MODUL 2 · TEORIJSKE OSNOVE PROŠIRENE STVARNOSTI
Nastavna jedinica 2.4
Miješana stvarnost
Miješana stvarnost počinje ondje gdje uređaj prestane samo crtati preko slike i počne mjeriti prostor. Iz izmjerene mreže slijedi sve ostalo: objekt može ležati na stolu, može biti zaklonjen stupom, može ostati na mjestu i nakon gašenja aplikacije te ga može vidjeti i drugi korisnik na istom mjestu.
- objasniti po čemu se miješana stvarnost razlikuje od proširene
- opisati prostorno mapiranje i njegovu ulogu u sceni
- objasniti pojam sidra i razliku između privremenog i trajnog sidra
- opisati interakciju digitalnog sadržaja s prepoznatim plohama
- objasniti uvjete za dijeljeni prostor među više korisnika
- procijeniti zauzeće memorije i pomak sidra za zadani prostor i trajanje rada
Razlika koja nije u imenu
U proširenoj stvarnosti digitalni sadržaj zna gdje treba stajati, ali o prostoru oko sebe ne zna ništa. Strelica lebdi na svom mjestu i kad između nje i kamere prođe ruka. U miješanoj stvarnosti (mixed reality, MR) uređaj je prostor izmjerio, pa digitalni sadržaj može s njim računati.
Posljedice su vidljive odmah. Objekt se zaustavi na stolu umjesto da propadne kroz njega. Stup ograde zakloni objekt koji je iza njega. Alat koji se ispusti padne na pod i ostane na njemu. Upute se same razmjeste tako da ne prekrivaju stroj. Sve to traži isti podatak: oblik prostora u tri dimenzije.
Granica prema proširenoj stvarnosti nije oštra i ovisi o uređaju. Ista aplikacija na tabletu bez dubinskog senzora ponaša se kao proširena stvarnost, a na tabletu s dubinskim senzorom kao miješana. Zato se u zahtjevima projekta ne piše naziv okruženja nego se popisuje što aplikacija mora moći: zaklanjati sadržaj, postaviti ga na plohu i zapamtiti njegovo mjesto.
Prostorno mapiranje
Prostorno mapiranje (spatial mapping) postupak je kojim uređaj mjeri oblik prostora i iz mjerenja gradi mrežu trokuta. Mjeri se dubinskim senzorom, dvjema kamerama ili obradom niza slika iz jedne kamere. Mreža se dopunjuje dok se korisnik kreće, pa je u prvim sekundama gruba i rupičasta, a nakon obilaska prostora potpuna.
Uz mrežu ide i raspoznavanje jednostavnih oblika. Program iz mreže izdvaja ravne plohe i označava ih kao vodoravne ili okomite, pa aplikacija može tražiti pod, stol ili zid. Noviji sustavi idu korak dalje i plohama pridružuju značenje: ovo je pod, ovo je stol, ovo je vrata. Takav podatak omogućuje pravila poput onoga da se upute nikad ne postavljaju preko prolaza.
| Razlučivost mreže | Trokuta po četvornom metru | Gdje se koristi |
|---|---|---|
| gruba, oko 5 cm | približno 800 | zaklanjanje velikih ploha, brzi pregled prostora |
| srednja, oko 3 cm | približno 2200 | postavljanje sadržaja na plohe, uobičajen izbor |
| fina, oko 1 cm | približno 20 000 | mjerenje i precizno naslanjanje, uz veliku cijenu |
Fina mreža nije sama po sebi bolja. Svaki trokut zauzima memoriju i troši vrijeme pri svakom ispitivanju sudara, pa fina mreža velikog prostora zna potrošiti više nego sav ostali sadržaj zajedno. U praksi se bira najgrublja mreža koja još zadovoljava zadatak.
