Pregled normi tehničkog crtanja

Što je norma i zašto je crtež treba

Norma je dokument koji je donesen konsenzusom i odobren od priznatog tijela, a daje pravila, smjernice ili značajke za opću i višekratnu uporabu. Tri su riječi u toj definiciji važne. Konsenzus znači da su u izradi sudjelovali proizvođači, korisnici, ispitni laboratoriji i struka, pa sadržaj nije volja jedne tvrtke. Priznato tijelo je normirna organizacija na međunarodnoj, europskoj ili nacionalnoj razini. Višekratna uporaba znači da se isti dokument primjenjuje na tisuće crteža, dijelova i ugovora, pa se isplati da bude jednoznačan.

Tehnički crtež je sredstvo sporazumijevanja između ljudi koji se često nikad ne sretnu: konstruktora, tehnologa, operatera na CNC stroju, kontrolora i montera, nerijetko u različitim tvrtkama i državama. Da bi svi jednako pročitali istu crtu, isti kotni broj i isti znak hrapavosti, pravila moraju biti zapisana izvan samog crteža. Upravo to rade norme tehničke dokumentacije: određuju format lista, mjerilo, vrste i debljine crta, pismo, zaglavlje, način prikazivanja pogleda i presjeka, kotiranje, tolerancije i oznake stanja površine.

Norma je po svojoj naravi dobrovoljna. Nitko nije kažnjen zato što ne primjenjuje neku normu dok je ne preuzme u obvezu. Obvezna postaje na tri načina: kada se na nju pozove ugovor ili narudžba („izrada prema crtežu i normama navedenim u zaglavlju“), kada se na nju pozove propis (tehnički propis, pravilnik) ili kada je tvrtka uvrsti u vlastiti sustav upravljanja kvalitetom. U praksi je crtež s pozivom na normu dio ugovora: ako na crtežu vodilice PS1-01-005 piše Ø12 h6, isporučitelj je obvezan izraditi promjer unutar polja h6 onako kako ga definira ISO 286, bez obzira na to je li tu normu ikada pročitao.

Koristi normizacije u izradbi su izravne. Smanjuje se broj varijanti (niz formata umjesto proizvoljnih veličina papira, niz mjerila umjesto bilo kojeg omjera), dijelovi različitih proizvođača postaju zamjenjivi, a kontrola može mjeriti prema istom tumačenju zahtjeva kao i konstruktor. Svaka nejasnoća koju norma ukloni jedna je reklamacija manje.

Razine normizacije: ISO, IEC, EN i HRN

Norme nastaju na nekoliko razina, a niže razine u pravilu preuzimaju više. Na međunarodnoj razini djeluju ISO (Međunarodna organizacija za normizaciju), koja pokriva gotovo sva tehnička područja osim elektrotehnike, i IEC (Međunarodno elektrotehničko povjerenstvo), koje pokriva elektrotehniku i elektroniku. Za tehničko crtanje u strojarstvu najvažniji je tehnički odbor ISO/TC 10 (tehnička dokumentacija proizvoda), za tolerancije i mjeriteljsko tumačenje zahtjeva ISO/TC 213, a za električnu dokumentaciju i grafičke simbole IEC/TC 3.

Na europskoj razini djeluju CEN (opće područje), CENELEC (elektrotehnika) i ETSI (telekomunikacije). Europska norma nosi oznaku EN. Članice CEN-a i CENELEC-a obvezne su svaku europsku normu preuzeti kao nacionalnu i povući nacionalne norme koje joj proturječe. Kada europska norma nastane preuzimanjem međunarodne bez izmjena, oznaka se slaže: EN ISO ili EN IEC.

Na nacionalnoj razini u Hrvatskoj djeluje Hrvatski zavod za norme (HZN), a hrvatske norme nose oznaku HRN. Druge države imaju svoje oznake (npr. DIN, BS, NF), i na starijim crtežima iz uvoza one se i dalje susreću. Najniža razina su norme poduzeća (tvorničke norme): interni dokumenti koji sužavaju izbor iz javnih normi, npr. popis dopuštenih materijala, predložak zaglavlja ili pravila imenovanja datoteka.

Za crtež to znači sljedeće: ista norma o formatima lista postoji kao ISO 5457, kao EN ISO 5457 i kao HRN EN ISO 5457. Sadržaj je isti; razlikuje se tko ju je izdao i na kojem jeziku, a hrvatsko izdanje može imati nacionalni predgovor. Na crtežu se najčešće navodi kraća, međunarodna oznaka, jer je razumljiva i partneru u drugoj državi.

