Ostale oznake: zavari, obrada, toplinska obrada

Što crtež mora reći osim oblika i mjere

Radionički crtež vodilice PS1-01-005 s kotama, tolerancijom Ø12 h6 i oznakom Ra 0,4 još nije potpun. Iz njega se ne zna je li vodilica kaljena, smije li na čelima ostati središnji uvrt po kojem je brušena, kakvi smiju biti bridovi i od kojeg je čelika. Za zavareni nosač ne zna se gdje su zavari ni koliko su debeli. Svaki od tih podataka utječe na cijenu, rok i ispravnost dijela, a ako ga crtež ne daje, radionica ga mora pogađati ili tražiti.

Za takve zahtjeve postoje normirane oznake. Najvažnije su:

• oznake zavara (ISO 2553) — vrsta, mjera, duljina i postupak zavarivanja;
• toplinska obrada (ISO 15787) — postupak, tvrdoća, dubina i područje;
• površinska zaštita — vrsta i debljina prevlake po normi za tu prevlaku;
• stanja bridova (ISO 13715), skošenja, središnji uvrti (ISO 6411) i narovašenje;
• oznaka materijala po europskim normama (EN 10027 za čelike, EN 573 i EN 515 za aluminij).

Sve norme primjenjuju se u važećem izdanju. Oznake se upisuju na samom obrisu kad se odnose na određenu plohu ili mjesto, a u zaglavlje ili opće napomene kad vrijede za cijeli dio.

Oznake zavara po ISO 2553

Zavar se na crtežu ne crta u presjeku sa svim slojevima, nego se označava simbolom. Oznaka ima stalne dijelove: strelicu koja pokazuje spoj, referentnu crtu (puna tanka crta, u pravilu usporedna s donjim rubom crteža), identifikacijsku crtu (iscrtkana, usporedna s referentnom), osnovni simbol vrste zavara, mjere i po potrebi rep s dodatnim podacima.

Položaj simbola određuje stranu spoja. U sustavu s identifikacijskom crtom, uobičajenom u europskoj praksi, simbol na punoj referentnoj crti odnosi se na stranu strelice, a simbol na iscrtkanoj crti na suprotnu stranu spoja. Obostrani zavar crta se simbolima s obje strane pune crte, bez iscrtkane. U drugom sustavu koji norma dopušta nema iscrtkane crte, a strana se određuje time je li simbol ispod ili iznad referentne crte; zato crtež mora biti dosljedan u jednom sustavu.

Mjere se upisuju uz simbol. Lijevo od simbola kutnog zavara stoji debljina: a je visina jednakokračnog trokuta upisanog u presjek zavara (debljina grla), a z duljina kraka; za jednakokračni zavar vrijedi z = a · √2. Oznaka a4 znači debljinu grla 4 mm. Desno od simbola stoji duljina zavara; isprekidani zavar upisuje se kao n × l (e), npr. 3 × 50 (100) za tri zavara po 50 mm s razmakom 100 mm. Kod sučeljenih zavara lijevo se upisuje debljina provara s.

Dopunski simboli dodaju se osnovnomu: kružnica na spoju strelice i referentne crte znači obodni zavar (oko cijelog dijela), zastavica montažni zavar (izvodi se na mjestu ugradnje), a crtica, luk prema van ili luk prema unutra propisuju ravno, ispupčeno ili udubljeno lice zavara. U rep se upisuje broj postupka zavarivanja po ISO 4063 (npr. 111 ručno elektrolučno zavarivanje obloženom elektrodom, 135 MAG zavarivanje punom žicom, 141 TIG zavarivanje), razina kvalitete ili upućivanje na specifikaciju postupka.

Toplinska obrada na crtežu

Kad dio mora biti tvrđi ili žilaviji nego u isporučenom stanju, crtež propisuje toplinsku obradu. Norma ISO 15787 uređuje kako se ona prikazuje i označava za čelične dijelove. Upisuje se konačno stanje, a ne tehnološki postupak korak po korak: postupak (npr. kaljeno i popušteno, površinski kaljeno, cementirano, nitrirano), tvrdoća s odstupanjem i, za površinske postupke, dubina otvrdnutog sloja.

• Tvrdoća se zadaje s odstupanjem prema gore, npr. (58 + 4) HRC, jer točna vrijednost nije ostvariva. Uz tvrdoću po Rockwellu (HRC) koristi se i tvrdoća po Vickersu (HV) za tanke slojeve te po Brinellu (HB) za meke i poboljšane materijale.
• Dubina se zadaje kraticom postupka i odstupanjem: SHD za dubinu površinskog kaljenja (npr. indukcijskog), CHD za dubinu cementiranja, NHD za dubinu nitriranja; npr. SHD 0,8 + 0,5.
• Područje koje se obrađuje omeđuje se debelom crtom-točkom uz obris, izvan njega, i kotira. Ako se obrađuje cijeli dio, crta se ne crta, a zahtjev stoji u napomeni uz zaglavlje.

Vodilica PS-1 dobar je primjer: po njoj se valjaju kuglice linearnih ležajeva, pa plašt mora biti tvrd, a jezgra žilava da se vodilica ne slomi. Zato se propisuje površinsko indukcijsko kaljenje na dijelu duljine po kojem ležajevi putuju, s tvrdoćom i dubinom sloja (na slici su vrijednosti primjer). Krajevi mogu ostati mekši kad se u njih naknadno buše ili režu navoji. Brušenje na Ra 0,4 i h6 dolazi nakon kaljenja, jer kaljenje mijenja mjere i oblik; zato brusni dodatak ulazi u tehnološku dokumentaciju, a crtež dijela prikazuje gotovo stanje.

