Vrste tehničkih crteža

Jedan proizvod, više čitatelja

Kad se pozicionirna os PS-1 razvija, izrađuje i isporučuje, kroz ruke ljudi prolazi tridesetak listova papira ili datoteka. Konstruktor na početku skicira raspored vretena, vodilica i motora. Tehnolog iz crteža dijela određuje redoslijed obrade i stezanje. Programer CNC stroja uzima kote i tolerancije. Kontrolor mjeri gotov dio i uspoređuje ga s crtežom. Monter slaže sklop po sklopnom crtežu i sastavnici, nabava naručuje ležajeve i vijke, a kupac iz dispozicijskog crteža vidi koliko prostora os zauzima i gdje se pričvršćuje.

Svi oni čitaju isti proizvod, ali ne trebaju iste podatke. Radniku na glodalici ne treba podatak o tome koji je motor ugrađen, a monteru ne treba tolerancija ravnosti plohe koju je radionica već ostvarila. Zato tehnička dokumentacija nije jedan crtež nego skup crteža različitih vrsta, a svaka vrsta ima svoju namjenu, stupanj razrade i obvezni sadržaj. Nazivlje vrsta crteža i njihovu podjelu daje skupina normi o tehničkoj dokumentaciji proizvoda (npr. ISO 10209 za nazivlje i ISO 29845 za vrste dokumenata; primjenjuje se važeće izdanje), a sama pravila crtanja iste su za sve vrste: ISO 128 za prikaz, ISO 129-1 za kotiranje, ISO 7200 za zaglavlje.

Vrste crteža dijele se po tri mjerila. Po namjeni: za razvoj (skica, projektni crtež), za izradu (radionički crtež dijela, crtež zavarene konstrukcije), za sastavljanje (sklopni i montažni crtež) i za prodaju ili ugradnju (dispozicijski crtež, crtež za ponudu). Po obuhvatu: crtež jednog dijela, podsklopa ili cijelog proizvoda. Po načinu izrade: slobodnom rukom, priborom ili iz CAD modela. Danas gotovo svi izvedbeni crteži nastaju iz 3D modela, ali vrsta crteža i njegov sadržaj ne ovise o alatu nego o tome tko ga čita.

Skica i projektni crtež

Skica je crtež izrađen slobodnom rukom, obično bez točnog mjerila, ali s očuvanim omjerima. Služi za brzo bilježenje zamisli, dogovor u radionici ili snimanje postojećeg dijela koji treba zamijeniti. Skica smije biti nepotpuna u izgledu, ali ne smije biti nejasna u podacima: ako se po njoj snima dio, na njoj moraju biti sve izmjerene mjere, materijal i datum. Dobra je praksa i na skici poštovati pravila projekcija i kotiranja, jer skica koja prolazi dalje često postaje podloga za pravi crtež.

Projektni crtež (koncepcijski ili konstrukcijski crtež u razvoju) prikazuje raspored glavnih dijelova, gabarite i priključne mjere, ali još ne sve pojedinosti. Za PS-1 to je crtež na kojem se vidi postolje duljine 400 mm, dvije vodilice, vreteno s nosačima na krajevima, klizač s hodom 300 mm i motor s prirubnicom 57 mm. Na projektnom crtežu provjeravaju se sudari, hod, prostor za kabele i pristup za održavanje. Kote su samo glavne: ukupna duljina, visina osi vretena iznad postolja, razmak vodilica, hod.

Projektni crtež nije za radionicu. Ako se po njemu počne izrađivati, radionik mora sam odlučivati o mjerama koje nisu upisane — a to je upravo ono što tehnička dokumentacija treba spriječiti. Zato projektni crtež nosi jasnu oznaku stanja (npr. „u razradi") i ne ide u proizvodnju.

