MODUL 6 · HIDRAULIČKI IZVRŠNI I UPRAVLJAČKI ELEMENTI
Nastavna jedinica 6.2
Hidraulički motori
Hidraulički motor pretvara tlak i protok ulja u okretni moment i vrtnju — bez reduktora pokreće vitla, kotače strojeva i bubnjeve mješalica. U jedinici se uspoređuju zupčasti, lamelasti, orbitalni i klipni motori te računaju moment, brzina vrtnje i snaga iz radnog volumena.
- objasniti razliku između hidrauličke crpke i hidrauličkog motora i nacrtati njihove simbole
- razlikovati zupčaste, lamelaste, orbitalne, aksijalno-klipne i radijalno-klipne motore prema brzini i momentu
- povezati radni volumen, tlak i protok s momentom i brzinom vrtnje motora
- objasniti volumetrijski i hidrauličko-mehanički stupanj djelovanja motora
- opisati zaštitu motora od tlačnih udara i kavitacije te ulogu kočnice i drenaže
- odabrati vrstu motora za vitlo, pogon kotača ili bubnja
- izračunati moment, brzinu vrtnje i snagu hidrauličkog motora
Uloga i osnovne veličine hidrauličkog motora
Hidraulički motor je izvršni element koji hidrauličku energiju pretvara u rotacijsko gibanje. Po građi je vrlo sličan crpki: ima zatvorene komore koje se pri okretanju vratila povećavaju i smanjuju. Kod crpke vratilo pokreće elektromotor i komore potiskuju ulje u krug, a kod motora ulje pod tlakom ulazi u komore, potiskuje zupce, lamele ili klipove i tako okreće vratilo. Mnoge izvedbe mogu raditi u oba režima; motor koji teret pokreće „unatrag" (npr. vitlo pri spuštanju) i sam postaje crpka — o tome ovisi kočenje, obrađeno u nastavku.
Glavna veličina motora je radni volumen V (cm³/okr): volumen ulja koji motor „proguta" za jedan okretaj vratila. Iz njega slijede dvije osnovne jednadžbe:
M = Δp · V / (2π) · η_hm n = Q · η_v / V
Moment ovisi samo o razlici tlakova Δp između ulaza i izlaza i o radnom volumenu, a brzina vrtnje samo o protoku i radnom volumenu. To je ista logika kao kod cilindra (F = p · A, v = Q / A), samo što ulogu površine preuzima radni volumen. Korisno pravilo: teorijski moment je 1,59 Nm po baru za svakih 100 cm³/okr radnog volumena.
Za razliku od elektromotora, hidraulički motor razvija puni moment i pri brzini vrtnje bliskoj nuli, a brzina se mijenja jednostavno promjenom protoka. Masa motora po jedinici snage vrlo je mala, pa se motor može ugraditi izravno u glavčinu kotača ili u bubanj vitla.
Prema brzini vrtnje motori se grubo dijele na brzookretne (npr. 500–5000 min⁻¹; zupčasti, lamelasti, aksijalno-klipni), koji se obično spajaju preko reduktora, i sporookretne visokomomentne (npr. 1–500 min⁻¹; orbitalni i radijalno-klipni), koji teret pokreću izravno. Navedeni rasponi su okvirni; točne granice daje katalog proizvođača za svaku veličinu.
Zupčasti i lamelasti motori
Zupčasti motor s vanjskim ozubljenjem građen je kao zupčasta crpka: dva zupčanika u kućištu, ulje ulazi s jedne strane, tlači zupce i struji po obodu na drugu stranu. Za razliku od crpke, motor koji se vrti u oba smjera mora imati simetrične priključke i najčešće vanjsku drenažu, jer se tlak pojavljuje naizmjence na obje strane i ne smije opteretiti brtvu vratila. Zupčasti motori su jednostavni, jeftini i otporni na nečistoće, ali imaju veće unutarnje propuštanje i ukupni stupanj djelovanja okvirno 0,75–0,85. Ne rade dobro pri malim brzinama vrtnje (ispod nekoliko stotina min⁻¹ moment postaje neravnomjeran). Tipična primjena: pogon ventilatora hladnjaka, mješalica, transportera, pomoćnih pogona mobilnih strojeva.
