Izrada okruženja hologramske tehnologije u odabranom okruženju

Zadatak HT-1 u cijelosti

Zadatak glasi ovako. U radionici 12 × 8 m i visine 3,4 m treba prije montaže u mjerilu 1:1 prikazati robotsku ćeliju koja se planira postaviti. Tehnolog naočalama obilazi hologram i odgovara na četiri pitanja: stane li ćelija na predviđeno mjesto, ima li robot doseg do svih točaka, je li sigurnosna ograda dovoljno udaljena i ostaje li operateru dovoljno širok prolaz.

Iz zadatka slijedi popis zahtjeva. Zahtjevi se pišu kratko, u obliku koji se poslije može ispitati, jer nejasan zahtjev postaje spor pri predaji.

Uz zahtjeve ide i popis onoga što projekt ne obuhvaća. To je jednako važno. HT-1 ne prikazuje gibanje robota, ne računa vrijeme ciklusa i ne mijenja raspored ćelije. Sve troje su razumne želje i sve troje bi udvostručile posao, pa se zapisuju kao mogući nastavak.

Scenarij uporabe piše se kao niz koraka onako kako će ih tehnolog doista izvesti. Za HT-1 ima devet koraka: uzmi uređaj, namjesti ga i umjeri, uđi u radionicu, pričekaj mapiranje, postavi ćeliju na oznaku, obiđi je jednom, prikaži doseg robota, izmjeri prolaz operatera, spremi nalaz. Iz tog niza kasnije nastaju testni slučajevi, gotovo jedan po koraku.

Plan rada i podjela posla

Za HT-1 predviđeno je pet tjedana i troje ljudi, uz dvanaest sati tjedno po osobi. To je oko sto osamdeset sati ukupno, od čega se dio uvijek potroši na nepredviđeno. Plan se zato ne radi do zadnjeg sata nego s pričuvom od petine.

Posao se dijeli tako da svatko ima svoje područje, ali da nitko ne bude jedini koji nešto zna. Prva osoba vodi model i scenu, druga prostorno razumijevanje i upravljanje, treća opremu, izgradnju i ispitivanje. Jednom tjedno rade zajedničku provjeru na uređaju, u kojoj svatko isproba tuđi dio. Ta jedna zajednička provjera otkrije više pogrešaka nego tri odvojena dana rada.

Odluke se bilježe kratko, jednom rečenicom, s datumom. Bilješka poput odustali smo od prikaza gibanja robota jer ne stane u pet tjedana poslije spriječi ponovnu raspravu. Popis odluka na kraju projekta stane na jednu stranicu i ulazi u dokumentaciju.

Vođenje projekta i tjedne provjere

Projekt ovakve veličine ne treba težak postupak vođenja. Treba mu tjedni ritam i tri kratka sastanka. Prvi je u ponedjeljak, traje petnaest minuta i na njemu svatko kaže što radi tjedan i što mu treba od drugih. Drugi je sredinom tjedna, uz uređaj, i na njemu se isproba ono što je do tada napravljeno. Treći je u petak i na njemu se zapisuje što je gotovo, što je otkriveno i što se prenosi u sljedeći tjedan.

Središnji je onaj srednji sastanak. Hologramsko okruženje ne može se ocijeniti na zaslonu računala, jer se sve što je važno događa u prostoriji: kako hologram stoji, koliko blijedi, koliko brzo se prikaz osvježava dok se hoda. Pola sata s uređajem sredinom tjedna redovito otkrije nešto što bi inače ostalo skriveno do ispitivanja.

Svaki nalaz s tjedne provjere odmah dobiva mjesto u popisu, s kratkim opisom i procjenom koliko sati traži. Popis se drži otvoren i kroz tjedne raste i pada. Ako raste tri tjedna zaredom, opseg projekta je prevelik i nešto se mora izbaciti, a bolje je to učiniti u trećem tjednu nego u petom.

Rizici se pišu odvojeno od nalaza, jer se rizik još nije dogodio. Za HT-1 zapisana su tri: radionica možda neće biti prazna u planiranom tjednu, uređaj bi mogao dobiti nadogradnju sustava koja mijenja ponašanje sidara i tehnolog koji ispituje možda neće biti dostupan. Uz svaki rizik napisan je odgovor: rezervni termin, odgoda nadogradnje do predaje i zamjenski ispitivač. Rizik na koji nema odgovora nije zapisan nego samo zabrinutost.

