Vučenje profila duž putanje

Načelo vučenja

Vučenje je značajka koja zatvoreni obris vodi duž zadane krivulje i pritom ostavlja materijal. Ono što nastaje ima svuda isti poprečni presjek, ali mu se smjer mijenja onako kako se mijenja krivulja. Upravo zato je vučenje prirodna značajka za konstrukcije od cijevi i profila: okvir rešetke od kvadratne cijevi 30 × 30 × 2 mm u cijelosti je jedna prostorna putanja i jedan kvadratni profil.

Ulazi su najmanje dva: profil i putanja. Profil je zatvorena skica koja određuje presjek. Putanja je krivulja ili niz spojenih linija; u ovom modulu to je 3D skica iz jedinice 4.1. Da bi vučenje uspjelo, profil mora biti postavljen na početku putanje i njegova ravnina mora biti okomita na nju, inače se vučeno tijelo na prvom zavoju preklopi samo sa sobom.

Postoji i treći, neobvezni ulaz: vodilica. Ona ne nosi materijal nego upravlja: dok profil putuje, vodilica mu zadaje zakret ili mijenja veličinu. Time se dobivaju oblici koji se duž putanje sužavaju, šire ili zavijaju.

Profil, putanja i vodilica

Odnos triju elemenata najlakše se vidi na crtežu. Profil je crtan jednom, na početku, i ostaje nepromijenjen. Putanja određuje kuda se ide. Vodilica, ako postoji, ide usporedno s putanjom i svakoj točki putanje pridružuje dodatnu uputu.

Profil i putanja moraju biti u odvojenim skicama. To je čest uzrok neuspjeha kod prvog pokušaja: ako se kvadrat nacrta u istoj skici u kojoj je i putanja, značajka vučenja neće ponuditi ispravan izbor. Drugo pravilo je da se profil i putanja moraju dodirivati, i to tako da početna točka putanje leži u ravnini profila.

Poravnanje profila i zavojno vučenje

Pri vučenju treba odlučiti kako se profil ponaša na zavojima. Zadano ponašanje drži profil okomitim na putanju: on se u svakoj točki zaokrene tako da presjek ostane pravi. To je ono što se želi kod okvira i cijevi. Drugo ponašanje drži profil usporednim sa samim sobom: profil se ne zakreće, nego se samo pomiče. To daje kosi rez na zavoju i korisno je kod oblika koji moraju ostati poravnati s jednom ravninom.

Uz to postoji i mogućnost da se profil tijekom vučenja zakreće za zadani kut. Ako je putanja zavojnica, a profil trokut ili polukružnica, iz vučenja nastaje navoj. Isto se načelo koristi za spiralne stube, opruge i vijčane transportere. Zavojno vučenje traži da se zavojnica izradi kao posebna krivulja, jer je zavojnica značajka, a ne obična skica.

Ako se na zavoju pojavi pogreška, gotovo je uvijek riječ o istome: polumjer zavoja manji je od polovice širine profila, pa se vučeno tijelo presiječe samo sa sobom. Rješenje je povećati polumjer u putanji ili smanjiti profil.

Tanko vučenje

Okvir rešetke nije pun. Kvadratna cijev 30 × 30 mm ima stijenku 2 mm, a unutrašnjost je šuplja. To se u SolidWorksu ne rješava tako da se crta obris s rupom, nego opcijom tanke značajke. Profil se nacrta kao jedan kvadrat 30 × 30 mm, a u definiciji vučenja se uključi tanka izvedba i zada debljina stijenke 2 mm prema unutra.

Prednost je dvostruka. Prvo, skica ostaje jednostavna: jedan kvadrat umjesto dvaju ugniježđenih obrisa koje treba držati usporednima. Drugo, debljina stijenke postaje parametar značajke, pa se prelazak s 2 mm na 3 mm izvodi promjenom jednog broja, bez diranja skice.

Isto vrijedi za okrugle cijevi: kružnica promjera 33,7 mm i tanka stijenka 3,2 mm daju standardnu cijev bez ijedne dodatne linije u skici. Kod svih tankih značajki treba paziti u kojem se smjeru stijenka gradi — prema unutra, prema van ili na obje strane — jer o tome ovisi konačna vanjska mjera.

Vučenje, izvlačenje ili rotacija

Tri značajke rade sličan posao: od obrisa prave tijelo. Razlikuju se po tome što s obrisom rade. Izvlačenje ga pomiče pravocrtno, rotacija ga vrti oko osi, vučenje ga vodi po zadanoj krivulji. Izbor nije stvar ukusa nego oblika koji se modelira i namjere koja se želi zapisati u model.

Za okvir rešetke odgovor je jasan. Izvlačenjem bi se dobio samo jedan stup, pa bi ih trebalo dvanaest, svaki sa svojom skicom. Vučenjem se dobiva cijeli okvir odjednom, vezan uz jednu prostornu skicu koja se mijenja na jednom mjestu.

Najčešće pogreške

Vučenje je značajka koja neuspjeh javlja odmah i to je dobro: greška se ne uvuče u model neopaženo. Poruke su ipak kratke, pa vrijedi znati što stoji iza njih.

Ako program javi da profil i putanja nisu povezani, gotovo sigurno početna točka putanje ne leži u ravnini profila. Ako javi da se tijelo presijeca, polumjer zavoja premalen je za širinu profila. Ako se rezultat izvije na neočekivanu stranu, u pitanju je poravnanje profila ili vodilica koja nije usporedna s putanjom. I, na kraju, ako se vučenje uspješno izvede, ali konstrukcija u nacrtu ima krivu vanjsku mjeru, treba provjeriti smjer izgradnje tanke stijenke.

Zbog svega toga vrijedi red: prvo nacrtati i potpuno odrediti putanju, zatim izraditi ravninu okomitu na krivulju u njezinoj početnoj točki, na njoj nacrtati profil i tek onda pozvati značajku vučenja.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.