Lamelasti motor ima rotor s radijalnim utorima u kojima kližu lamele. Da bi lamele i pri pokretanju (kad nema centrifugalne sile) prianjale uz stator, pritišću ih opruge ili ulje pod tlakom dovedeno ispod lamela. Lamelasti motori rade mirnije i tiše od zupčastih, imaju ravnomjerniji moment i koriste se u alatnim strojevima, pogonima vretena i u industrijskim uređajima gdje je važna niska buka.
Orbitalni motori (gerotor)
Orbitalni motor je najrašireniji sporookretni motor u mobilnoj hidraulici i poljoprivrednoj mehanizaciji. Srce motora je par zupčanika s unutarnjim ozubljenjem: rotor sa z zubi i stator sa z + 1 zubom (npr. 6 i 7). Rotor se ne vrti oko vlastite osi na mjestu, nego kruži (orbitira) po statoru; za svaki okretaj vratila rotor napravi z orbitalnih kretanja, a svaka komora se z puta napuni i isprazni. Zato motor malih dimenzija ima velik radni volumen i velik moment. Gibanje rotora na izlazno vratilo prenosi zglobno (kardansko) vratilo, a rotacijski razvodnik (kliznik ili ploča) povezan s vratilom usmjerava ulje u komore koje se u tom trenutku povećavaju.
Izvedba s valjcima umjesto zubi statora (tzv. gerolor) ima manje trenje i dulji vijek. Orbitalni motori pokrivaju okvirno radne volumene 8–1000 cm³/okr, brzine od desetak do nekoliko stotina okretaja u minuti i momente od desetaka Nm do nekoliko kNm. Stupanj djelovanja je srednji (ukupno okvirno 0,75–0,85); pri vrlo malim brzinama vrtnja postaje neravnomjerna.
Za pogon vitla s agregatom HP-1 (22,0 l/min) primjeren je orbitalni motor radnog volumena 200 cm³/okr: pri Δp = 140 bar daje oko 400 Nm pri oko 100 min⁻¹ bez ikakvog reduktora (izračun u nastavku).
Presjek orbitalnog motora: rotor i stator (gerotor), kardansko vratilo, rotacijski razvodnik, izlazno vratilo s ležajevima; s označenim komorama pod tlakom i povratnim komorama.
Aksijalno-klipni i radijalno-klipni motori
Aksijalno-klipni motori imaju klipove raspoređene po obodu bubnja, paralelno s osi vratila. U izvedbi s nagibnom pločom klipovi se oslanjaju na kosu ploču, a sila tlaka na kosoj plohi daje tangencijalnu komponentu koja okreće bubanj. U izvedbi s kosom osi cijeli je bubanj nagnut prema prirubnici vratila. Aksijalno-klipni motori postižu najveće tlakove (npr. 350–450 bar) i najveći ukupni stupanj djelovanja (okvirno 0,90–0,95), rade pri velikim brzinama vrtnje i mogu imati promjenjivi radni volumen. Kad se radni volumen smanji, pri istom protoku motor se vrti brže, a moment pada — na tome se temelje hidrostatski pogoni vozila koji pri polasku daju velik moment, a u vožnji veliku brzinu.
Radijalno-klipni motori imaju klipove postavljene zvjezdasto, okomito na os vratila. Klipovi se oslanjaju na ekscentar ili, u izvedbi s više hodova po okretaju, na valovitu krivulju prstena (tzv. višehodni motor), pa svaki klip napravi nekoliko radnih hodova po okretaju. Ti motori imaju vrlo velike radne volumene (od stotinjak cm³ do nekoliko desetaka litara po okretaju), momente od nekoliko do stotina kNm i rade stabilno već pri jednom okretaju u minuti ili manje. To su tipični sporookretni visokomomentni motori: pogon kotača bagera i valjaka, vitla brodskih dizalica, bubnjeva mješalica betona, drobilica i usitnjivača, zakretnih stolova. Nerijetko se kućište motora okreće zajedno s kotačem, a vratilo miruje.