Sidra: kako sadržaj ostaje na mjestu
Sidro (anchor) je zapamćena točka prostora uz koju je sadržaj vezan. Umjesto da se položaj upute pamti kao niz brojeva u koordinatnom sustavu aplikacije, pamti se kao veza prema skupini obilježja koje uređaj vidi u prostoru. Kad se uređaj vrati u taj prostor, prepozna obilježja i obnovi vezu.
Sidra se razlikuju po tome koliko dugo žive.
- Privremeno sidro živi dok traje jedno pokretanje aplikacije. Dovoljno je za upute koje se prikažu jednom i zatvore.
- Trajno sidro pohranjuje se na uređaju i preživi zatvaranje aplikacije. Sljedeći put uređaj obiđe prostor, prepozna ga i vrati sadržaj na isto mjesto.
- Dijeljeno sidro pohranjuje se na poslužitelju, pa ga može dohvatiti i drugi uređaj. Time dva korisnika vide isti sadržaj na istom mjestu.
Sidro nije savršeno. Kako uređaj dopunjuje kartu prostora, ranije procijenjeni položaji se ispravljaju, pa sidro može neprimjetno kliznuti za nekoliko milimetara. Pojava se naziva pomakom ili klizanjem i raste s vremenom rada bez ponovnog prepoznavanja poznate mete. Za upute u pogonu to je bitno: nakon dvadesetak minuta rada bez pogleda na natpisnu pločicu strelica može promašiti vijak.
Zapamtite
Sidro treba postaviti na nešto što se ne miče. Sidro postavljeno na paletu koja se odvozi svakih pola sata izgubit će smisao pri sljedećem pokretanju. U ćeliji paletizacije dobra su mjesta ograda, postolje robota i tijelo glodalice.
Interakcija s plohama
Kad su plohe poznate, sadržaj se s njima može ponašati kao predmet. Tri su najčešća načina interakcije.
Postavljanje. Korisnik pokazuje na plohu, a program iz smjera pogleda i mreže izračuna gdje zraka probada plohu. Na tom se mjestu objekt postavi i poravna s plohom. Takav se postupak naziva ispitivanjem zrakom i osnova je gotovo svake interakcije u prostoru.
Naslanjanje i sudar. Objektu se pridruži jednostavno tijelo za sudare, najčešće kvadar ili valjak, i pravila gibanja. Time pada na plohu, zaustavi se na njoj i ne propada. Za upute se to koristi rjeđe, ali je nezamjenjivo u uvježbavanju rukovanja alatom.
Privlačenje na plohu. Sadržaj se sam poravna s najbližom plohom kad mu se približi, slično hvatanju na mrežu u programima za crtanje. Time se uklanja sitno podešavanje koje bi korisnik inače morao raditi rukom.
| Vrsta plohe | Kako se prepoznaje | Za što se koristi u projektu AR-1 |
|---|---|---|
| vodoravna, prema gore | skupina točaka na istoj visini s normalom prema gore | odlaganje skinute prihvatnice, prikaz popisa alata |
| vodoravna, prema dolje | ploha iznad korisnika | izbjegavanje prikaza ispod stropa |
| okomita | normala vodoravna | prikaz sheme na ogradi ćelije |
| kosa | normala ni vodoravna ni okomita | obično se izbjegava za prikaz teksta |
Prepoznavanje ploha ima i svoje zamke. Sjajan pod odbija svjetlo dubinskog senzora i daje rupe u mreži. Stakleni zaslon ćelije često se uopće ne izmjeri, pa sadržaj prođe kroz njega. Prostori s mnogo pokretnih dijelova stalno mijenjaju mrežu, što troši vrijeme i unosi nesigurnost.
Dijeljeni prostor
Dva korisnika vide isti sadržaj na istom mjestu samo ako oba uređaja koriste isti koordinatni sustav. Postizanje toga naziva se dijeljenjem prostora i izvodi se na dva načina. Prvi je zajednička meta: oba uređaja snime istu natpisnu pločicu i iz nje izvedu isti ishodišni sustav. Drugi je dijeljeno sidro pohranjeno na poslužitelju, uz koje ide i opis obilježja prostora prema kojima se svaki uređaj sam smjesti.