Radionički crtež dijela

Radionički crtež (izradbeni crtež dijela) opisuje jedan dio tako potpuno da ga radionica može izraditi, a kontrola provjeriti, bez ijednog pitanja konstruktoru. To je najstroži crtež u dokumentaciji jer se po njemu stvara materijal i troši strojno vrijeme. Mora sadržavati:

• potpun oblik — dovoljan broj pogleda, presjeka i detalja da nijedan oblik ne ostane dvosmislen;
• sve kote potrebne za izradu i kontrolu, bez suvišnih i bez zatvorenih lanaca;
• tolerancije mjera (ISO 286 ili opća tolerancija, npr. ISO 2768), oblika i položaja (ISO 1101) tamo gdje funkcija to traži;
• stanje površine — oznake hrapavosti (ISO 21920, ranije ISO 1302) i opća oznaka za ostale plohe;
• materijal i stanje materijala (npr. EN AW-6082 T6), toplinsku ili površinsku obradu ako postoji;
• zaglavlje s brojem crteža, nazivom, mjerilom, projekcijskom metodom, autorom, datumom i stanjem izmjene.

Za PS-1 to su crteži PS1-01-001 do PS1-01-007. Na crtežu vodilice PS1-01-005 bit će promjer Ø12 h6, duljina 380, hrapavost Ra 0,4 na brušenoj plohi, materijal C45 i broj komada po sklopu — ali se crta samo jedna vodilica, iako ih u sklopu ima dvije. Pravilo je jednostavno: jedan različit dio — jedan radionički crtež, bez obzira na to koliko se puta pojavljuje.

Sklopni crtež, podsklop i montažni crtež

Sklopni crtež prikazuje kako su dijelovi međusobno povezani u cjelinu. Na njemu se svaki dio označava pozicijom — brojem u kružiću spojenim pokaznom crtom s dijelom (ISO 6433), a uz crtež ide sastavnica s popisom pozicija, naziva, količina, materijala i brojeva crteža ili normi (ISO 7573). Na sklopnom crtežu nema svih mjera dijelova — one su na radioničkim crtežima. Upisuju se samo mjere važne za sklop: gabariti, priključne mjere, hod, dosjedi između dijelova (npr. Ø28 H7/k6 na mjestu ležaja) i podaci za podešavanje.

Podsklop je skupina dijelova koja se sastavlja zasebno i u glavni sklop ugrađuje kao jedna cjelina. Ima vlastiti sklopni crtež i vlastitu sastavnicu, a u sastavnici nadređenog sklopa pojavljuje se kao jedna pozicija. Za PS-1 podsklop bi mogao biti klizač s ugrađenim linearnim ležajevima i maticom vretena: sastavlja se na stolu i zatim navlači na vodilice. Hoće li se nešto proglasiti podsklopom, odlučuje se po tijeku montaže, nabave i zamjene u servisu, a ne po izgledu.

Montažni crtež nije isto što i sklopni. On pokazuje kako i kojim redom se sklop sastavlja ili ugrađuje na mjesto: redoslijed koraka, momente pritezanja, mjere za podešavanje (npr. paralelnost vodilica), mjesta podmazivanja i potrebne naprave. Montažni crtež često koristi pojednostavljen prikaz dijelova i brojeve koraka umjesto pozicija. U manjim projektima sadržaj montažnog crteža upisuje se kao napomena na sklopni crtež ili se izrađuje zasebna uputa za montažu.

Posebne vrste crteža

Crtež za ponudu i dispozicijski crtež namijenjeni su kupcu, projektantu postrojenja ili montaži na terenu. Prikazuju proizvod pojednostavljeno, s gabaritima, masom, priključnim mjerama (raspored provrta za pričvršćenje, položaj priključka kabela), potrebnim slobodnim prostorom za rad i održavanje te osnovnim tehničkim podacima. Za PS-1 dispozicijski crtež pokazuje duljinu i visinu osi, raspored provrta na postolju, hod 300 mm, položaj motora i izlaz kabela. Unutarnji dijelovi i tolerancije izrade na njemu se ne prikazuju — to su podaci proizvođača, a kupcu bi samo smetali.

