Ispitna pitanja

Tehnički crtež je grafički dokument izrađen po pravilima i normama tehničkog crtanja koji jednoznačno opisuje oblik, mjere, materijal i zahtjeve za izradbu ili montažu predmeta. Razlike prema slobodnom crtežu:

• jednoznačnost — svaka crta, kota i oznaka ima samo jedno značenje, propisano normom;
• mjerodavnost mjera — vrijede upisani kotni brojevi, a ne ono što se izmjeri na papiru;
• normirani sadržaj — format, mjerilo, vrste crta, pismo, zaglavlje i oznake jednaki su za sve koji crtež čitaju.

Veza s ishodom: I1.

Crtež određuje što se smije i mora izraditi: izvođač izrađuje po njemu, a kontrola po njemu prihvaća ili odbija dio. Ako dio odgovara crtežu, a ne radi u sklopu, pogreška je u crtežu; ako ne odgovara crtežu, pogreška je u izradbi. Zato na crtežu ne smije biti ničega što treba pogađati.

Isti crtež klizača čitaju: konstruktor (autor i provjera), tehnolog (odabir postupaka i redoslijeda obrade), programer CNC stroja, strojar u radionici, kontrolor kvalitete (mjerenje i zapisnik), monter (ugradnja matice i ležajeva), nabava (sirovac EN AW-6082) te kasnije održavanje (zamjenski dio).

Veza s ishodom: I2.

Tehnička dokumentacija je uređeni skup svih dokumenata koji opisuju proizvod tijekom razvoja, izradbe, uporabe i održavanja: crteži, sheme, popisi, proračuni, opisi i upute, povezani jedinstvenim sustavom označavanja i inačica.

Za PS-1: sklopni crtež PS1-00-000 sa sastavnicom, radionički crteži dijelova PS1-01-001 do -007, proračun (hod, brzina, rezolucija, opterećenje), električne sheme ormarića =PS1+ORM, popis opreme i popis kabela, I/O lista i opis programa upravljača, tehnički opis, upute za rad i održavanje te dokumentacija izvedenog stanja.

Veza s ishodom: I1.

Veza s ishodom: I1.

Dok je jedan majstor izrađivao i sklapao cijeli stroj, dijelovi su se dotjerivali jedan prema drugome i crtež je mogao biti približan. U serijskoj proizvodnji dijelove izrađuju različite radionice, a sklapaju se bez dorade. Da bi bilo koji primjerak vratila ušao u bilo koji primjerak ležaja, mjere i dopuštena odstupanja moraju biti zapisani jednako i shvaćeni jednako. To je zamjenjivost, a ona traži normirane projekcije, kote, tolerancije i oznake. Nacrtna geometrija s kraja 18. stoljeća dala je matematičku osnovu ortogonalnih projekcija, a nacionalne i zatim međunarodne norme u 20. stoljeću ujednačile su način zapisivanja.

Veza s ishodom: I1.

Dokumentacija nastaje usporedno s proizvodom: zahtjevi i koncept određuju rješenje, modeli i crteži ga razrađuju, a izradba, montaža i ispitivanje ga potvrđuju. Svaka faza gradi na dokumentima prethodne.

U konceptu izmjena znači promjenu skice ili proračuna. U montaži ista izmjena znači novi model, nove crteže, možda novi alat ili program, škart već izrađenih dijelova, zastoj montaže i ponovno ispitivanje. Broj dokumenata i radnji koje izmjena povlači raste sa svakom fazom. Procjena, ne pravilo: točan omjer troškova ovisi o proizvodu, ali smjer rasta je uvijek isti.

Veza s ishodom: I2.

Koraci su poredani redom nastanka; povratna veza pokazuje da izmjena otkrivena u izradbi vraća posao u ranije faze i da se nakon nje moraju ažurirati svi dokumenti koji iz tih faza proizlaze.

Veza s ishodom: I2.

Normirani dijelovi (vijci, ležaj 6001) ne dobivaju vlastiti crtež — opisani su oznakom norme u sastavnici. Kupovni dijelovi opisuju se podacima proizvođača. Električni i programski dio ravnopravne su grane istog stabla.

Veza s ishodom: I2.

Skica ne mora biti u mjerilu, ali mora poštovati pravila: obris debelom crtom, središnjice provrta, kote izvan obrisa, zajednička oznaka za jednake provrte. Debljina i materijal mogu se upisati napomenom jer tlocrt debljinu ne pokazuje.

Veza s ishodom: I4.

V = 400 · 120 · 10 = 480 000 mm³ = 480 cm³

m = ρ · V = 2,70 · 480 = 1 296 g ≈ 1,30 kg

Provrti: V_p = 4 · π · 9² / 4 · 10 = 2 545 mm³, pa je V = 477 455 mm³ i m = 1,289 kg. Razlika je oko 0,5 %, pa se u sastavnicu upisuje zaokruženo 1,29 kg.

Veza s ishodom: I2.

Svaki sljedeći format niza A dobiva se raspolavljanjem dulje stranice, pa ima pola površine prethodnog. Od A0 do A4 ima četiri raspolavljanja: 2⁴ = 16 listova.

A4 = 210 · 297 = 62 370 mm² ≈ 0,0624 m²; 16 · 0,0624 = 0,998 m² ≈ 1 m² (A0)

Veza s ishodom: I1.

V = π · 12² / 4 · 380 = 42 977 mm³ = 42,98 cm³; m = 7,85 · 42,98 = 337 g

Dvije vodilice: 0,675 kg. S postoljem (1,29 kg): oko 1,96 kg. U sastavnici se za poziciju vodilice upisuje količina 2 i masa jednog komada; ukupnu masu računa onaj tko sastavnicu obrađuje.

Veza s ishodom: I2.

Izrađeni dijelovi su PS1-01-001 do PS1-01-007, dakle sedam radioničkih crteža, uz jedan sklopni crtež PS1-00-000. Crtež opisuje vrstu dijela, a ne primjerak: obje vodilice izrađuju se po istom crtežu PS1-01-005, a u sastavnici je uz tu poziciju upisana količina 2. Normirani i kupovni dijelovi ne dobivaju crtež.

Veza s ishodom: I2.

Sadrži jednopolnu shemu napajanja, shemu upravljanja po strujnim stazama, shemu stezaljki -X1, popis opreme (-Q1, -G1, -F1, -A1, -T1, -K1…), popis kabela -W1 do -W6 i montažni pogled ormarića.

Strojarski crtež prikazuje oblik i mjere u projekcijama i mjerilu. Električna shema prikazuje funkciju i spojeve: simboli nisu u mjerilu, a položaj simbola na listu ne odgovara položaju uređaja u ormariću. Za fizički raspored služi montažni pogled.

Veza s ishodom: I3.

U klasičnom pristupu mjerodavan je 2D crtež, a model je samo pomoćno sredstvo. U pristupu s mjerodavnim modelom geometrija se preuzima iz 3D modela (npr. za CNC programiranje ili aditivnu izradbu), a crtež se svodi na izvadak.

I tada se moraju zapisati podaci koje geometrija ne nosi: tolerancije dimenzija i oblika, hrapavost, materijal i toplinska obrada, oznaka i inačica dokumenta, odgovorne osobe i status odobrenja. Ti se podaci unose u model kao oznake ili se prenose na pojednostavljeni crtež.

Veza s ishodom: I1.

To je dokumentacija koja opisuje proizvod onako kako je stvarno izrađen i ugrađen, sa svim izmjenama nastalim tijekom izradbe, montaže i puštanja u rad. Nastaje na kraju projekta, prije predaje naručitelju. Za PS-1 to su, primjerice, sheme u kojima je upisana stvarna stezaljka na koju je spojen senzor -B1 ili radionički crtež nosača motora s naknadno dodanim utorom.

Veza s ishodom: I1.