Kako se čita oznaka norme

Oznaka norme slaže se iz nekoliko dijelova koji se uvijek čitaju slijeva nadesno. Prefiksi govore tko je normu izdao i koje je razine preuzimanje: HRN EN ISO znači da je hrvatska norma preuzela europsku, koja je preuzela međunarodnu. Broj je trajni identifikator teme. Broj dijela iza crtice označava dio višedijelne norme (ISO 286-1 su osnove sustava tolerancija, ISO 286-2 tablice polja). Godina izdanja iza dvotočke označava izdanje. Dodatak /A1 označava prvu izmjenu (amandman), a /AC ispravak koji uklanja pogreške bez promjene tehničkog sadržaja.

Uz prefikse se susreću i vrste dokumenata koji nisu pune norme: ISO/TS (tehnička specifikacija, kad konsenzus još nije potpun ili je područje u razvoju) i ISO/TR (tehničko izvješće, informativni dokument bez zahtjeva). Na crtežu se na njih poziva rijetko.

Posebno je važna razlika između datiranog i nedatiranog poziva. Datirani poziv (s godinom) znači da vrijedi točno to izdanje, i kasnije izmjene se ne primjenjuju automatski. Nedatirani poziv (bez godine) znači da vrijedi najnovije izdanje, uključujući izmjene. Na crtežu se obično navodi nedatirani poziv, a u ugovorima i u dokumentaciji za dugotrajne proizvode često datirani, kako bi se znalo po kojem je pravilu proizvod izrađen.

Ključne norme tehničkog crtanja

Sljedeća tablica pridružuje norme elementima crteža koje ovo područje obrađuje. Navedeni su brojevi bez godine izdanja; uvijek se primjenjuje važeće izdanje. Neke su norme podijeljene na više dijelova, a raspodjela dijelova mijenja se kroz izdanja: tako je ISO 128 dugo imao zasebne dijelove za crte i za pojedine struke (npr. ISO 128-20 i ISO 128-24), dok ih novije izdanje objedinjuje u manji broj dijelova.

Na radioničkom crtežu postolja PS1-01-001 (ploča 400 × 120 × 10, EN AW-6082 T6) izravno se pojavljuje više tih normi. List je formata po ISO 5457, zaglavlje po ISO 7200, a mjerilo iz niza ISO 5455 upisano je u zaglavlje. Crte i pogledi slijede ISO 128, kote ISO 129. Za mjere bez posebno upisanog odstupanja vrijede opće tolerancije, npr. „ISO 2768-m“ upisano uz zaglavlje. Provrti za vijke nosača vretena i uvrti za vodilice nose oznake ISO 286 ako imaju dosjed, a ravnost naležne plohe ispod saonica može biti zadana geometrijskom tolerancijom po ISO 1101. Oznaka hrapavosti te plohe slijedi ISO 21920.

Normu materijala (za aluminijsku leguru EN AW-6082 niz europskih normi za aluminij) također treba razlikovati od normi crtanja: ona ne govori kako se crta, nego što se isporučuje. Na crtežu se obje vrste pojavljuju zajedno, ali u različitim poljima: materijal u zaglavlju ili sastavnici, pravila crtanja u napomenama ili prešutno kroz sam oblik prikaza.

Sustav geometrijske specifikacije proizvoda (GPS)

Kote i tolerancije nisu samo brojevi na papiru: iza svake stoji pitanje kako će se mjeriti. Sustav geometrijske specifikacije proizvoda (engl. Geometrical Product Specifications, GPS) skup je normi odbora ISO/TC 213 koji povezuje zahtjev na crtežu, izradbu i mjerenje u jedan dosljedan jezik. U njega spadaju, među ostalima, ISO 8015 (temeljna načela), ISO 14405 (specifikacija dimenzija), ISO 286 (sustav tolerancija za duljinske mjere), ISO 1101 (geometrijske tolerancije) i ISO 21920 (stanje površine).