Površinska zaštita i prevlake

Zaštita od korozije i izgled plohe propisuju se napomenom na crtežu, uz upućivanje na normu za tu vrstu prevlake. Uobičajeni primjeri su:

Postolje i klizač osi PS-1 od EN AW-6082 T6 mogu se eloksirati; vodilice i vreteno od C45 ne prevlače se jer bi prevlaka promijenila dosjedne mjere i ne bi izdržala valjanje kuglica, nego se isporučuju nauljeni. Kod svake prevlake crtež mora reći vrijede li mjere prije ili poslije prevlake. Sloj od 10 do 20 µm na provrtu Ø28 H7 (tolerancija 21 µm) mogao bi pojesti cijelu toleranciju, pa se dosjedne plohe često izuzimaju od prevlake ili zaštićuju tijekom postupka, što se također upisuje.

Bridovi, skošenja, središnji uvrti i narovašenje

Bridovi su mjesta gdje se sastaju dvije plohe. Kad njihov oblik nije kotiran, norma ISO 13715 omogućuje da se jednim znakom propiše dopušteno stanje brida. Vrijednost s predznakom plus dopušta višak materijala (srh na vanjskom bridu, prijelaz na unutarnjem), a vrijednost s predznakom minus propisuje manjak materijala (skošenje ili zaobljenje vanjskog brida, podrez unutarnjeg). Opći zahtjev za sve bridove upisuje se uz zaglavlje, npr. da svi vanjski bridovi moraju biti bez srha i oborenih do 0,3 mm.

Skošenje koje je funkcijski važno (ulaz vodilice u ležaj, ulaz vijka u navoj, zaštita od ozljede) kotira se: pod 45° skraćeno, dužinom i kutom, npr. 1 × 45°, a pod drugim kutom punom kotom duljine i kuta. Skošenje 1 × 45° na krajevima vodilice olakšava uvođenje u linearne ležajeve pri montaži i sprječava oštećenje brtvi ležaja.

Središnji uvrti služe za stezanje između šiljaka pri tokarenju i brušenju. Po ISO 6411 prikazuju se pojednostavljeno i označavaju skraćeno, npr. ISO 6411-A2/4,25 za uvrt oblika A s promjerom vođenja 2 mm i vanjskim promjerom upuštenja 4,25 mm. Uz oznaku crtež mora reći smije li uvrt ostati na gotovom dijelu, mora li ostati (za ponovno brušenje pri popravku) ili ne smije ostati. Vodilica i vreteno PS-1 bruse se između šiljaka, pa je uobičajeno da uvrti ostanu.

Narovašenje (nareci) je pravilan uzorak utisnut ili urezan na plašt da bi se dio lakše držao prstima ili čvršće sjeo u plastiku. Na crtežu se na plaštu nacrta dio uzorka tankim crtama i upiše vrsta (ravni, kosi, ukriženi nareci) i korak u mm, npr. po DIN 82 oznakom tipa RGE 0,8 za ukrižene narecke koraka 0,8 mm. Na PS-1 to bi bio gumb za ručno pomicanje klizača na slobodnom kraju vretena.

Oznake materijala

Materijal se upisuje u zaglavlje radioničkog crteža i u sastavnicu sklopnog crteža, uvijek normiranom oznakom, a ne trgovačkim nazivom. Za čelike EN 10027-1 propisuje simboličku oznaku prema namjeni ili sastavu, a EN 10027-2 brojčanu oznaku (materijalni broj):

Kod aluminija oznaka stanja (T6, H14 i sl.) nije ukras: ista legura u mekom stanju ima tek dio čvrstoće stanja T6. Kod poluproizvoda upisuje se i oblik i norma poluproizvoda (limovi, šipke, cijevi), jer iz nje slijede dopuštena odstupanja mjera sirovca. Oznaka materijala mora biti jednoznačna, jer po njoj nabava naručuje, a kontrola provjerava potvrdu o ispitivanju materijala.

Potrebna debljina kutnog zavara

Kad nosač od čelika S235 preuzima silu F preko n kutnih zavara duljine l, u pojednostavljenom proračunu pretpostavlja se da je naprezanje jednoliko raspodijeljeno po presjeku grla zavara, površine Σ a · l. Iz uvjeta čvrstoće slijedi potrebna debljina grla:

τ = F / (n · a · l) ≤ τ_dop ⇒ a ≥ F / (n · l · τ_dop)

Izračunata vrijednost zaokružuje se na cijeli milimetar prema gore, a po pravilima dobre prakse kutni zavar nije tanji od 3 mm (tanji se teško izvode bez grešaka) ni deblji od približno 0,7 debljine tanjeg dijela koji se spaja. Masa depozita za jednakokračni zavar računa se iz površine presjeka a² i duljine.

Za silu F = 40 kN, dva zavara po 60 mm i dopušteno naprezanje 90 N/mm² (vrijednost je primjer; mjerodavno je dopušteno naprezanje iz proračunske norme ili propisa za tu konstrukciju) potrebna debljina grla iznosi 3,7 mm, pa se odabire a4 (duljina kraka približno 5,7 mm). Uz lim debljine 8 mm najveća preporučena debljina je 5,6 mm, pa je izbor valjan. Masa depozita dvaju zavara iznosi oko 15 g. Na crtežu se to upisuje kao simbol kutnog zavara s a4 lijevo i 60 desno, na strani spoja koju pokazuje strelica.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.