Norma je dokument donesen konsenzusom i odobren od priznatog tijela, koji za opću i višekratnu uporabu daje pravila, upute ili značajke za djelatnosti ili njihove rezultate. Primjena je u načelu dobrovoljna, osim kad je propis ili ugovor učine obveznom.

• ISO — međunarodna norma (Međunarodna organizacija za normizaciju);
• EN — europska norma, koju države članice europskih tijela za normizaciju moraju preuzeti;
• HRN — hrvatska norma; HRN EN ISO 128 znači da je međunarodna norma preuzeta kao europska, a zatim kao hrvatska.

Veza s ishodom: I1.

Norme se povremeno revidiraju: mijenjaju se oznake, simboli ili pravila (primjer je prijelaz s ISO 1302 na ISO 21920 za hrapavost). U nastavnom i općem tekstu dovoljno je reći na koju se normu pravilo oslanja, uz uputu da se provjeri važeće izdanje. Na crtežu ili u ugovoru, gdje je bitno točno koje je pravilo vrijedilo u trenutku izradbe, navodi se i godina izdanja, da bi se crtež mogao jednoznačno pročitati i nakon što izađe novo izdanje.

Veza s ishodom: I1.

A1 = 594 × 841, A2 = 420 × 594, A3 = 297 × 420 (kraća stranica prethodnog formata postaje dulja stranica sljedećeg, a nova kraća je polovica stare dulje).

P(A3) = 297 · 420 = 124 740 mm² ≈ 0,125 m² = 1/8 m²; 420 / 297 = 1,414 ≈ √2

Omjer √2 jedini je omjer koji raspolavljanjem daje sličan pravokutnik, pa se crtež može povećati ili smanjiti na susjedni format bez izobličenja (faktor 1,41 odnosno 0,71).

Veza s ishodom: I1.

Svaka nova crta raspolavlja dulju stranicu preostalog pravokutnika.

Veza s ishodom: I1.

Rub lista je tanka crta, okvir debela crta. Lijevi rub je širi zbog uveza. Zaglavlje se smješta u donji desni kut okvira, tako da je vidljivo i kad je list presavijen na format A4.

Veza s ishodom: I1.

U mjerilu 1:1 duljina 400 veća je od 277 — ne stane. Normirani niz smanjenja (ISO 5455) je 1:2, 1:5, 1:10, 1:20…

1:2 → 400 / 2 = 200 mm; 120 / 2 = 60 mm (tlocrt), 10 / 2 = 5 mm (nacrt)

Nacrt i tlocrt zajedno s razmakom i kotama zauzimaju oko 200 × 110 mm, pa stanu u okvir iznad zaglavlja. Kotni brojevi uvijek su stvarne mjere (400, 120, 10), bez obzira na mjerilo. Nestandardna mjerila poput 1:3 ne koriste se.

Veza s ishodom: I1.

1:5 → 37 · 5 = 185 mm; 2:1 → 0,5 · 2 = 1 mm na crtežu

Mjerenje po papiru daje samo procjenu: ispis može biti skaliran, papir se rasteže, a crtež ne mora biti nacrtan točno. Ako mjera treba za izradbu, mora biti kotirana; nekotirana potrebna mjera je pogreška crteža.

Veza s ishodom: I1.

Veza s ishodom: I1.

Središnjica je tanka crta-točka koja obris prelazi za nekoliko milimetara s obje strane. Provrt se ne vidi, pa se crta tankom iscrtkanom crtom, s vrhom svrdla pod 120° (dubina 20 mjeri se do početka vrha). Ako bi unutarnji oblik bio važan za kotiranje, bolje ga je pokazati djelomičnim presjekom nego kotirati nevidljive bridove.

Veza s ishodom: I1.

Omjer debele i tanke crte je 2 : 1, pa je tanka crta 0,25 mm. Debljine su iz niza s faktorom √2 (0,13; 0,18; 0,25; 0,35; 0,5; 0,7; 1…).

tip B: d = h / 10 = 3,5 / 10 = 0,35 mm; tip A: d = h / 14 = 3,5 / 14 = 0,25 mm

razmak redaka: 1,4 · 3,5 = 4,9 mm

Dobiveno se slaže s nizom debljina, što nije slučajno: i visine pisma (2,5; 3,5; 5; 7; 10…) rastu s faktorom √2.

Veza s ishodom: I1.

Tekst na crtežu mora biti čitljiv i nakon kopiranja, smanjenja i mikrosnimanja, a pojedini znakovi (1 i l, 0 i O, 5 i S) ne smiju se zamijeniti. Zato su oblik, omjeri, debljina poteza i razmaci propisani.

Tip A je uži (d = h/14), tip B širi (d = h/10); oba mogu biti uspravna ili kosa 15° udesno. Visine: 1,8; 2,5; 3,5; 5; 7; 10; 14; 20 mm. Kotni brojevi obično su 3,5 mm, a oznaka crteža u zaglavlju 5 ili 7 mm. CAD sustavi imaju fontove prilagođene normi — preporuka je koristiti njih, a ne proizvoljne fontove.

Veza s ishodom: I1.

Identifikacijska polja (jednoznačno određuju dokument): vlasnik dokumenta (pravna osoba), oznaka dokumenta, inačica (revizija), datum izdanja, broj lista i jezik.

Opisna i administrativna polja: naslov (naziv dijela), vrsta dokumenta, status (u izradi, odobreno…), odgovorni odjel, izradio i odobrio. Uz zaglavlje se obično nalaze i mjerilo, simbol načina projiciranja, opće tolerancije i materijal, ali to nisu polja koja ISO 7200 propisuje kao obvezna — njih određuje praksa poduzeća.

Veza s ishodom: I2.

• 5 — pozicija, broj koji se na sklopnom crtežu nalazi u kružiću uz dio;
• 2 — količina u jednom sklopu;
• Vodilica Ø12 h6 × 380 — naziv s glavnim mjerama;
• PS1-01-005 — oznaka radioničkog crteža po kojem se dio izrađuje;
• C45 — materijal (nelegirani čelik za poboljšavanje);
• 0,34 — masa jednog komada u kg.

Normirani dio u istom stupcu umjesto oznake crteža nosi oznaku norme, a kupovni dio oznaku proizvođača.

Veza s ishodom: I2.

F = 50 mm/s · 60 s/min = 3 000 mm/min

t = s / v = 300 / 50 = 6 s

G90 znači da je X300 apsolutni položaj, G01 linearni pomak zadanim posmakom. Stvarno trajanje je malo dulje zbog ubrzanja i usporenja pogona.

Veza s ishodom: I1.

• N40 — broj bloka (redni broj retka programa);
• G91 — inkrementalni način: koordinata je pomak od trenutačnog položaja;
• G00 — brzi hod, najvećom brzinom stroja, bez obrade;
• X-20 — pomak 20 mm u negativnom smjeru osi X.

Modalne naredbe (G00, G01, G90, G91, F…) vrijede dok ih ne zamijeni druga iz iste skupine, pa ih nije potrebno ponavljati u svakom bloku. Nemodalne vrijede samo u bloku u kojem su napisane (npr. zadržavanje G04). Zato je važno na početku programa izričito postaviti način (G90 ili G91) — pretpostavka da je „već postavljeno” česta je uzročnica sudara.

Veza s ishodom: I1.

PS1 označava proizvod (pozicionirna os PS-1), 01 skupinu ili podsklop (mehanički dio), a 004 redni broj dijela (klizač); oznaka 00-000 rezervirana je za sklop. Oznaka je trajna i ne nosi značenje koje bi se moglo promijeniti.

Izmjena crteža ne mijenja oznaku, nego inačicu (npr. A → B) u zaglavlju. Novu oznaku dio dobiva tek kad izmjena naruši zamjenjivost, tj. kad stari i novi dio više nisu međusobno zamjenjivi u sklopu.

Veza s ishodom: I2.

Ortogonalna projekcija je paralelna projekcija u kojoj su projekcijske zrake okomite na projekcijsku ravninu; plohe usporedne s ravninom prikazuju se u pravoj veličini.