Procjena vremena

Procjena opsega radi se po dijelovima, ne za projekt u cjelini. Iskustvo pokazuje da se procjena velikog posla u jednom komadu redovito podcijeni, dok zbroj procjena za deset manjih poslova bude bliže istini. Za HT-1 opseg je procijenjen na sto pedeset sati, raspodijeljenih po jedinicama modula.

Prikaz pokazuje koliko je plan osjetljiv na sitne promjene. Jedan sat tjedno manje po osobi već na pet tjedana znači petnaest sati manje, što je otprilike cijeli posao oko glasovnih naredbi. Zato se ne obećava ono za što se ne zna da stane, nego se poželjno odvaja od nužnoga.

Zbroj je sto pedeset sati. Uz pričuvu od petine to je sto osamdeset, što točno odgovara pet tjedana troje ljudi po dvanaest sati. Plan je dakle napet, ali izvediv, i to se otvoreno kaže onome tko projekt naručuje.

Prva radna inačica

Prva radna inačica nije umanjena verzija gotovog okruženja nego najkraći put kroz cijeli scenarij. Mora proći sve korake, makar svaki bio grubo izveden. Vrijednost je u tome što se već u drugom tjednu vidi radi li zamisao u stvarnoj radionici.

Za HT-1 prva radna inačica ima ovo: ćeliju kao jednostavne kvadre umjesto pravog modela, jedno sesijsko sidro postavljeno pogledom, prikaz dosega kao prozirni valjak i jedan gumb za uključivanje. Nema glasovnih naredbi, nema trajnog sidra, nema podataka s mreže. Unatoč tome, s njom se može stati u radionicu i vidjeti stane li ćelija.

Upravo je prva inačica pokazala nalaz koji se poslije ponovio: pri naglom zamračenju dijela radionice sidro se gubi. Da se radilo obrnutim redoslijedom, taj bi se nalaz pojavio u petom tjednu, kad za njegovo rješavanje više ne bi bilo vremena.

Nakon prve inačice slijedi rad u kratkim krugovima. Svaki krug traje tjedan dana, donosi jednu ili dvije nove mogućnosti i završava provjerom na uređaju u pravoj radionici. Provjera u praznoj učionici ne vrijedi ništa, jer prostorija u kojoj se ispituje bitno mijenja ponašanje mapiranja i sidara.

Predaja i dokumentacija

Predaja nije slanje paketa nego zaokruživanje posla. Predaje se pet stvari: paket zadnje inačice, kratka uputa za rad, popis zahtjeva s oznakom je li svaki ispunjen, zapisnik ispitivanja s mjerenjima i popis poznatih ograničenja.

Popis ograničenja najkorisniji je dio, a najčešće se izostavlja. Za HT-1 on glasi: hologram blijedi iznad 1500 lx, sidro se gubi pri naglom zamračenju prostorije, izbornik se preklapa s ćelijom ispod 0,8 m, pomak sidra nakon dvadeset minuta iznosi 6 mm umjesto 5, a prosječna brzina je 58 sličica u sekundi umjesto 60. Svaka od tih rečenica poslije nekome uštedi sat traženja.

Uz dokumentaciju ide i kratka obuka korisnika, pola sata s uređajem u ruci. Pokaže se stavljanje i umjeravanje, postupak pri gubitku praćenja, naredbe i granice prostora u kojem se smije raditi. Bez toga tehnolog prvog dana naiđe na gubitak praćenja, zaključi da okruženje ne radi i više mu se ne vraća.

Na kraju se piše kratki osvrt tima: što je išlo dobro, što bi se sljedeći put radilo drukčije i koliko je sati stvarno utrošeno u odnosu na plan. Za HT-1 taj osvrt ima tri stavke: mapiranje je trajalo dulje od očekivanog, upravljanje glasom pokazalo se korisnijim nego što se mislilo, a rad na sučelju počeo je pretjerano rano, prije nego što se znalo kako se hologram ponaša u prostoru.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.