Izrada okruženja proširene stvarnosti u odabranom okruženju

Projektni zadatak i zahtjevi

Projektni zadatak glasi: izraditi okruženje proširene stvarnosti koje tehničaru na tabletu prikazuje osam koraka zamjene prihvatnice na robotu ZR-1 u ćeliji paletizacije. Postupak počinje snimanjem natpisne pločice na ogradi ćelije. Zadatak izrađuje skupina od tri osobe u šest tjedana.

Prije izrade zahtjevi se zapisuju. Razlikuju se dvije vrste. Funkcijski zahtjevi kažu što okruženje mora raditi: prepoznati metu, prikazati korake, omogućiti kretanje naprijed i natrag, poslati potvrdu. Nefunkcijski zahtjevi kažu koliko dobro to mora raditi: koliko brzo, koliko točno i koliko smije zauzeti.

Nefunkcijski zahtjevi su ujedno mjerila prihvaćanja. Ako nisu zapisani u brojkama, o dovršenosti projekta se raspravlja, a rasprava uvijek završi u korist onoga tko govori glasnije. Zapisani u brojkama, mjere se i prihvaćaju se ili ne prihvaćaju.

Uz zahtjeve se zapisuje i ono što projekt ne obuhvaća. Na AR-1 to su rad na naočalama, podrška za druge ćelije, prijevod na strani jezik i povezivanje s nabavom rezervnih dijelova. Popis onoga što nije u opsegu jednako je važan kao popis zahtjeva, jer se opseg inače tijekom rada tiho širi i rok se probije bez ijedne loše odluke.

Scenarij i tijek koraka

Nakon zahtjeva piše se scenarij: opis onoga što korisnik radi, od dolaska do odlaska, u običnim rečenicama. Scenarij za AR-1 glasi ovako. Tehničar dolazi do ćelije s tabletom u nosaču. Ćelija je zaustavljena i potvrđena. Pokreće aplikaciju, usmjeri tablet prema natpisnoj pločici s udaljenosti od pola metra i pričeka da se prikaže naziv ćelije. Pojavljuje se prvi korak. Tehničar radi korak po korak, tablet odlaže u nosač kad su mu obje ruke potrebne, a na kraju potvrđuje dovršetak.

Iz scenarija se izvodi tijek koraka. Za svaki se korak zapisuje pet stvari: broj, kratak naslov, tekst upute, mjesto u prostoru na koje se veže i eventualno upozorenje. Taj zapis nastaje prije bilo kakvog rada u razvojnom okruženju i ujedno je popis sadržaja koji treba izraditi.

Scenarij se provjerava s nekim tko posao doista radi. Deset minuta razgovora s tehničarom održavanja otkriva ono što se za stolom ne vidi: da se vijci otpuštaju unakrsno, da se prihvatnica mora podupreti prije otpuštanja zadnjeg vijka i da dovod zraka treba odvojiti prije svega ostaloga. Bez te provjere nastaje uputa koja je tehnički ispravna, a u radu neupotrebljiva.

Plan rada i podjela posla

Šest tjedana i tri osobe dovoljni su samo ako se posao podijeli. Podjela ide po dijelovima okruženja, a ne po danima: jedna osoba vodi scenu i modele, druga prepoznavanje i sidrenje, treća sučelje i koraka. Integracija, ispitivanje i dokumentacija zajednički su poslovi u kojima sudjeluju sve tri osobe.

Plan se zapisuje po tjednima, s jasnim ishodom svakog tjedna. Ishod nije radilo se na sučelju nego sučelje prikazuje tri koraka na uređaju. Tako se već nakon drugog tjedna zna kasni li se, a ne tek u petom.

Na planu se vidi i jedno važno pravilo: poslovi se preklapaju. Prepoznavanje mete počinje dok priprema modela još traje, a ispitivanje ne čeka kraj izrade nego počinje čim postoji nešto što se može ispitati. Projekt u kojem sve ide strogo jedno za drugim redovito kasni, jer svako kašnjenje pomiče sve što slijedi.

Prikaz pretvara plan u sate i pokazuje koliko vremena ostaje po jednom koraku upute. Ako taj broj padne ispod nekoliko sati, plan je prenapet: svaki korak traži pripremu teksta, izradu oznaka u prostoru, namještanje položaja i provjeru na uređaju.