U metodi E (projiciranje u prvom kvadrantu, ISO 5456-2) predmet je između promatrača i ravnine: tlocrt je ispod nacrta, pogled slijeva desno od nacrta. U metodi A (treći kvadrant) ravnina je između promatrača i predmeta: tlocrt je iznad nacrta, pogled slijeva lijevo. Način se označava simbolom krnjeg stošca uz zaglavlje.

Veza s ishodom: I4.

Nacrt i tlocrt imaju zajedničku širinu (os x) i leže jedan ispod drugoga u istim okomitim spojnicama. Nacrt i bokocrt imaju zajedničku visinu (os z) i leže na istim vodoravnim spojnicama. Tlocrt i bokocrt imaju zajedničku dubinu (os y), koja se prenosi preko pomoćne crte pod 45° ili šestarom. U tlocrtu i bokocrtu stražnja strana predmeta okrenuta je prema nacrtu.

Veza s ishodom: I4.

Visine 15 i 40 prenose se iz nacrta vodoravnim spojnicama. Dubina 30 i položaj stupa (stražnjih 15 mm) čitaju se iz tlocrta. Budući da je stražnja strana u bokocrtu uz nacrt, viši dio profila crta se lijevo. Česta pogreška je zrcalni bokocrt, s visokim dijelom desno.

Veza s ishodom: I4.

Najprije se nacrta kvadar opsega 60 × 30 × 40 tankim crtama, zatim se iz njega „oduzmu” dijelovi koji ne postoje. Uzduž osi mjere se nanose izravno; kose crte koje nisu usporedne s osima dobivaju se spajanjem točaka, a ne mjerenjem.

Veza s ishodom: I4.

U pojednostavnjenoj izometriji velika os elipse je 1,22 d, a mala 0,71 d:

2a = 1,22 · 28 = 34,2 mm; 2b = 0,71 · 28 = 19,9 mm

U pravoj izometriji velika os jednaka je promjeru, a mala 0,58 d:

2a = 28 mm; 2b = 0,58 · 28 = 16,2 mm

Omjer malih i velikih osi u oba je slučaja isti (≈ 0,58), jer pojednostavnjena izometrija samo povećava cijeli crtež za 1/0,82 ≈ 1,22.

Veza s ishodom: I4.

k = √(2/3) = 0,816 ≈ 0,82

60 · 0,816 = 49,0 mm; 30 · 0,816 = 24,5 mm; 40 · 0,816 = 32,7 mm

Zbog nezgodnih brojeva u praksi se crta pojednostavnjena izometrija (k = 1), a crtež je tada 22 % veći od prave izometrije, ali istog oblika.

Veza s ishodom: I4.

kavalirska (1 : 1): 80 mm; kabinetna (1 : 2): 80 · 0,5 = 40 mm

U kavalirskoj projekciji predmet izgleda neprirodno dubok, pa se češće koristi kabinetna. Kosa projekcija je prikladna kad lice predmeta ima kružnice (npr. prirubnica): one ostaju kružnice, dok bi u izometriji postale elipse.

Veza s ishodom: I4.

Os simetrije crta se tankom crtom-točkom i služi kao baza za kotiranje (kote se nanose simetrično, bez lanca od ruba). Kod oblika simetričnih oko osi dovoljno je nacrtati pola ili četvrtinu pogleda; tada se na krajevima simetrale nacrtaju po dvije kratke usporedne tanke crte okomite na nju. Kota simetričnog oblika koja se vidi samo do simetrale crta se s jednom strelicom, a kotna crta prelazi simetralu.

Veza s ishodom: I1.

Središnjice su tanke crte-točka koje se sijeku crticama, a ne točkama, i prelaze obris za 2 do 5 mm. Diobena kružnica Ø60 prolazi središtima provrta; uz nju svaki provrt dobiva radijalnu središnjicu. Kratke središnjice (manje od oko 12 mm) smiju se crtati punom tankom crtom.

Veza s ishodom: I4.

Presjek prikazuje presječenu plohu (šrafiranu) i sve vidljive obrise iza ravnine presjeka. Prerez prikazuje samo presječenu plohu, bez obrisa iza nje; koristi se npr. za profil rebra ili žbice.

Po položaju ravnine: uzdužni i poprečni; po opsegu: puni presjek, polupresjek (četvrtina uklonjena, za simetrične dijelove), djelomični presjek (omeđen valovitom crtom), stupnjeviti presjek (više usporednih ravnina) i zakrenuti presjek.

Veza s ishodom: I1.

Šrafura je pod 45°, tankom crtom, jednaka u obje polovice jer je riječ o istom dijelu. Provrt ostaje prazan. Nakon presjeka iscrtkane crte postaju pune debele, a crta granice prirubnice i tijela u provrtu više se ne crta — unutra je jedan cilindar Ø16.

Veza s ishodom: I4.

U uzdužnom presjeku ne šrafiraju se puni dijelovi koji presjekom ne otkrivaju ništa novo: vratila, vretena, vijci, matice, zatici, klinovi, zakovice, kuglice i valjčići ležaja, a kod dijelova — rebra i žbice presječeni uzduž. Da bi se šrafirali, crtež bi postao nečitljiv, a oblik im je ionako poznat.

U presjeku nosača šrafira se kućište nosača i prstenovi ležaja (ili se ležaj prikazuje pojednostavljeno), a vreteno Tr12 × 3 i pričvrsni vijci crtaju se nepresječeni.

Veza s ishodom: I4.

Polupresjek se koristi kod dijelova simetričnih oko osi kojima je važan i vanjski i unutarnji oblik — jedna polovica pokazuje pogled, druga presjek, a granica je središnjica (npr. čahura s prirubnicom ili glavčina). Nevidljivi bridovi u polovici s pogledom se ne crtaju.

Djelomični presjek otkriva samo mali unutarnji detalj na inače punom dijelu, a granica je tanka valovita crta (npr. slijepi provrt Ø8 u čelu vratila ili navojni provrt u klizaču).

Veza s ishodom: I4.

Detalj je uvećani prikaz malog dijela predmeta. Na glavnom pogledu mjesto se zaokruži tankom crtom i označi velikim slovom; detalj se nacrta u blizini s oznakom slova i mjerilom, npr. Z (5:1). Kote na detalju su stvarne.

Pomoćni pogled gleda okomito na kosu plohu, da bi se ona prikazala u pravoj veličini. Smjer gledanja označi se strelicom i slovom, a pogled se označi istim slovom.

Veza s ishodom: I4.

• prekid dugih dijelova stalnog presjeka (vodilica Ø12 × 380), uz neprekinutu kotu stvarne duljine;
• ponavljajući elementi: crta se jedan ili dva, ostali samo središnjicom, s oznakom broja (4× Ø9);
• ravna ploha na vratilu označava se dvjema tankim dijagonalama;
• zamišljeni prodori i mali zaobljeni prijelazi crtaju se tankom crtom ili se izostavljaju;
• normirani elementi (navoji, ležajevi, zupčanici) crtaju se pojednostavljeno, bez stvarnog oblika profila.

Veza s ishodom: I4.

Ukupne mjere: širina 60 (nacrt, tlocrt), dubina 30 (tlocrt, bokocrt), visina 40 (nacrt, bokocrt). Stup je širok 20, dubok 15 i uzdiže se 25 iznad ploče debljine 15.

Nacrt daje visine i širinu stupa, a tlocrt pokazuje da stup zauzima samo stražnju polovicu dubine. Ta dva pogleda jednoznačno određuju predmet, pa je bokocrt suvišan. Na radioničkom crtežu crta se najmanji broj pogleda koji predmet jednoznačno opisuje.

Veza s ishodom: I4.