| Vrsta motora | Radni volumen (okvirno) | Brzina vrtnje (okvirno) | Ukupni η (okvirno) | Tipična primjena |
|---|---|---|---|---|
| zupčasti | 1–100 cm³/okr | 500–4000 min⁻¹ | 0,75–0,85 | ventilatori, transporteri, pomoćni pogoni |
| lamelasti | 5–200 cm³/okr | 100–3000 min⁻¹ | 0,75–0,85 | alatni strojevi, tihi industrijski pogoni |
| orbitalni | 8–1000 cm³/okr | 10–800 min⁻¹ | 0,75–0,85 | vitla, kotači lakih strojeva, puževi, četke |
| aksijalno-klipni | 5–1000 cm³/okr | 50–6000 min⁻¹ | 0,90–0,95 | hidrostatski pogoni vozila, vitla s reduktorom |
| radijalno-klipni | 0,1–50 l/okr | 0,5–300 min⁻¹ | 0,88–0,95 | kotači, bubnjevi, drobilice, brodska vitla |
Moment, brzina vrtnje, snaga i stupnjevi djelovanja
Stvarni motor ima dvije vrste gubitaka. Dio ulja procuri kroz zazore s ulazne na izlaznu stranu ili u kućište, a da nije obavio rad; to opisuje volumetrijski stupanj djelovanja η_v < 1, pa je stvarna brzina vrtnje manja od teorijske. Trenje u ležajevima, brtvama i između pomičnih dijelova te gubici strujanja u kanalima smanjuju moment; to opisuje hidrauličko-mehanički stupanj djelovanja η_hm. Umnožak je ukupni stupanj djelovanja η_t = η_v · η_hm.
P_hid = Δp · Q P_meh = M · ω = M · 2π · n / 60 = P_hid · η_t
Važno je da u jednadžbi momenta stoji razlika tlakova. Ako je na ulazu motora 160 bar, a u povratnom vodu 20 bar (razvodnik, cijevi, filtar, protuteretni ventil), moment se računa s Δp = 140 bar. Svaki bar protutlaka u povratu izravno umanjuje moment.
Poseban je moment pokretanja: iz mirovanja motor mora svladati statičko trenje, pa je η_hm pri pokretanju manji nego u radu (npr. 0,80 umjesto 0,90). Ako se motor odabere točno prema momentu u radu, pod punim teretom se možda neće ni pokrenuti. Zato se za vitla i pogone kotača provjerava moment pokretanja iz kataloškog dijagrama.
Usporedba za isti izvor. Uz Δp = 140 bar i Q = 22,0 l/min (agregat HP-1), s uzetim stupnjevima djelovanja, dobiva se:
| Motor (uzete vrijednosti) | V | η_v / η_hm | M | n | P_meh |
|---|---|---|---|---|---|
| zupčasti | 16 cm³/okr | 0,90 / 0,85 | 30 Nm | 1238 min⁻¹ | 3,93 kW |
| aksijalno-klipni | 28 cm³/okr | 0,96 / 0,94 | 59 Nm | 754 min⁻¹ | 4,63 kW |
| orbitalni | 200 cm³/okr | 0,92 / 0,90 | 401 Nm | 101 min⁻¹ | 4,25 kW |
| radijalno-klipni | 1000 cm³/okr | 0,95 / 0,93 | 2072 Nm | 21 min⁻¹ | 4,53 kW |
Hidraulička snaga je u svim slučajevima ista, 140 bar · 22,0 l/min = 5,13 kW. Radni volumen samo „preslaguje" tu snagu u veliki moment i malu brzinu ili obrnuto, a stupanj djelovanja određuje koliko je stigne na vratilo.