Izrada prve radne inačice

Izrada ne počinje od najljepšeg dijela nego od najtanjeg presjeka kroz cijelo okruženje. Prvo se napravi jedan korak od početka do kraja: meta se prepozna, sidro se postavi, prikaže se jedna ploča s tekstom i jedan gumb radi. Taj presjek izgradi se i pokrene na uređaju odmah, u prvom ili drugom tjednu.

Razlog je praktičan. Sve što ne radi — nepodržan uređaj, kriva mjerna jedinica, nečitljiv tekst, nedostajuće dopuštenje — pojavi se već na tom presjeku, dok je ispravak jeftin. Ako se prvi put izgradi u petom tjednu, iste se pogreške pojave sve odjednom i bez vremena za popravak.

Nakon presjeka rad se širi: dodaju se preostali koraci, model prihvatnice, strelice, potvrde i zapis. Svaki dodatak provjerava se na uređaju, a ne samo u razvojnom okruženju. Kad su svi koraci gotovi i kad se postupak može odraditi od početka do kraja bez zahvata u program, dobivena je prva radna inačica, oznaka 1.0.

Tijekom izrade drži se jedno pravilo: scena koja je u zajedničkom zapisu uvijek mora biti takva da se može izgraditi. Nedovršeni dio radi se u vlastitoj grani i spaja tek kad se pokrene na uređaju. Time se izbjegava najčešći gubitak vremena u skupnom radu — dan u kojem nitko ne može ništa izgraditi jer je netko ostavio scenu u polovičnom stanju.

Vođenje rada i rizici

Skupina od tri osobe ne treba složeno vođenje, ali treba dogovor. Dovoljan je kratak sastanak na početku svakog radnog dana na kojem svatko kaže što je napravio, što radi danas i što ga koči. Uz to se vodi popis zadataka s tri stanja: za izradu, u izradi, gotovo. Popis mora biti vidljiv svima.

Projekt se vodi i u sustavu za praćenje inačica. Svaka veća promjena spremi se s kratkim opisom, pa se uvijek zna tko je što promijenio i može se vratiti na stanje koje je radilo. Scena se, za razliku od koda, teško spaja iz dvaju izvora, pa se dogovara tko u kojem trenutku radi u njoj.

U plan se unosi i rezerva. Iskustvo pokazuje da se za nepredviđeno troši oko petine vremena, pa se rezerva ne dodaje na kraju nego se od početka računa kao dio plana. Projekt bez rezerve nije brži, samo kasni s iznenađenjem.

Dokumentacija i predaja

Predaja nije slanje paketa. Predaje se cjelina od šest dijelova: paket aplikacije, izvorni projekt sa svim modelima i teksturama, uputa za instalaciju, uputa za korisnika, zapisnik ispitivanja i popis inačica s promjenama. Bez ijednog od tih dijelova okruženje se poslije ne može održavati.

Uputa za korisnika piše se za tehničara i staje na jednu stranicu: kako se aplikacija pokreće, odakle se snima pločica, kako se ide naprijed i natrag, što učiniti kad se sadržaj izgubi i koga zvati. Duže upute nitko ne čita, pa duljina nije stvar ukusa nego uporabljivosti.

Uz dokumentaciju ide i kratka obuka na mjestu rada. Dvadesetak minuta s dvojicom tehničara po smjeni dovoljno je da se pokaže postupak i da se čuju prve primjedbe. Te su primjedbe redovito vrjednije od svega što se izmjeri, jer dolaze od ljudi koji posao rade svaki dan.

Dokumentacija se ne piše zadnji tjedan nego usporedno s radom. Zahtjevi nastaju u prvom tjednu, opis scene i mete dok se izrađuju, zapisnik ispitivanja dok se mjeri. Na kraju ostaje samo sastavljanje i pregled, što je posao od nekoliko sati, a ne od nekoliko dana. Projekt u kojem se dokumentacija ostavi za kraj redovito je predaje nepotpunu.

Projekt se smatra dovršenim kad su zadovoljeni svi zapisani zahtjevi, kad su nalazi ispitivanja ispravljeni ili prihvaćeni uz obrazloženje i kad je predaja potpisana. Sve ostalo — zamisli o dodatnim mogućnostima, ljepši prikaz, podrška za još jedan uređaj — upisuje se na popis za sljedeću inačicu, a ne u rok koji traje.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.