• pomoćna kotna crta — tanka puna, izlazi iz obrisa (s malim razmakom ili bez njega) i prelazi kotnu crtu za oko 2 mm;
• kotna crta — tanka puna, usporedna s mjerom, najmanje oko 10 mm od obrisa i oko 7 mm od susjedne kotne crte;
• završetak — strelica (u strojarstvu), kosa crtica ili točka;
• kotni broj — iznad kotne crte, čita se odozdo ili zdesna, uz dodatne znakove (Ø, R, □, SR…) i toleranciju.

Veza s ishodom: I1.

Lančano: kote se nižu jedna za drugom; odstupanja se zbrajaju, pa je položaj zadnjeg elementa najnetočniji. Usporedno: sve kote polaze od zajedničke baze; odstupanja se ne zbrajaju, a baza odgovara bazi pri izradbi i mjerenju. Kombinirano spaja oba.

Za postolje je važan razmak provrta u paru (360 i 80), jer vijci moraju pogoditi provrte u nosačima. Taj razmak treba kotirati izravno, a položaj para od ruba jednom kotom. Kotira se ono što je funkcionalno važno, a ne ono što je lako nacrtati.

Veza s ishodom: I1.

• Zatvoreni lanac: 20 + 360 + 20 = 400, uz ukupnu mjeru 400. Jedna mjera je suvišna i proturječna jer svaka ima svoje odstupanje. Izostavlja se najmanje važna (desna 20).
• Kotna crta na bridu: kota 120 položena je na obris. Kotna crta mora biti odmaknuta od obrisa, s pomoćnim kotnim crtama.
• Nepotpuna kota provrta: broj 9 bez znaka Ø i bez broja jednakih provrta. Ispravno: 4× Ø9.

Dodana je i kota razmaka provrta 80, koja je nedostajala.

Veza s ishodom: I1.

• nazivna mjera — mjera od koje se računaju odstupanja (npr. 12);
• granične mjere — najveća i najmanja dopuštena stvarna mjera;
• gornje odstupanje (ES za provrt, es za osovinu) i donje (EI, ei) — razlika granične i nazivne mjere;
• tolerancija — razlika gornje i donje granične mjere, uvijek pozitivna (IT razred određuje njezinu veličinu);
• tolerancijsko polje — područje između graničnih mjera; njegov položaj prema nultoj crti određuje slovo (H, h, g, k…).

Veza s ishodom: I1.

Ø12 h6: G = 12,000 mm; D = 12 − 0,011 = 11,989 mm; T = 0,011 mm

Ø21 H7: G = 21 + 0,021 = 21,021 mm; D = 21,000 mm; T = 0,021 mm

Tolerancija provrta veća je od tolerancije vodilice jer je IT7 grublji razred od IT6, a Ø21 pripada većem području nazivnih mjera (18–30 mm) od Ø12 (10–18 mm).

Veza s ishodom: I1.

D = √(10 · 18) = 13,42 mm

i = 0,45 · ∛13,42 + 0,001 · 13,42 = 0,45 · 2,376 + 0,013 = 1,083 µm

IT7 = 16 · 1,083 = 17,3 µm → zaokruženo 18 µm

Na isti način IT6 = 10 i = 10,8 → 11 µm. Tablične vrijednosti su zaokružene prema pravilima norme, pa se pri radu uvijek koristi tablica ISO 286, a formula služi za razumijevanje.

Veza s ishodom: I1.

Polje H uvijek počinje na nultoj crti i leži iznad nje. Polje g leži cijelo ispod nulte crte (zazor), a k djelomično preklapa polje H (prijelazni dosjed).

Veza s ishodom: I1.

Z_max = ES − ei = 18 − (−17) = 35 µm

Z_min = EI − es = 0 − (−6) = 6 µm

Oba su pozitivna: dosjed sa zazorom. Takav je dosjed prikladan za dijelove koji se moraju pomicati ili lako sklapati i rastavljati, uz dobro vođenje.

Veza s ishodom: I2.

Z_max = ES − ei = 18 − 1 = 17 µm

P_max = es − EI = 12 − 0 = 12 µm

Ovisno o stvarnim mjerama može nastati zazor do 17 µm ili preklop do 12 µm: prijelazni dosjed. Na osi PS-1 rukavac vretena Ø12 k6 ulazi u unutarnji prsten kugličnog ležaja 6001. Točan dosjed s ležajem računa se s odstupanjima provrta ležaja iz kataloga proizvođača, koja nisu po sustavu H.

Veza s ishodom: I2.

P_min = ei − ES = 28 − 18 = 10 µm

P_max = es − EI = 39 − 0 = 39 µm

I u najpovoljnijem slučaju ostaje preklop: dosjed s preklopom. Spoj prenosi silu trenjem bez dodatnih elemenata, a sklapa se utiskivanjem ili zagrijavanjem čahure.

Veza s ishodom: I2.

U sustavu provrta svi provrti imaju polje H (donje odstupanje nula), a vrsta dosjeda postiže se odabirom polja osovine (g, h, k, s…). U sustavu osovina osovina je uvijek h, a mijenja se polje provrta.

Provrt se izrađuje alatima stalne mjere (razvrtač, svrdlo) i mjeri čepnim mjerilom, pa je jeftinije imati malo polja provrta, a osovinu, koja se tokari ili brusi na bilo koju mjeru, prilagođavati. Sustav osovina ima smisla za duge vučene ili brušene šipke stalne mjere na koje se nabija više dijelova — upravo kao vodilica Ø12 h6.

Veza s ishodom: I2.

Zahtjev se upisuje u okvir tolerancije (ISO 1101): znak svojstva, vrijednost tolerancije i, osim kod oblika, oznaka baze.

Veza s ishodom: I1.

Okvir tolerancije vezan je na kotu promjera, jer se zahtjev odnosi na os provrta, a ne na plašt. Da je strelica okvira spojena na obris kružnice, odnosila bi se na plohu. Trokut baze stoji na donjoj plohi, koja je i montažna ploha nosača na postolju.

Veza s ishodom: I1.

Kraći krak simbola je lijevo, dulji desno, oba pod 60° prema plohi. Vodoravna crta zatvara trokut kad se traži odvajanje čestica; kružić u simbolu označava da se materijal ne smije odvajati. Postupak se piše iznad produžene crte, a zahtjev hrapavosti ispod nje. Simbol stoji na plohi ili na pomoćnoj kotnoj crti i čita se odozdo ili zdesna.

Veza s ishodom: I1.

Ra je srednje aritmetičko odstupanje profila od srednje crte na duljini vrednovanja, u µm.

• vodilica (kliže linearni ležaj): Ra 0,4 — brušenje;
• provrt Ø28 H7 za ležaj: Ra 1,6 — fino tokarenje ili razvrtanje;
• vanjske nenaležne plohe postolja: Ra 6,3 ili 3,2 — glodanje, ili stanje valjanog lima bez obrade.

Svaki korak finije hrapavosti traži dodatni ili sporiji postupak i skuplju kontrolu. Finija površina od potrebne ne poboljšava funkciju, a poskupljuje dio. Navedene vrijednosti su preporuke dobre prakse, ne normirani zahtjevi.

Veza s ishodom: I2.

Oznaka se sastoji od strelice koja pokazuje spoj, pune referentne crte, iscrtkane identifikacijske crte i simbola zavara. Simbol na punoj crti znači zavar na strani strelice; na iscrtkanoj crti — na suprotnoj strani. Mjera a4 piše se lijevo od simbola, a duljina zavara desno (ako zavar nije po cijeloj duljini).

Veza s ishodom: I2.

Ploha na koju se odnosi toplinska obrada označava se debelom crtom-točkom usporednom s obrisom (ako se ne odnosi na cijeli dio), a zahtjev se piše napomenom ili u polje zaglavlja. Prikaz toplinske obrade na crtežima propisuje ISO 15787.

Da bi zahtjev bio provjerljiv, moraju biti navedeni: postupak (npr. indukcijsko kaljenje i popuštanje), tvrdoća površine s dopuštenim rasponom i metodom (npr. HRC), dubina zakaljenog sloja s rasponom te, ako je važno, područje plohe. Samo riječ „kaljeno” nije provjerljiv zahtjev.