Kočenje motora i zaštita od kavitacije
Motor koji pokreće masu s velikom tromošću (bubanj, vozilo, zakretnu platformu) ne zaustavlja se kad razvodnik zatvori vodove. Masa i dalje okreće vratilo, motor radi kao crpka i potiskuje ulje u zatvoreni izlazni vod — tlak u njemu naglo raste (tlačni udar), dok na ulaznoj strani motor „usisava" iz zatvorenog voda i tlak pada ispod atmosferskog. Pri tom podtlaku iz ulja izlaze plinovi i para, nastaju mjehurići koji pri ponovnom porastu tlaka implodiraju i oštećuju površine (kavitacija). Isto se događa kad teret vuče motor (vitlo pri spuštanju, vozilo nizbrdo).
Uobičajena zaštita je blok ventila neposredno uz motor (slika 6.2.3):
- dva sigurnosna ventila u križnom spoju — svaki ograničava tlak u jednom vodu i ulje propušta u suprotni vod; masa se koči zadanim tlakom, a udar ne prelazi namještenu vrijednost;
- dva nepovratna ventila za nadopunjavanje — iz povratnog voda (koji se zato drži na malom protutlaku, npr. nekoliko bar) propuštaju ulje na stranu na kojoj bi nastao podtlak;
- protuteretni (kočni) ventil — kod tereta koji vuče motor (vitlo, vozilo nizbrdo) drži protutlak na izlazu i dopušta vrtnju samo dok je na ulazu dovoljan tlak; obrađuje se u jedinici 6.4;
- mehanička kočnica — najčešće lamelna, zatvorena oprugom i otvarana tlakom (negativna kočnica). Budući da motor zbog propuštanja ne može teret držati nepomičnim, za držanje tereta na vitlu kočnica je obvezna.
Ulje koje procuri u kućište motora mora se odvesti drenažnim vodom (L) izravno u spremnik, bez spajanja u zajednički povratni vod. Brtva vratila podnosi samo mali tlak u kućištu (npr. nekoliko bar, prema katalogu); tlačni udar u povratnom vodu istisnuo bi je.
Pažnja
Hidraulički motor nije kočnica za držanje. Teret na vitlu ili vozilo na kosini s motorom kojemu su vodovi zatvoreni polako „klizi" zbog unutarnjeg propuštanja. Prije rada ispod ovješenog tereta ili na pogonu kotača uvijek provjerite djeluje li mehanička kočnica.
Primjena: vitla, kotači i bubnjevi
Vitla. Motor (najčešće orbitalni ili aksijalno-klipni s planetarnim reduktorom) okreće bubanj s užetom. Vučna sila na užetu je F = 2 · M / D_b, brzina užeta v = π · D_b · n. Krug vitla gotovo uvijek sadrži protuteretni ventil za spuštanje tereta i negativnu kočnicu koja se otpušta tlakom iz dovodnog voda.
Pogon kotača. Radijalno-klipni motori ugrađuju se izravno u glavčinu kotača valjka, bagera ili viličara. Kad se dva motora napajaju paralelno, djeluju kao diferencijal: u zavoju vanjski kotač preuzima više ulja i vrti se brže. Kod motora promjenjivog volumena izbor „brzine za rad" i „brzine za vožnju" postiže se promjenom radnog volumena, bez mjenjača.
Bubnjevi i rotori. Mješalice betona, bubnjevi za kabele, usitnjivači drva i trake transportera trebaju velik moment pri maloj brzini i otpornost na udarna opterećenja. Hidraulički motor pri preopterećenju jednostavno stane dok sigurnosni ventil ne ograniči tlak — nema pregaranja namota kao kod elektromotora, a pogon se ne oštećuje.
Primjer. Agregat HP-1 (22,0 l/min) pogoni vitlo s orbitalnim motorom 200 cm³/okr. Uz Δp = 140 bar, η_v = 0,92 i η_hm = 0,90 motor daje M = 401 Nm pri n = 101 min⁻¹. S bubnjem promjera 250 mm vučna sila je 2 · 401 / 0,25 = 3,21 kN (teret oko 327 kg), a brzina užeta 1,32 m/s. To je brzo vitlo za lagane terete. Za veći teret uz isti agregat treba veći radni volumen ili reduktor: s reduktorom 1 : 4 (bez gubitaka) sila je četiri puta veća, a brzina četiri puta manja.