Uz zajednički sustav treba i razmjena podataka o tome što se u sceni događa. Ako jedan korisnik označi vijak kao otpušten, drugi to mora vidjeti. Količina podataka je mala, ali zahtjev na kašnjenje nije: iznad otprilike 150 ms razgovor dvaju korisnika postaje nespretan jer jedan pokazuje na mjesto na kojem drugi sadržaj još ne vidi.
Postavite površinu prostora koji se mapira, finoću mreže i trajanje rada bez ponovnog prepoznavanja mete. Prikaz procjenjuje broj trokuta, zauzeće memorije i pomak sidra na kraju rada.
Prikaz pokazuje i cijenu koju miješana stvarnost nosi. Fina mreža velikog prostora zauzme desetke megabajta, što na uređaju sa 6 GB radne memorije nije zanemarivo kad se tome pribroji model, teksture i sama aplikacija. Zato se mreža obično ograničava na područje oko korisnika, a udaljeni se dijelovi odbacuju.
Karta prostora, njezino održavanje i granice
Sve što miješana stvarnost radi počiva na karti prostora. Karta je skup obilježja s njihovim položajima i mreža ploha izvedena iz mjerenja dubine. Nastaje pri prvom obilasku i od tada se dopunjuje. Karta nije vječna: pogon se mijenja, palete se premještaju, alati se odlažu na druga mjesta, a rasvjeta se zamjenjuje.
Kad se prostor promijeni više nego što uređaj može uskladiti, javlja se jedna od dviju pojava. Prva je neuspjelo smještanje: uređaj prostor ne prepozna i sadržaj se ne vrati na mjesto. Druga je gora — pogrešno smještanje, kad uređaj prepozna prostor krivo i sadržaj postavi pomaknut ili zakrenut. Prvu korisnik odmah primijeti, a drugu ne mora, pa zato svaki ozbiljan postupak počinje provjerom na poznatom mjestu.
| Promjena u pogonu | Utjecaj na kartu | Što poduzeti |
|---|---|---|
| premještena paleta ili kolica | mali: obilježja su i dalje pretežno na mjestu | ništa, karta se sama ispravi |
| nova ograda ili pregrada | srednji: dio obilježja nestaje | ponovno mapiranje tog dijela |
| preuređena ćelija | velik: karta više ne odgovara prostoru | brisanje karte i sidara te novo mapiranje |
| zamijenjena rasvjeta | obilježja su ista, ali se drukčije vide | obilazak prostora pri novoj rasvjeti |
| premještena natpisna pločica | sidra vezana uz nju gube smisao | novo postavljanje sidara i provjera poravnanja |
Zbog toga se uz aplikaciju uvijek predaje i kratka uputa za održavanje: tko obnavlja kartu, koliko često i po čemu se prepoznaje da je obnova potrebna. U ćeliji paletizacije razuman je raspored obnove nakon svakog većeg zahvata na ogradi ili postolju, a provjera poravnanja prije svake upotrebe.
Primjer
Provjera poravnanja izvodi se u nekoliko sekundi. Na postolje robota zalijepi se traka duljine 100 mm, a aplikacija preko nje prikaže digitalnu traku iste duljine. Ako se krajevi poklapaju unutar širine trake, poravnanje je unutar granice projekta AR-1 i može se nastaviti.