Veza s ishodom: I2.

• radionički crtež — jedan dio, svi podaci za izradbu i kontrolu;
• sklopni crtež — sklop ili podsklop s pozicijama i sastavnicom, priključne i ukupne mjere;
• montažni crtež — redoslijed i način sklapanja, mjere podešavanja;
• dispozicijski crtež — položaj stroja ili uređaja u prostoru, priključci;
• shema — funkcijski prikaz simbolima (električna, pneumatska, kinematska);
• crtež sirovca — oblik prije obrade (odljevak, otkivak) s dodacima za obradu.

Veza s ishodom: I2.

Mjerilo se bira tako da najmanji detalji budu čitljivi, a kote se mogu razmjestiti bez gužve; tek zatim se bira najmanji format na koji stanu svi potrebni pogledi, kote, napomene i zaglavlje. Veći format od potrebnog samo otežava rukovanje.

Klizač u mjerilu 1:1 zauzima 100 × 80 u tlocrtu i 100 × 15 u nacrtu; s kotama i razmakom ukupno oko 160 × 170 mm, što stane na A4 uspravno. Ako ima sitne navoje ili utore, dodaje se detalj u mjerilu 2:1 ili 5:1, a ne povećava se cijeli crtež.

Veza s ishodom: I2.

1:1: nacrt je dug 400 > 390 — ne stane ni bez motora. 1:2: nacrt 200 × 45, tlocrt 200 × 60.

visina: 45 + 60 + 30 (razmak i kote) = 135 mm < 277 − 55 = 222 mm

U mjerilu 1:2 crtež stane i ostaje mjesta za pozicije i sastavnicu iznad zaglavlja. Motor koji viri izvan postolja povećava duljinu, pa treba provjeriti i nju; ako sastavnica ne stane, stavlja se na zaseban list A4 s istom oznakom sklopa.

Veza s ishodom: I2.

• nacrt prikazuje predmet u položaju izradbe ili uporabe;
• nacrt daje najviše podataka o obliku;
• broj nevidljivih bridova treba biti što manji;
• broj pogleda je najmanji koji jednoznačno opisuje predmet.

Vodilica se crta s osi vodoravno, kako leži na tokarilici i brusilici; dovoljan je jedan pogled s oznakom Ø. Nosač vretena crta se u položaju ugradnje, s donjom plohom dolje i provrtom Ø28 u nacrtu, jer tako i obrađivač i monter prepoznaju bazu.

Veza s ishodom: I4.

Kota ukupne duljine 380 crta se neprekinuta preko mjesta prekida. Jedan pogled je dovoljan jer znak Ø određuje okrugli presjek. Skošenje se kotira pokaznom crtom, a hrapavost stoji na obrisu plašta.

Veza s ishodom: I4.

• dovoljan broj pogleda, presjeka i detalja za jednoznačan oblik;
• sve mjere za izradbu, bez suvišnih i proturječnih kota;
• tolerancije dimenzija za funkcijske mjere i opće tolerancije za ostale (npr. ISO 2768-m);
• tolerancije oblika i položaja gdje su bitne za funkciju;
• hrapavost površina, skošenja i oštri bridovi;
• materijal, stanje materijala i toplinska obrada, površinska zaštita;
• zaglavlje s oznakom, inačicom, mjerilom, simbolom načina projiciranja i odgovornim osobama.

Veza s ishodom: I2.

• Ø12 h6 — promjer 12, polje h, razred IT6: granične mjere 12,000 i 11,989 mm;
• Ra 0,4 s trokutom i natpisom brušeno — ploha se obrađuje odvajanjem čestica, brušenjem, do Ra najviše 0,4 µm;
• 0,5 × 45° — skošenje brida duljine 0,5 mm pod 45°, na oba kraja.

Duljina 380 nema upisanu toleranciju, pa za nju vrijede opće tolerancije navedene u zaglavlju.

Veza s ishodom: I4.

Pozicije se pišu u kružiće poredane u red, pokazna crta završava točkom na plohi dijela i ne siječe druge pokazne crte ni kote. Svaki dio dobiva jednu poziciju, bez obzira na broj komada.

Vijci i ležaj 6001 dobili bi daljnje pozicije s oznakom norme.

Veza s ishodom: I2.

Sastavnica je popis svih dijelova sklopa povezan s pozicijama na sklopnom crtežu. Obvezni stupci: pozicija, količina, naziv, oznaka crteža ili norme, materijal; često još masa i napomena. Na sklopnom crtežu smješta se neposredno iznad zaglavlja, a pozicije se upisuju odozdo prema gore, da bi se mogle dopisivati. Pri većem broju pozicija izrađuje se kao zaseban dokument s istom oznakom sklopa.

Veza s ishodom: I2.

V_ploče = 100 · 80 · 15 = 120 000 mm³

V_provrta = 4 · π · 6,6² / 4 · 15 = 2 053 mm³

m = 2,70 · (120 000 − 2 053) / 1 000 = 2,70 · 117,95 = 318 g ≈ 0,32 kg

Veza s ishodom: I2.

Vreteno je jednovojno s korakom P = 3 mm, pa je uspon po okretaju 3 mm.

broj okretaja: 300 / 3 = 100 okretaja

n = v / P = 50 / 3 = 16,67 s⁻¹ = 1 000 min⁻¹

Brzina vrtnje od 1 000 min⁻¹ upisuje se u tehnički opis i provjerava prema karakteristici koračnog motora, jer moment koračnog motora opada s brzinom.

Veza s ishodom: I2.

Za vanjski navoj: vanjski promjer debelom crtom, podnožje tankom, granica navoja debelom; u čeonom pogledu podnožje je tanki luk od oko 3/4 kruga, a skošenje se ne crta. Za unutarnji navoj u presjeku: promjer provrta (jezgra) debelom crtom, nazivni promjer tankom, šrafura dopire do debele crte; vrh svrdla pod 120°.

Veza s ishodom: I4.

U općem pojednostavljenom prikazu ležaj je pravokutnik vanjskih mjera ležaja s uspravnim križem koji ne dodiruje obris. Kućište se šrafira istim smjerom s obje strane osi jer je jedan dio; vratilo se u uzdužnom presjeku ne šrafira.

Veza s ishodom: I4.

Normirani dio nema vlastiti radionički crtež — oblik i mjere propisuje norma. Na sklopnom crtežu crta se pojednostavljeno i dobiva poziciju, a u sastavnici se umjesto oznake crteža upisuje oznaka po normi, npr. vijak ISO 4762 – M5 × 16 – 8.8, uz razred čvrstoće i, po potrebi, površinsku zaštitu. Tako nabava točno zna što kupuje, a nije potrebno crtati ni održavati dokument.

Veza s ishodom: I2.

faktor = 297 / 420 = 210 / 297 = 0,707

mjerilo ispisa: 0,5 · 0,707 = 0,354 → 1 : 2,83

Ispis više nije u normiranom mjerilu, a u zaglavlju i dalje piše 1:2. Zato se po ispisu nikad ne mjeri; mjerodavni su samo kotni brojevi.

Veza s ishodom: I1.

U pogledu: tjemena kružnica debelom crtom, diobena kružnica tankom crtom-točkom, podnožna kružnica se u pogledu ne crta (ili tankom crtom). U uzdužnom presjeku zubi se ne šrafiraju; podnožni promjer crta se debelom crtom.

U tablicu uz crtež upisuju se podaci koji se ne vide kotama: modul, broj zubi, kut zahvatne crte, pomak profila, razred točnosti i mjera preko zubi ili preko valjčića za kontrolu.

Veza s ishodom: I4.