Računski prikaz: moment, brzina i snaga motora
Mijenjajte radni volumen, razliku tlakova i protok te stupnjeve djelovanja. Računski prikaz daje stvarni moment na vratilu, brzinu vrtnje, mehaničku snagu i ukupni stupanj djelovanja.
M = Δp · V · η_hm / (2π) n = Q · η_v / V P = M · 2π · n / 60
Iz radnog volumena, razlike tlakova i protoka te stupnjeva djelovanja računa stvarni moment na vratilu, brzinu vrtnje, mehaničku snagu i ukupni stupanj djelovanja.
Za zadane vrijednosti (orbitalni motor 200 cm³/okr, Δp = 140 bar, 22,0 l/min, η_v = 0,92, η_hm = 0,90) dobiva se M ≈ 401 Nm, n ≈ 101 min⁻¹ i P ≈ 4,25 kW uz ukupni stupanj djelovanja 0,83. Od 5,13 kW hidrauličke snage oko 0,9 kW odlazi u toplinu ulja. Udvostručenjem radnog volumena na 400 cm³/okr moment se udvostruči (802 Nm), a brzina prepolovi (51 min⁻¹); snaga ostaje ista jer ju određuje izvor, a ne motor.
Ključni pojmovi
| Pojam | Značenje |
|---|---|
| radni volumen V | volumen ulja koji motor primi za jedan okretaj vratila, cm³/okr |
| volumetrijski stupanj djelovanja η_v | omjer korisnog i dovedenog protoka; obuhvaća unutarnje propuštanje |
| hidrauličko-mehanički stupanj djelovanja η_hm | omjer stvarnog i teorijskog momenta; obuhvaća trenje i gubitke strujanja |
| orbitalni motor | sporookretni motor s gerotorskim parom rotor–stator i rotacijskim razvodnikom |
| sporookretni visokomomentni motor | motor koji velik moment daje pri maloj brzini vrtnje i pokreće teret bez reduktora |
| moment pokretanja | moment koji motor daje iz mirovanja; manji od momenta u radu zbog statičkog trenja |
| sigurnosni ventili u križnom spoju | par ventila koji ograničava tlačne udare i propušta ulje u suprotni vod motora |
| nadopunjavanje | dovod ulja kroz nepovratne ventile na stranu motora gdje bi nastao podtlak i kavitacija |
| drenažni vod | zaseban vod kojim se ulje propušteno u kućište motora vraća u spremnik bez protutlaka |
Provjeri se
Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.
Pitanje 1 od 4
Motor 200 cm³/okr radi s Δp = 140 bar. Koliki je njegov teorijski moment (bez gubitaka)?
M = Δp · V / (2π) = 14 000 000 Pa · 0,0002 m³ / 6,283 = 445,6 Nm; uz η_hm = 0,90 stvarni moment je 401 Nm.
Pitanje 2 od 4
Što se dogodi s brzinom vrtnje i momentom motora promjenjivog volumena kad mu se pri istom protoku i tlaku radni volumen smanji na polovinu?
n = Q · η_v / V i M ∝ V: manji volumen znači veću brzinu i manji moment, dok snaga ostaje ista.
Pitanje 3 od 4
Čemu služe nepovratni ventili za nadopunjavanje u bloku zaštite motora?
Pri kočenju mase motor radi kao crpka i na ulaznoj strani stvara podtlak; nepovratni ventili iz voda T propuštaju ulje na tu stranu i sprječavaju kavitaciju.
Pitanje 4 od 4
Zašto se drenažni vod motora ne spaja u zajednički povratni vod?
Kućište motora i brtva vratila predviđeni su za mali tlak; protutlak ili tlačni udar u zajedničkom povratu istisnuo bi brtvu vratila.
Odgovoreno 0 od 4.