnji oblik na jednom pogledu.
• Djelomični presjek — kad je unutarnji oblik mali i lokalan, npr. navojni provrt u vratilu; granica je tanka prostoručna crta.
• Zakrenuti ili izvučeni poprečni presjek — za utor za pero ili ravnu plohu na vratilu, bez crtanja drugog pogleda.

Neki se dijelovi po dogovoru ne presijecaju uzdužno ni kad ravnina presjeka prolazi njima: vratila, vijci, zatici, klinovi, pera, kuglice, rebra i krakovi. Njihov oblik presjek ne otkriva, a šrafura bi samo zbunila čitatelja. Na sklopnom crtežu PS-1 vreteno i vijci zato ostaju u pogledu, iako presjek prolazi kroz njihovu os.

Na slici 5.3.2 isti je nosač vretena prikazan dvaput. Lijevo je bokocrt s nevidljivim bridovima: stepenasti provrt vidi se samo kao nekoliko crtkanih crta i na njega se ne može pouzdano postaviti kota Ø28 H7. Desno je isti pogled izveden kao presjek A–A: provrt za ležaj, naslon i prolazni provrt vidljivi su, dubina sjedišta može se kotirati, a oznaka dosjeda upisati uz vidljivu kotnu crtu. Presjek je ovdje očito bolji glavni pogled, a pogled u smjeru osi s kružnicama postaje dopunski.

Simetrale i središnjice

Središnjica označava os rotacijskog oblika (vratila, provrta) ili središte kružnice, a simetrala ravninu simetrije. Obje se crtaju tankom crtom-točkom. Pravila koja čitatelj očekuje:

• svaki rotacijski oblik i svaki provrt ima središnjicu; kod kružnice dvije se središnjice sijeku u središtu i to crticama, a ne točkama ili razmacima;
• središnjica prelazi obris za kratku duljinu (preporuka iz prakse: nekoliko milimetara) i ne produžuje se do sljedećeg pogleda, osim kad povezuje provrte na zajedničkoj osi;
• za vrlo male kružnice, kod kojih se crta-točka ne bi mogla pravilno nacrtati, središnjice se crtaju tankom punom crtom;
• provrti na diobenoj kružnici dobivaju zajedničku kružnu središnjicu i radijalne središnjice;
• simetričan dio smije se nacrtati samo do simetrale (polovica ili četvrtina pogleda); tada se na krajevima simetrale nacrtaju dvije kratke usporedne tanke crte, znak simetrije.

Središnjice nisu ukras. Na njih se vežu kote položaja provrta, od njih se mjeri koaksijalnost i simetrija, a u CAD sustavu na njih se pričvršćuju kote. Pogled bez središnjice kod provrta tjera čitatelja da pogađa je li oblik rotacijski.

Primjeri: vratilo, ploča i kućište

Vratilo vodoravno. Vreteno PS1-01-006 i vodilica PS1-01-005 crtaju se s vodoravnom osi, kako se tokare. Glavni pogled okomit je na os; pogled u smjeru osi pokazao bi samo koncentrične kružnice i ne donosi ništa što oznaka Ø već ne kaže. Stupnjevi promjera, skošenja i izlazi navoja vide se u jednom pogledu, a eventualni utor ili ravna ploha za vijak prikazuju se zakrenutim presjekom.

Ploča u tlocrtu. Postolje PS1-01-001 u radnom položaju leži, a obrađuje se stegnuto na stolu glodalice odozgo. Pogled na veliku plohu nosi obris, raspored svih provrta i utora; on se uzima kao glavni pogled, a debljina 10 zadaje se napomenom ili uskim pogledom. Da se kao glavni pogled uzme uski brid 400 × 10, svi bi provrti bili crtkane crte, a crtež bi trebao dodatni pogled — dakle ista informacija s više truda i manje jasnoće.

Kućište. Nosač vretena PS1-01-002 nosi kuglični ležaj 6001 u provrtu Ø28 H7. Glavni pogled je presjek kroz os provrta, jer pokazuje sjedište, naslon i prolazni provrt; pogled u smjeru osi je dopunski i nosi obris i položaj provrta za pričvršćenje. Orijentacija slijedi radni položaj: ploha kojom nosač leži na postolju dolje, os vodoravno, jednako kao u sklopu.

Računski prikaz: bodovni izbor glavnog pogleda

Kad kriteriji nisu složni, odluku je korisno napraviti vidljivom: svaki kandidat za glavni pogled ocijeni se po svakom kriteriju ocjenom 0–5, ocjene se pomnože težinama i zbroje, a zbroj se izrazi kao postotak najveće moguće vrijednosti. Ocjene kandidata u prikazu su procjena za primjer (ne vrijednosti iz norme), a težine birate sami — upravo zato da se vidi kako pogled na važnost kriterija mijenja odluku.

S = Σ (w_i · o_i) / (5 · Σ w_i) · 100 %

Za nosač vretena i zadane težine (informativnost 5, nevidljivi bridovi 3, položaj 4, format 2) presjek kroz os dobiva 91 %, pogled u smjeru osi 69 %, a pogled odozgo 43 % — odluka je jasna. Smanjite težinu informativnosti na 1, a nevidljive bridove i format na 0: presjek pada na 83 %, pogled u smjeru osi raste na 77 %, i razlika postaje mala. To pokazuje zašto crtač koji gleda samo „ljepotu" pogleda ili samo položaj u stroju dolazi do lošijeg crteža. Za vodilicu i ploču kandidat A dobiva 100 % kod svih razumnih težina, jer tu svi kriteriji govore isto.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.

Vježbe uz jedinicu

Gradivo ove jedinice priprema za sljedeće vježbe:

• V9 Radionički crtež dijela · 2 sata