Model se gradi nizom značajki (izvlačenje, rotacija, provrt, skošenje…), od kojih svaka nastaje iz skice ili postojeće geometrije i pamti postupak nastanka. Parametri su mjere i odnosi (kote, broj elemenata u uzorku, jednadžbe) kojima su značajke određene. Promjenom parametra model se ponovno izgradi, a izmjena se prenosi na crtež i sklop.

Veza s ishodom: I5.

Skica na ravnini → značajke dijela → model dijela s materijalom i svojstvima → sklop s vezama → crtež s pogledima generiranima iz modela, kotama, oznakama i zaglavljem koje se puni iz svojstava datoteke.

Asocijativnost znači da crtež ne sadrži vlastitu geometriju, nego pogled na model: promjena mjere u modelu automatski mijenja poglede i kote na crtežu. Zato se izmjena radi u modelu, a ne „ispravljanjem” kote na crtežu.

Veza s ishodom: I5.

Geometrijska ograničenja određuju odnose bez brojeva: podudarnost (točka na točki ili crti), vodoravnost, okomitost (smjer V), usporednost, okomitost dviju crta, tangencijalnost, koncentričnost, jednakost duljina ili polumjera, simetričnost, učvršćenost. Dimenzijska ograničenja su kote: duljina, kut, promjer, udaljenost.

Dobra praksa: najprije geometrijska ograničenja koja izražavaju namjeru konstruktora (simetrija, jednakost), a zatim što manje kota — samo one koje će se i na crtežu kotirati.

Veza s ishodom: I5.

pravokutnik: 4 · 4 = 16; − 4 · 2 (podudarnosti) − 4 (H, V) = 4

− 2 (kut u ishodištu) − 1 (kota 100) = 1 (visina)

kružnica: 3 (položaj x, y i promjer) — neograničena

Ukupno ostaju 4 stupnja slobode, pa skica nije potpuno određena: visina pravokutnika i kružnica mogu se povući mišem. Model bi se pri izmjeni ponašao nepredvidivo.

Veza s ishodom: I5.

Simetrija oko dviju središnjica uklanja 2 stupnja slobode položaja, kote 100 i 80 preostala 2. Kružnica: promjer Ø21 i dvije kote položaja. Ukupno 0 slobodnih stupnjeva — CAD sustav obično to pokazuje promjenom boje skice. Kotiranje od ishodišta odgovara bazi koja će se koristiti i na crtežu.

Veza s ishodom: I5.

V = 120 000 − 4 · π · 6,6² / 4 · 15 = 117 947 mm³; m = 2,70 · 117,95 = 318 g

0,936 / 0,318 = 2,94; 0,936 / 117,95 = 7,94 g/cm³

Masa iz CAD-a odgovara gustoći oko 7,9 g/cm³, dakle čeliku: modelu nije dodijeljen aluminij, nego zadani materijal. Svojstva mase iz modela treba provjeriti prije nego što se prenesu u sastavnicu.

Veza s ishodom: I5.

Provrt se modelira jednom, a ostala tri nastaju uzorkom — izmjena promjera tada se radi na jednom mjestu. Skošenja idu na kraj stabla jer ovise o bridovima koji nastaju prethodnim značajkama.

Veza s ishodom: I5.

• vodilica: rotacija pravokutnog profila oko osi ili izvlačenje kružnice duljine 380, zatim skošenja;
• vreteno: rotacija stupnjevanog profila (rukavci, navojni dio), navoj kao kozmetička značajka s oznakom Tr12 × 3 — stvarna zavojnica nepotrebno opterećuje model i crtež;
• nosač vretena: izvlačenje profila, zatim značajka provrta Ø28 H7 (nosi toleranciju i prenosi je na crtež) i provrti za vijke kao uzorak.

Veza s ishodom: I5.

Slobodno tijelo u prostoru ima 6 stupnjeva slobode. Koncentrična veza s prvom vodilicom ostavlja 2 (pomak uzduž osi i zakret oko nje). Druga vodilica uklanja zakret. Ostaje samo pomak uzduž osi — upravo gibanje osi PS-1.

Veza s ishodom: I5.

6 − 4 (prva koncentrična veza) = 2; 2 − 1 (druga uklanja zakret) = 1

Druga koncentrična veza sama bi oduzela 4 stupnja slobode, ali preostala su samo 2, od kojih uklanja jedan. Ostala ograničenja su suvišna: ako razmak vodilica u postolju i razmak provrta u klizaču nisu matematički jednaki, sklop se ne može sastaviti. Rješenje je da se za drugu vodilicu upotrijebi slabija veza (npr. usporednost osi ili tangencijalnost), ili da se razmak u oba dijela veže na isti parametar.

Veza s ishodom: I5.

Odozdo prema gore: dijelovi se modeliraju neovisno i zatim slažu vezama. Dijelovi su samostalni i lako se ponovno koriste. Odozgo prema dolje: dijelovi nastaju u kontekstu sklopa, a mjere se preuzimaju iz susjednih dijelova ili iz kostura (skice rasporeda).

Za PS-1 dobro je kombinirati: kostur s hodom 300, razmakom vodilica i visinom osi vretena određuje glavne mjere, a dijelovi se iz njega grade. Kupovni dijelovi (motor, spojka, ležaj) umeću se odozdo prema gore iz modela proizvođača.

Veza s ishodom: I5.

Pogledi se raspoređuju po metodi E i međusobno poravnavaju; izometrija je pomoćni pogled bez kota. Napomene (opće tolerancije, bridovi, zaštita) stoje iznad zaglavlja. Razmak između pogleda mora primiti kote.

Veza s ishodom: I5.

Kote iz modela su parametri skica i značajki prikazani na crtežu; njihovom promjenom mijenja se model. Referentne kote dodaju se na crtežu i samo mjere geometriju; ne mogu promijeniti model.

Česte pogreške: kote prepuštene automatskom umetanju (suvišne, zatvoreni lanci, kote na nevidljivim bridovima); kote postavljene prema redoslijedu modeliranja, a ne prema funkciji i bazama izradbe; ručno prepisan kotni broj koji više ne odgovara modelu; pogrešno mjerilo lista pa tekst i strelice nisu normirane veličine.

Veza s ishodom: I5.

t_a = v / a = 50 / 500 = 0,1 s; s_a = v² / (2a) = 2 500 / 1 000 = 2,5 mm

t = s / v + v / a = 300 / 50 + 0,1 = 6,1 s

Put ubrzavanja i usporavanja (2 · 2,5 = 5 mm) mnogo je manji od hoda, pa trapezni profil vrijedi. Simulacija se usporedi s ručnim računom; veće odstupanje znači pogrešno zadane veze ili pogon.

Veza s ishodom: I5.

faktor = 420 / 841 = 0,5 (dva raspolavljanja: A1 → A2 → A3, svako 0,707)

visina slova: 3,5 · 0,5 = 1,75 mm; mjerilo ispisa: 1 : 4

Slova od 1,75 mm na granici su čitljivosti (najmanja normirana visina je 1,8 mm). Ispis na manji format služi za pregled, a ne kao mjerodavan dokument.

Veza s ishodom: I5.

• izvorna datoteka — daljnji rad i izmjene, s poviješću značajki;
• STEP — razmjena 3D geometrije s drugim CAD sustavima, dobavljačima i za CAM, bez povijesti;
• PDF — mjerodavan, nepromjenjiv crtež za izradbu, odobrenje i arhivu;
• DXF — 2D obris za rezanje laserom, vodenim mlazom ili plazmom;
• STL — mreža trokuta za aditivnu izradbu, bez stvarnih kružnica i tolerancija.

U arhivu idu izvorne datoteke u odobrenoj inačici, PDF crteža s istom inačicom i STEP sklopa, s popisom koji ih povezuje.

Veza s ishodom: I5.

IEC 81346 opisuje isti objekt s tri stajališta: = funkcija (čemu služi), + mjesto (gdje se nalazi), − proizvod (što jest). Oznaka =PS1+ORM-Q1 znači: zaštitni prekidač Q1, u funkciji pozicionirne osi PS1, smješten u upravljačkom ormariću ORM. Unutar jednog ormarića dovoljna je kratka oznaka -Q1, ali puna oznaka je jednoznačna u cijelom postrojenju.

