Mjerenja kod definiranja strategija održavanja

Zašto se mjeri i što se mjeri

Bez mjerenja se o održavanju raspravlja dojmovima. Jedan kaže da ćelija stalno stoji, drugi da je sve u redu, a obojica imaju pravo jer gledaju različite tjedne. Mjerenje raspravu zatvara brojkom koja se može usporediti s prošlim mjesecom i s drugom ćelijom.

Veličine koje se prate dijele se u dvije skupine. Prva opisuje stanje stroja i prikuplja se senzorima tijekom rada. Druga opisuje ponašanje procesa održavanja i prikuplja se iz naloga i zapisa o zastojima. Za odluku o strategiji potrebne su obje: prva govori može li se stanje uopće mjeriti, druga govori isplati li se.

Mjerenje ima i svoju cijenu, pa se ne mjeri sve. Pravilo je jednostavno: mjeri se ondje gdje kvar boli i gdje postoji zahvat koji se može izvesti prije loma. Na ćeliji PO-1 to su reduktori osi 2 i 3, jer nose najveće opterećenje, njihova zamjena traje najdulje i njihovo se stanje vibracijom doista vidi mjesecima unaprijed.

Raspoloživost, MTBF i MTTR

Osnovni par pokazatelja čine srednje vrijeme između kvarova (MTBF) i srednje vrijeme popravka (MTTR). Prvi opisuje pouzdanost: koliko sati stroj u prosjeku radi između dvaju kvarova. Drugi opisuje pogodnost održavanja: koliko sati u prosjeku traje otklanjanje kvara, od zaustavljanja do ponovnog puštanja u rad.

Iz njih se računa raspoloživost kao omjer vremena u radu i ukupnog vremena. Za ćeliju PO-1 s MTBF 620 h i MTTR 3,5 h raspoloživost je 620 / (620 + 3,5) = 0,994, dakle 99,4 %. Broj djeluje odlično, i jest — ali samo dok se gleda sam za sebe.

Ukupna učinkovitost opreme

OEE je pokazatelj koji cijeli gubitak svodi na jedan broj. Nastaje kao umnožak triju činitelja: raspoloživosti (koliko je od planiranog vremena stroj doista radio), učinkovitosti (koliko je brzo radio u odnosu na zadani takt) i kvalitete (koliki je udio dobrih komada). Svaki činitelj sam po sebi može izgledati pristojno, a umnožak razočarati.

Za ćeliju PO-1 činitelji iznose 91 %, 94 % i 91 %, pa je OEE 0,91 × 0,94 × 0,91, odnosno oko 78 %. U pogonu to znači da se od 4000 planiranih sati u dobre komade pretvori oko 3114 sati. Preostalih gotovo 900 sati nestane u zastojima, sporijem radu i škartu.

Vrijednost OEE-a sama po sebi ne govori je li pogon dobar ili loš — to ovisi o vrsti proizvodnje. Njezina je prava korist u dvjema usporedbama: s istom ćelijom prošlog mjeseca i s razlaganjem na tri činitelja. Ako OEE padne s 78 % na 72 %, razlaganje odmah pokazuje je li uzrok u zastojima, u brzini ili u škartu, pa se traženje uzroka ne počinje od nule.

Šest uobičajenih izvora gubitaka

Gubitke koji ulaze u OEE uobičajeno se razvrstava u šest skupina. Podjela nije akademska: svaka skupina ima drugačiji uzrok, drugačiji zahvat i drugačiju cijenu, pa se i rješava na drugačiji način.

Vrijedi zapaziti da samo prvi izvor izravno pripada održavanju u klasičnom smislu. Ostali nastaju na spoju održavanja, tehnologije i organizacije rada — i upravo se zato u njima najčešće krije najveći, a najslabije zapisan dio gubitka.

Zakazani i neplanirani zastoj

Dva zastoja iste duljine nemaju istu cijenu. Zakazani zastoj dogovoren je unaprijed, dijelovi i ljudi su pripremljeni, a proizvodnja je oko njega složila plan. Neplanirani zastoj zatječe sve: dio se traži, majstor se zove, a nalozi se prebacuju na drugi stroj ili kasne prema kupcu.

Cilj pametnog održavanja nije nula zastoja — to je nedostižno i preskupo. Cilj je premještanje zastoja iz desnog stupca u lijevi. Ako se od 6,5 kvarova godišnje na ćeliji PO-1 četiri otkriju unaprijed i riješe u zakazanom zastoju, ukupan broj sati može ostati sličan, a trošak i kašnjenja bitno padaju.

Odluka o promjeni strategije

Promjena strategije obrazlaže se istim redoslijedom kojim se i provjerava. Prvo se pokaže koliko se gubi, zatim gdje se gubi, pa se tek onda predlaže zahvat u strategiji i procijeni njegov učinak i trošak.

1. Izmjeri zatečeno stanje — barem tri mjeseca zapisa o zastojima, komadima i škartu; za PO-1 to je 22,6 h zastoja zbog kvarova i OEE od 78 %.
2. Razloži gubitak — koliko od gotovo 900 izgubljenih sati otpada na svaki od šest izvora.
3. Provjeri mjerljivost — postoji li veličina koja najavljuje kvar i dovoljno rano da se stigne reagirati.
4. Procijeni korist — koliko se sati i eura vraća ako se udio neplaniranih zastoja prepolovi.
5. Procijeni trošak — senzori, prikupljanje, rad na postavljanju i održavanje samog sustava.
6. Odluči i postavi mjerilo — koje će se vrijednosti pratiti i kada se odluka ponovno preispituje.

Konačno, mjerenja se ne prestaju provoditi nakon promjene strategije. Ona postaju dokaz da je promjena djelovala: ako se nakon uvođenja praćenja vibracija MTBF ne poveća ili udio neplaniranih zastoja ne padne, sustav ne radi ono zbog čega je uveden i treba ga popraviti ili napustiti.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.