Priprema 3D modela za ispis

Postavljanje na podlogu

Prvo se bira ploha kojom predmet naliježe na podlogu. Ona bi trebala biti ravna, što veća i bez sitnih detalja, jer prvi sloj određuje hoće li se predmet zadržati na mjestu tijekom cijelog ispisa. Predmet koji na podlogu naliježe rubom ili s nekoliko malih točaka gotovo se sigurno odvoji, bez obzira na pripremu podloge.

Nakon izbora plohe predmet se spusti tako da ta ploha bude točno na razini podloge. Većina programa to radi sama, ali vrijedi provjeriti, jer model podignut i za desetinku milimetra daje prvi sloj u zraku. Zatim se predmet zakrene tako da najdulja mjera bude usmjerena dijagonalno ili uz dulju stranicu podloge, čime se dobiva prostor za obrub i za dodatne komade.

Model N-14 mjeri 62 × 40 × 18 mm i ima ravnu donju plohu 62 × 40 mm. To je najveća ploha predmeta i istodobno ploha bez detalja, pa je izbor jednostavan: predmet leži na njoj, visina ispisa iznosi 18 mm i dobiva se 90 slojeva pri visini sloja 0,20 mm.

Orijentacija, čvrstoća i potpore

Orijentacija je odluka s najviše posljedica. Ona istodobno određuje u kojem će smjeru predmet biti slabiji, koliko će potpora biti potrebno, kako će izgledati vidljive plohe i koliko će ispis trajati. Te se četiri stvari međusobno sukobljavaju, pa se uvijek nešto žrtvuje.

Za čvrstoću vrijedi pravilo da opterećenje ne smije prelaziti granicu slojeva. Ako se nosač savija oko neke osi, slojevi se postavljaju tako da vlakna materijala prate smjer naprezanja. Za potpore vrijedi da se previsi ispod otprilike 45 stupnjeva od okomice ispisuju bez potpore; strmiji previs traži oslonac. Za izgled vrijedi da se plohe okrenute prema gore ispisuju najglatkije, a one koje naliježu na potporu ostaju hrapave.

Više predmeta na podlozi

Kada se ispisuje više komada, postavljaju se na istu podlogu i ispisuju odjednom. Prednost je u tome što se pripreme i zagrijavanje obavljaju jednom. Nedostatak je što se svaki sloj sada sastoji od više odvojenih područja pa mlaznica putuje između njih, a svaki premještaj nosi opasnost od nitica.

Razmak između komada ne smije biti premalen: potrebno je mjesta za obrub, za putanju glave i za to da se pri skidanju s podloge komadi ne dodiruju. Uobičajeno je od 5 do 10 mm. Uz to treba ostaviti rub uz vanjsku granicu podloge, jer je ondje prionjivost slabija i jer nosač mlaznice može zapinjati.

Provjera mjera i zračnosti

Prije rezanja na slojeve provjeravaju se mjere modela na prikazu. Najčešća pogreška je pogrešno mjerilo: model izvezen iz programa koji radi u inčima bit će 25,4 puta veći ili manji. Druga je pogreška zaboravljena zračnost. Predmeti koji se moraju sklopiti ne smiju biti modelirani na nazivnu mjeru, jer se materijal pri hlađenju skuplja i jer je prva linija nešto šira od nazivne.

Za pomične sklopove uobičajena je zračnost od 0,2 do 0,4 mm po strani, ovisno o materijalu i postavkama. Za provrte u koje ulazi vijak vrijedi da izlaze uži od nazivnih, pa se ili modeliraju nešto veći ili se nakon ispisa prosvrdlaju. Najpouzdaniji je put ispisati mali ispitni uzorak s nekoliko zračnosti i izmjeriti koja odgovara.

Posljednji pregled

Prije izlaza vrijedi proći kratak popis. Naliježe li predmet cijelom plohom na podlogu. Je li orijentacija izabrana svjesno, a ne zatečena. Jesu li potpore uključene ondje gdje trebaju i isključene ondje gdje ne trebaju. Je li odabran ispravan profil materijala i odgovara li filament koji je u uređaju. Stoje li svi komadi unutar granica podloge, s dovoljnim razmacima.

Nakon rezanja pregledaju se prvi sloj i nekoliko slojeva u sredini te se pogleda procjena vremena i potrošnje. Za jedan komad modela N-14 očekuje se oko 6,2 cm³ materijala, što je u PLA oko 7,7 g, odnosno približno 2,6 m filamenta promjera 1,75 mm. Odstupanje od te procjene znak je da je neka postavka drugačija nego što se mislilo.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.