Veza s ishodom: I3.

Slovo po namjeni omogućuje da netko tko prvi put vidi shemu odmah zna što element radi, neovisno o proizvođaču i izvedbi.

Veza s ishodom: I3.

Kontakti se u shemi crtaju u neaktiviranom stanju (bez napona, bez djelovanja). Svitak je pravokutnik s priključcima A1 i A2; mehanička veza tipkala s kontaktom crta se iscrtkano.

Veza s ishodom: I6.

• jednopolna shema — pregled energetskog toka, više vodiča prikazano jednom crtom;
• višepolna shema po strujnim stazama — svaki vodič i kontakt, za razumijevanje funkcije i traženje kvara;
• shema stezaljki — koji je vodič na kojoj stezaljki -X1 i kamo ide;
• popis kabela — -W1 do -W6: tip, presjek, broj žila, duljina, početak i kraj;
• montažni pogled — fizički raspored uređaja na montažnoj ploči i u vratima;
• popis opreme — sve oznake s tipom, proizvođačem i količinom.

Veza s ishodom: I3.

Kosa crtica s brojem pokazuje broj vodiča u jednoj crti. Napajanje se crta kao pravokutnik s dijagonalom i oznakama vrste struje na ulazu i izlazu. Strana 24 V može se naglasiti jer iz nje kreću upravljačke staze.

Veza s ishodom: I6.

U stazu 2 ucrtava se radni kontakt -K1 (13–14) usporedno s tipkalom -S3 — kontakt samodržanja. Mirni kontakti -S0 i -S4 ostaju u seriji ispred cijele grane, pa bilo koji od njih prekida samodržanje.

Veza s ishodom: I6.

• (a) Staza 1 je zatvorena: svitak -K1 dobiva napon, kontakti -K1 13–14 i 23–24 se zatvaraju, svijetli -H1.
• (b) Struja teče kroz kontakt 13–14 u stazi 2; -K1 ostaje uključen, -H1 i dalje svijetli.
• (c) Mirni kontakt -S4 se otvara, svitak ostaje bez napona, kontakti -K1 se otvaraju, -H1 se gasi. Nakon otpuštanja -S4 relej ostaje isključen jer je samodržanje prekinuto.
• (d) -S0 je otvoren i zabravljen, pa -S3 ne može uključiti relej. Ponovno uključivanje moguće je tek nakon deblokade -S0 i novog pritiska na START.

Veza s ishodom: I3.

Smeđi (BN) na L+, plavi (BU) na M, crni (BK) na ulaz I2. Ulazni modul mora imati spojen referentni potencijal M. Senzor PNP „daje” +24 V na izlaz; ulaz koji očekuje NPN (spajanje na M) s njim ne bi radio.

Veza s ishodom: I6.

Granična sklopka štiti os od udara u kraj hoda. Mirni kontakt znači da je u normalnom radu ulaz pod naponom; prekid vodiča, ispao konektor ili kvar sklopke izgledaju isto kao aktivirana sklopka i os se zaustavlja. Kvar vodi u sigurno stanje.

Senzor referentne točke ne štiti, nego daje položaj za referenciranje, pa je dovoljan radni kontakt: signal se pojavljuje kad je meta pred senzorom. Ako signal izostane, program referenciranja javlja pogrešku nakon zadanog puta, ali os je i dalje zaštićena graničnim sklopkama.

Veza s ishodom: I3.

ΔU = 2 · L · I / (κ · A) = 2 · 10 · 3 / (56 · 0,75) = 1,43 V → 1,43 / 24 = 5,95 %

Prevelik pad. Potreban presjek za ΔU = 0,03 · 24 = 0,72 V:

A = 2 · L · I / (κ · ΔU) = 60 / (56 · 0,72) = 1,49 mm² → 1,5 mm²

provjera: ΔU = 60 / (56 · 1,5) = 0,71 V = 2,98 %

Faktor 2 uzima u obzir polazni i povratni vodič. Dopušteni pad od 3 % ovdje je pretpostavka projekta; stvarnu granicu određuju zahtjevi napajanog uređaja.

Veza s ishodom: I3.

I = 0,20 + 3,0 + 2 · 0,02 + 0,015 + 0,05 = 3,305 A

3,305 / 5 = 66 %; P = 24 · 5 = 120 W

Ostaje oko 1,7 A pričuve za vršne struje motora i buduće proširenje. Bilanca se upisuje u tehnički opis, a vrijednosti iz primjera zamjenjuju se podacima iz dokumentacije ugrađenih uređaja.

Veza s ishodom: I3.

C: 5 do 10 · I_n = 30 A do 60 A

I_ul = P / (η · U) = 120 / (0,88 · 230) = 0,59 A

Radna struja daleko je ispod 6 A; karakteristika C odabrana je zbog kratkotrajne udarne struje pri uklapanju napajanja, koja bi prekidač karakteristike B mogla nepotrebno isklopiti. Korisnost 0,88 je pretpostavka; stvarna je u podacima proizvođača napajanja.

Veza s ishodom: I3.

Montažni pogled prikazuje u mjerilu montažnu ploču (i vrata) s letvama, kanalima za vodiče, uređajima i rednim stezaljkama, s oznakama po IEC 81346 jednakima onima u shemi.

• energetski dio (-X0, -Q1, -G1) odvojen od signalnog, napajanje gore, stezaljke -X1 dolje prema uvodnicama kabela;
• razmaci za hlađenje prema podacima proizvođača, posebno iznad i ispod napajanja i upravljača motora;
• elementi za posluživanje (-S0, -S3, -S4, -H1, -H2) u vratima ili na upravljačkoj kutiji;
• pričuva mjesta na letvi, obično oko 20 %, za kasnija proširenja.

Veza s ishodom: I6.

ECAD alat ne zna samo crte, nego i objekte: uređaj s oznakom, kontaktima i priključcima. Iz toga slijedi: automatske križne reference svitak–kontakti, automatsko označavanje vodiča i uređaja, provjera dvostrukih oznaka i nespojenih priključaka, automatski popisi opreme, stezaljki i kabela, povezanost s bazom proizvoda i montažnim pogledom. U općem CAD-u sve se to radi ručno i lako se razilazi.

Veza s ishodom: I6.

Tehnički opis riječima objašnjava sustav: namjenu, ustroj, način rada, napajanje, zaštitu, sigurnosne funkcije (zaustavljanje u nuždi), načine rada i uvjete okoline. Tehnička specifikacija tablično navodi podatke: napon i vrstu mreže (230 V AC), upravljački napon (24 V DC), snagu i struju, stupanj zaštite ormarića, bilancu struje, proračun pada napona, popis opreme s tipovima. Brojke iz proračuna moraju odgovarati onima u shemama.

Veza s ishodom: I3.

Tijekom montaže i puštanja u rad gotovo uvijek nastanu izmjene: drugi tip senzora, premješten vodič, dodana stezaljka, promijenjen parametar upravljača. Održavanje traži kvar po dokumentaciji, pa netočna shema produljuje zastoj i može biti opasna.

Izvođač tijekom rada bilježi izmjene na primjerku sheme (crvenom olovkom ili u zapisniku), a projektant ih unosi u izvorne datoteke i izdaje novu inačicu označenu kao izvedeno stanje. Odgovornost za usklađenost nosi izvođač koji dokumentaciju predaje.

Veza s ishodom: I7.

To su križne reference: kontakt 13–14 nalazi se na listu 2, stazi 2, kontakt 23–24 na listu 2, stazi 3, a kontakt 33–34 na listu 4, stazi 1. Obrnuto, uz svaki kontakt piše lista i staza svitka.