Miješana stvarnost rješava mnogo, ali uvodi i nove obveze. Prva je oprema: dubinski senzor ili barem dvije kamere, uz procesor koji stalno obrađuje mjerenja. Druga je vrijeme: prostor treba obići prije prve upotrebe, a taj obilazak traje. Treća je održavanje: ako se ćelija preuredi, stara mreža i stara sidra više ne odgovaraju stvarnosti.
| Pitanje | Proširena stvarnost | Miješana stvarnost |
|---|---|---|
| Što uređaj mora znati | gdje je meta | gdje je meta i kakav je oblik prostora |
| Potrebna oprema | kamera i inercijski senzori | dodatno dubinski senzor ili dvije kamere |
| Priprema prije rada | priprema i ocjena mete | obilazak i mapiranje prostora |
| Zaklanjanje | samo unaprijed pripremljenim plohama | iz izmjerene mreže |
| Trajnost sadržaja | dok traje prepoznavanje mete | trajnim sidrom i preko više pokretanja |
| Zauzeće memorije | malo | raste s veličinom prostora i finoćom mreže |
Odluka se svodi na pitanje isplati li se to u zadanom zadatku. Ako tehničar radi na jednom mjestu, pet minuta, uz vidljivu metu, proširena stvarnost je dovoljna i jeftinija. Ako se kreće po cijeloj ćeliji, radi dulje i mora imati slobodne ruke, miješana stvarnost vraća uloženo.
Miješana stvarnost u projektu AR-1
Za projekt AR-1 miješana stvarnost nije obavezna, ali dva njezina dijela rješavaju stvarne poteškoće. Prvi je zaklanjanje: bez njega upute lebde ispred ograde i tehničar ne može procijeniti je li strelica ispred ili iza nje. Drugi je trajno sidro: bez njega se cijeli postupak prekida svaki put kad natpisna pločica izađe iz vidnog polja.
Izvedba na uređaju A svodi se na kompromis. Tablet nema dubinski senzor, pa se mreža ne mjeri. Umjesto nje u scenu se unaprijed ugrade jednostavne nevidljive plohe na mjestima ograde, postolja i glodalice. One zaklanjaju sadržaj ali se ne crtaju. Rješenje nije potpuno, ali za osam koraka zamjene prihvatnice sasvim je dostatno.
Uređaj B, naočale, ima prostorno mapiranje i može raditi u punoj miješanoj stvarnosti. Njegova je granica drugdje: vidno polje od 43 stupnja dijagonalno znači da se veliki sadržaj mora rastaviti na manje dijelove, jer inače ne stane u prikaz. O toj granici govori jedinica o sklopovskim rješenjima.
Ključni pojmovi
| Pojam | Značenje |
|---|---|
| Prostorno mapiranje | Mjerenje oblika prostora i gradnja mreže trokuta iz mjerenja. |
| Prepoznavanje ploha | Izdvajanje ravnih vodoravnih i okomitih površina iz mreže. |
| Sidro | Zapamćena točka prostora uz koju je digitalni sadržaj vezan. |
| Trajno sidro | Sidro koje preživi zatvaranje aplikacije i vraća sadržaj na isto mjesto. |
| Dijeljeno sidro | Sidro pohranjeno tako da ga može dohvatiti i drugi uređaj. |
| Pomak sidra | Polagano klizanje sidra zbog ispravaka karte prostora tijekom rada. |
| Ispitivanje zrakom | Traženje mjesta na kojem zraka iz pogleda probada izmjerenu plohu. |
Provjeri se
Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.
Pitanje 1 od 5
Po čemu se miješana stvarnost razlikuje od proširene?
Tek izmjereni oblik prostora omogućuje zaklanjanje, naslanjanje i sudare.
Pitanje 2 od 5
Što nastaje prostornim mapiranjem?
Mreža se gradi iz mjerenja dubine i dopunjuje dok se korisnik kreće.
Pitanje 3 od 5
Čemu služi trajno sidro?
Sidro se pohranjuje i pri sljedećem se pokretanju obnovi prepoznavanjem prostora.
Pitanje 4 od 5
Zašto se ne bira uvijek najfinija mreža?
Fina mreža velikog prostora zna potrošiti više resursa nego sav ostali sadržaj zajedno.
Pitanje 5 od 5
Što je uvjet da dva korisnika vide isti sadržaj na istom mjestu?
Bez zajedničkog ishodišnog sustava svaki uređaj postavlja sadržaj u vlastiti prostor.
Odgovoreno 0 od 5.