Tablični crtež (crtež varijanti) jednim crtežom opisuje obitelj sličnih dijelova. Oblik je nacrtan jednom, a mjere koje se mijenjaju označene su slovima (L, d, n…) i upisane u tablicu u kojoj je svaki redak jedna izvedba sa svojim brojem. Tipičan je primjer vodilica koja postoji u duljinama za hod 200, 300 i 500 mm: oblik, promjer i tolerancija isti su, a mijenja se samo duljina. Tablični crtež smanjuje broj listova i pogrešaka pri izmjenama, ali se smije koristiti samo kad izvedbe imaju zaista isti oblik; ako se jednoj izvedbi doda utor, ona dobiva vlastiti crtež.

Crtež zavarene konstrukcije je poseban oblik sklopnog crteža. Zavarena konstrukcija je u proizvodnji jedan dio, ali nastaje od više pozicija (limova, profila, cijevi). Crtež sadrži pozicije s dimenzijama pripremaka, oznake zavara po ISO 2553 (vrsta, debljina, duljina, strana), redoslijed ili napomene o zavarivanju te mjere koje se obrađuju nakon zavarivanja. Jednostavne pozicije (ravni lim određen s tri mjere) opisuju se samo u sastavnici; složene (lim s izrezom ili savijanjem) dobivaju vlastiti radionički crtež.

Rastavni ili eksplodirani prikaz pokazuje dijelove razmaknute duž osi sastavljanja, obično u izometriji. Iz njega se odmah vidi redoslijed slaganja i koji dio ide u koji. Nije zamjena za sklopni crtež jer ne pokazuje dosjede, nego dopuna: koristi se u uputama za montažu, katalozima rezervnih dijelova i servisnim uputama, gdje čitatelj nije nužno vješt u čitanju presjeka.

Pregled: tko čita koji crtež

Tablica je pregled uobičajene prakse, a ne propis: poduzeće u vlastitim pravilima dokumentiranja može spojiti dvije vrste (npr. montažne napomene na sklopnom crtežu) ili dodati novu (npr. crtež pakiranja). Ono što se ne mijenja jest načelo da svaki podatak postoji na jednom mjestu. Ako je promjer provrta upisan i na radioničkom i na sklopnom crtežu, prva izmjena koja zaboravi jedan od njih stvara dvije istine.

Koliko crteža treba sklopu

Broj crteža ne procjenjuje se napamet nego se broji iz strukture proizvoda. Pravila brojanja su ova: svaki različit izrađivani dio dobiva jedan radionički crtež (dvije jednake vodilice — jedan crtež); svaki podsklop i svaka zavarena konstrukcija dobivaju sklopni crtež sa sastavnicom; složene pozicije zavarene konstrukcije dobivaju vlastiti radionički crtež; normirani i kupovni dijelovi (ležajevi, vijci, spojke, motori) nemaju crtež, nego se u sastavnici opisuju oznakom norme ili kataloga proizvođača; glavni sklop ima jedan sklopni crtež. Rastavni prikaz i montažni crtež dodaju se po potrebi.

N_rad = n_d + n_zd    N_skl = 1 + n_ps + n_z    N = N_rad + N_skl + N_dod

Za PS-1 sa sedam izrađivanih dijelova, bez podsklopova i zavarenih konstrukcija te s osam vrsta normiranih i kupovnih dijelova, dobiva se 7 radioničkih crteža i 1 sklopni crtež, ukupno 8 listova; više od polovice pozicija sastavnice (8 od 15, oko 53 %) nema vlastiti crtež. Ako se nosač motora PS1-01-007 umjesto glodanja iz punog izvede kao zavarena konstrukcija od dva lima koji oba trebaju crtež, broj izrađivanih dijelova pada na 6, ali se dodaje jedna zavarena konstrukcija i dva crteža pozicija: 8 radioničkih i 2 sklopna crteža, ukupno 10 listova. Izbor tehnologije izravno mijenja opseg dokumentacije.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.