Kad svjetiljka -H1 ne svijetli iako se relej čuje, serviser iz reference uz kontakt 23–24 zna o kojem je releju riječ i gdje su ostali njegovi kontakti, pa brzo provjeri je li kvar u kontaktu, svjetiljci ili vodiču.

Veza s ishodom: I3.

Strojarski dio (modeli, crteži, sastavnice, proračuni), električni dio (sheme, popisi opreme i kabela, montažni pogled), programski dio (I/O lista, opis funkcija, izvorni kod, parametri) i zajednički dio (tehnički opis, upute, izvedeno stanje, tehnička mapa).

Funkcija sustava nastaje tek zajedničkim radom disciplina: položaj senzora na nosaču, njegova stezaljka i varijabla u programu opisuju isti objekt. Ako se dokumenti vode odvojeno, oznake i vrijednosti se razilaze. Zato je potrebna zajednička struktura, zajednički sustav oznaka i dokumenti koji discipline povezuju (I/O lista, popis signala, tehnički opis).

Veza s ishodom: I7.

Svaki dokument u stablu ima oznaku i inačicu. Zajednička grana nije „ostalo”, nego sadrži dokumente koji vrijede za cijeli sustav.

Veza s ishodom: I7.

Obvezni stupci: adresa, oznaka elementa, opis, vrsta signala, stezaljka (često i naziv varijable). Zauzeto je 6 od 8 ulaza i 5 od 6 izlaza; pričuva su 2 ulaza i 1 izlaz. Raspored adresa i stezaljki je primjer.

Veza s ishodom: I7.

Svaki dokument u lancu mora nositi istu oznaku -B1 i upućivati na susjedni: sklopni crtež na shemu, shema na I/O listu, I/O lista na varijablu u programu.

Veza s ishodom: I7.

200 · 8 = 1 600 mikrokoraka/okr; Δs = 3 / 1 600 = 0,001875 mm

300 / 0,001875 = 160 000 mikrokoraka

0,05 / 0,001875 = 26,7 mikrokoraka

Rezolucija je oko 27 puta finija od zahtijevane ponovljivosti, pa ponovljivost ne ograničava upravljanje, nego mehanika: zazor matice vretena, elastičnost spojke i točnost referentnog senzora. Mikrokorak povećava finoću, ali ne i točnost položaja pod opterećenjem.

Veza s ishodom: I7.

f = v / Δs = 50 / 0,001875 = 26 667 Hz ≈ 26,7 kHz

Obični digitalni izlaz upravljača to ne može, pa je potreban brzi impulsni izlaz ili zaseban modul za upravljanje koračnim motorom. Zahtjev (najmanje 27 kHz) upisuje se u tehničku specifikaciju i I/O listu uz izlaz Q0, kako se pri zamjeni upravljača ne bi odabrao neodgovarajući.

Veza s ishodom: I7.

A0 = 60 + 100 + 40 = 200 mm

najgori slučaj: T0 = ±(0,10 + 0,05 + 0,05) = ±0,20 mm

statistički: T0 = ±√(0,10² + 0,05² + 0,05²) = ±0,122 mm

Metoda najgoreg slučaja jamči sklapanje svakog primjerka; statistička daje realniju procjenu za serije, ali uz mali udio primjeraka izvan granica. Zaključna mjera ne kotira se na crtežu dijela jer proizlazi iz ostalih.

Veza s ishodom: I2.

Izmjena je promjena sadržaja dokumenta; inačica je odobreno i objavljeno stanje dokumenta nakon jedne ili više izmjena. Inačica se označava slovom ili brojem (A, B, C… ili 01, 02…) u polju zaglavlja, a u polju ili tablici izmjena upisuje se oznaka, opis izmjene, datum i odobrenje. Na crtežu se izmijenjeno mjesto može označiti oznakom inačice u trokutu. Prijedlozi u izradi mogu imati međuoznake (npr. A.1), ali u radionicu ide samo odobrena inačica.

Veza s ishodom: I7.

Ključni korak je ocjena utjecaja: izmjena promjera vodilice mijenja vodilicu, klizač (linearni ležajevi), nosače i sastavnicu, a možda i proračun. Bez tog koraka izmjeni se samo jedan dokument, a ostali ostanu neusklađeni.

Veza s ishodom: I7.

• središnja pohrana svih datoteka s jednom važećom kopijom;
• preuzimanje i vraćanje (check-out/check-in) — samo jedna osoba mijenja datoteku u isto vrijeme;
• upravljanje inačicama i povijest svih stanja;
• tijek odobravanja sa stanjima u radu, na provjeri, odobreno, povučeno;
• veze model–crtež–sklop: vidi se gdje se dio koristi;
• svojstva (oznaka, naziv, materijal) koja pune zaglavlja i sastavnice;
• prava pristupa i zapis tko je što promijenio.

Veza s ishodom: I7.

• strojarski: postolje (duljina), vodilice i vreteno (duljina), sklopni crtež (kote, sastavnica s masama), proračun (progib vodilica i vretena, kritična brzina vretena);
• električni: položaj graničnih sklopki (montažni crtež), možda duljine kabela i popis kabela;
• programski: programske granice hoda, parametri referenciranja, broj mikrokoraka za puni hod (213 333 umjesto 160 000);
• zajednički: tehnički opis, specifikacija, upute i, ako je sustav već predan, dokumentacija izvedenog stanja.

Budući da stari i novi dijelovi nisu zamjenjivi, postolje, vodilice i vreteno dobivaju nove oznake crteža.

Veza s ishodom: I7.

Tehnička mapa je dokumentacija kojom proizvođač dokazuje da proizvod ispunjava bitne zahtjeve primjenjivih propisa EU. Ne predaje se kupcu, nego se čuva i daje nadležnom tijelu na zahtjev.

Sadrži opći opis, sklopne crteže i sheme upravljanja, radioničke crteže potrebne za provjeru sukladnosti, procjenu rizika i primijenjene mjere zaštite, popis primijenjenih normi, rezultate proračuna i ispitivanja, upute za uporabu i primjerak EU izjave o sukladnosti.

Veza s ishodom: I7.

Za strojeve se primjenjuje Direktiva o strojevima 2006/42/EZ, koju od 20. siječnja 2027. zamjenjuje Uredba (EU) 2023/1230. Za električnu opremu relevantne su i niskonaponska direktiva 2014/35/EU (napajanje 230 V) te direktiva o elektromagnetskoj kompatibilnosti 2014/30/EU.

Os koja se ugrađuje u stroj i ne može sama obavljati namjenu smatra se djelomično dovršenim strojem: prate je izjava o ugradnji i upute za montažu, a ne oznaka CE po propisu za strojeve. Cjelovitu ocjenu sukladnosti i oznaku CE daje proizvođač konačnog stroja. Točnu primjenu propisa treba za konkretan proizvod provjeriti u važećem tekstu.

Veza s ishodom: I7.

• popis predane dokumentacije s oznakama i inačicama;
• crteži, sheme i popisi u izvedenom stanju, u PDF-u i dogovorenim izvornim formatima;
• izvorni kod programa i popis parametara u predanoj inačici;
• upute za rad i održavanje na jeziku korisnika;
• zapisnici o ispitivanju (električna sigurnost, funkcija zaustavljanja u nuždi, točnost pozicioniranja);
• izjava o sukladnosti ili ugradnji;
• zapisnik o primopredaji koji potpisuju obje strane.

Veza s ishodom: I7.

Oznaka se koristi u sastavnicama, narudžbama, skladištu i programima; ako bi nosila promjenjiv podatak, svaka bi izmjena tražila promjenu u svim tim mjestima. Zato je oznaka trajna, a inačica je zasebno polje.

Nova oznaka dodjeljuje se kad izmjena naruši zamjenjivost: novi dio više ne odgovara obliku, priključnim mjerama ili funkciji starog (npr. vodilica 480 umjesto 380). Ako su stari i novi dio zamjenjivi (npr. dodano skošenje), mijenja se samo inačica.

Veza s ishodom: I7.