Dva su načela iz ISO 8015 ključna za čitanje suvremenog crteža. Načelo pozivanja: čim je na crtežu pozvana ijedna norma GPS sustava, primjenjuje se cijeli sustav sa svojim zadanim pravilima. Načelo neovisnosti: svaki zahtjev na crtežu (mjera, oblik, položaj, hrapavost) ispunjava se i provjerava zasebno, osim ako je na crtežu izričito zadana veza između njih. Primjer: vodilica PS1-01-005 zadana je kao Ø12 h6. Po načelu neovisnosti ta tolerancija ograničava samo lokalne promjere u svakom presjeku, ali ne i savijenost osi. Ako vodilica mora sigurno ući u linearne ležajeve cijelom duljinom, uz toleranciju se dodaje zahtjev obavijajuće plohe, znak Ⓔ iza tolerancije (Ø12 h6 Ⓔ), ili zasebna tolerancija ravnosti osi.

GPS norme raspoređene su u matrični model (ISO 14638): po jednoj osi su svojstva (mjera, udaljenost, oblik, orijentacija, položaj, vrtnja, hrapavost…), a po drugoj koraci od oznake na crtežu preko definicije tolerirane značajke do mjeriteljske provjere i mjerne opreme. Za polaznika nije potrebno pamtiti matricu, ali je važno znati da iza svakog znaka na crtežu stoji točno definiran postupak provjere.

Prijelaz s nacionalnih na međunarodne norme i rad s normama u praksi

Tehnički crteži stariji su od međunarodne normizacije. Svaka industrijska država najprije je razvila vlastite norme: niz formata lista papira koji danas zovemo nizom A potječe iz njemačke norme DIN 476 iz 1922. godine, a na području Hrvatske dugo su se primjenjivale norme bivše države (JUS). Nakon osamostaljenja te su norme postupno zamijenjene hrvatskim normama, a one sve više preuzimanjem europskih i međunarodnih. Danas je velika većina hrvatskih normi tehničke dokumentacije preuzeta, i to u obliku HRN EN ISO.

Prijelaz je ubrzao dogovor o suradnji između ISO-a i CEN-a (tzv. Bečki sporazum) i odgovarajući dogovor između IEC-a i CENELEC-a. Po njima se norma u pravilu izrađuje jednom, na međunarodnoj razini, a paralelno se glasuje i o njezinu prihvaćanju kao europske norme. Posljedica je da se oznake nacionalnih, europskih i međunarodnih normi za isto područje danas sve češće poklapaju u broju.

Za praksu iz toga slijede tri pravila. Prvo, pri čitanju starog crteža provjerite prema kojem je sustavu izrađen, jer se oznake hrapavosti, tolerancija i zavara u starijim nacionalnim normama razlikuju od današnjih. Drugo, pri izradbi novog crteža radite prema važećim izdanjima; status norme (važeća, povučena, zamijenjena) provjerava se u katalogu nacionalnog normirnog tijela. Treće, norme su zaštićene autorskim pravom i nabavljaju se od normirnih tijela, a tvrtka koja radi prema njima treba imati pristup važećim izdanjima za svoje konstruktore i kontrolu.

Isto tako, prijelaz na ISO nije ukinuo sve razlike. Primjer je metoda projiciranja: ISO 5456 poznaje i europsku metodu (prvi kvadrant, oznaka E) i američku (treći kvadrant, oznaka A). Obje su normirane, pa crtež mora grafičkim simbolom u zaglavlju pokazati koja je primijenjena. Za dokumentaciju pozicionirne osi PS-1 primjenjuje se europska metoda, uobičajena u Hrvatskoj i većem dijelu Europe.

Odabir norme prema zadatku

Računski prikaz pomaže u dva koraka: pronalaženju norme koja uređuje određeni element crteža i sastavljanju njezine oznake za odabranu razinu preuzimanja i vrstu poziva. Godina je zamijenjena oznakom gggg jer se uvijek upisuje godina važećeg izdanja koje se stvarno primjenjuje.

Za zadane vrijednosti (formati i okvir, hrvatsko izdanje, nedatirani poziv) dobiva se oznaka HRN EN ISO 5457, koja na crtežu postolja PS1-01-001 uređuje list, okvir i polja za orijentaciju. Promijenite zadatak na „tolerancije dimenzija i dosjedi“: dobiva se ISO 286 s dijelovima -1 i -2, odbor ISO/TC 213 i povezane norme ISO 14405 i ISO 2768, dakle norme koje određuju značenje oznake Ø12 h6 na vodilici. Za električne oznake i simbole prefiks se mijenja u IEC, a računski prikaz upozorava da prije pozivanja treba provjeriti je li i kako norma preuzeta na europskoj razini.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.