AutoCAD i SolidWorks — razlike i sličnosti

Dvije zamisli o crtanju

AutoCAD je nastao kao elektronička zamjena za daska i olovku. Njegova je osnovna jedinica entitet u ravnini: linija, luk, kružnica, tekst, kota. Crtež je skup takvih entiteta, a njihov je jedini zajednički nazivnik to što će se zajedno ispisati na listu. Program ne zna da tri pogleda prikazuju isti predmet; za njega su to tri nepovezane nakupine linija koje slučajno leže jedna do druge.

SolidWorks polazi s druge strane. Njegova je osnovna jedinica tijelo, izgrađeno nizom značajki iz skica. Crtež u SolidWorksu nije ono što se crta nego ono što se dobije: pogledi nastaju projiciranjem modela, a kote se iz modela preuzimaju. Zato u SolidWorksu ne postoji mogućnost da se tlocrt i nacrt razlikuju — oba nastaju iz istog tijela.

Sličnosti ipak postoje i veće su nego što se čini. Oba alata rade s koordinatnim sustavom i ishodištem, oba poznaju uhvat točaka, oba imaju naredbe za zaobljenje, skošenje, zrcaljenje, uzorak i mjerenje, i u oba se crta u mjerilu 1:1 dok se mjerilo bira tek pri ispisu. Tko je svladao urednu 2D geometriju u jednom, brzo se snalazi u drugome.

Slojevi i blokovi nasuprot značajkama i stablu

U AutoCAD-u se red održava slojevima. Sloj određuje boju, vrstu i debljinu crte te hoće li se skupina entiteta uopće vidjeti i ispisati. Obris ide na jedan sloj, kote na drugi, šrafura na treći, pomoćne crte na četvrti. Sloj, međutim, ne govori ništa o obliku: linija premještena s jednog sloja na drugi promijenit će izgled, ali ne i položaj.

Ponavljajući se sadržaj u AutoCAD-u sprema u blokove. Blok je imenovana skupina entiteta koja se umeće više puta; izmjena definicije bloka mijenja sve umetnute primjerke. To je najbliže što AutoCAD ima parametarskom razmišljanju, i u crtežima postrojenja neprocjenjivo je korisno.

U SolidWorksu red drži stablo značajki. Ono nije popis onoga što se vidi nego popis onoga što je učinjeno, u redoslijedu kojim je učinjeno. Značajka koja u stablu stoji niže može se osloniti na sve iznad sebe, ali ne i obrnuto. Zato premještanje značajke u stablu mijenja oblik, dok premještanje entiteta među slojevima ne mijenja ništa osim izgleda.

Kota na crtežu i kota u modelu

Razlika koja u praksi najviše boli tiče se kotiranja. U AutoCAD-u je kota opis: ona mjeri udaljenost dviju točaka i ispisuje broj. Ako se linija produlji, kota će pokazati novi broj, ali obrnuto ne vrijedi — upisivanje drugog broja u kotu ne pomiče ništa. Zato u AutoCAD-u postoji opasnost od kote koja laže: netko je ručno prepisao vrijednost, a geometrija je ostala stara.

U SolidWorksu je kota naredba. Promjena broja pomiče geometriju, jer je kota parametar značajke, a ne komentar uz nju. Kada se model postavi u nacrt, kote se iz modela preuzimaju, pa u dokumentaciji ne može stajati mjera koje u tijelu nema.

Posljedica je vidljiva već kod drugog ili trećeg zahtjeva za izmjenom. Prvi crtež u 2D-u nastaje brže od prvog modela, jer se ne gradi tijelo nego samo ono što se vidi. Svaka sljedeća izmjena, međutim, u 2D-u traži ručnu prepravku u svakom pogledu, dok u modelu traje koliko i upisivanje jednog broja.

Gdje je AutoCAD u prednosti

Bilo bi netočno zaključiti da je 2D crtanje prevladano. Postoje poslovi u kojima je AutoCAD bolji izbor i u kojima bi modeliranje bilo čisto rasipanje vremena.

• Tlocrti i rasporedi. Raspored strojeva u hali, vođenje instalacija, plan evakuacije — sve su to crteži u kojima treći podatak nije potreban.
• Sheme. Pneumatska, hidraulička i električna shema nisu slika predmeta nego prikaz veza; volumen u njima nema smisla.
• Tuđa dokumentacija. Kad kupac pošalje DWG i traži izmjenu u istoj datoteci, izmjena se radi u AutoCAD-u, bez obilaznog puta preko modela.
• Brza jednokratna geometrija. Obris ploče koja se jednom izrezuje, šablona, predložak za bušenje — nacrta se za nekoliko minuta.
• Priprema za stare strojeve. Upravljački programi mnogih rezača i graverki očekuju DXF određenog izdanja.

Zajedničko je svima: predmet je jednostavan ili ga uopće nema, izmjena se ne očekuje, a rezultat je list papira ili datoteka za stroj.

Gdje je SolidWorks u prednosti

Prednost volumnog modeliranja raste sa složenošću predmeta i s brojem izmjena. Tri su skupine poslova u kojima 2D jednostavno ne može dati isto.

Prva je provjera. Model zna svoju masu, težište, volumen i površinu; može se presjeći u bilo kojoj ravnini; u sklopu se vidi sudaraju li se dijelovi i koliko im je zračnosti ostalo. Na crtežu se sve to mora zamisliti, a zamišljanje je nepouzdano.

Druga je izmjena. Promjena jedne mjere prolazi kroz model, sklop, nacrt i sastavnicu. U 2D crtežu ista promjena znači prepravljanje svakog pogleda, svake kote i svakog presjeka, uz stalnu opasnost da se jedno mjesto zaboravi.

Treća je proizvodnja. Iz modela izravno nastaju datoteke za sve dalje: razvijeni oblik i DXF za rezanje lima, STL za 3D ispis, STEP za CAM i putanje alata, slika za ponudu. Crtež u 2D-u ne nosi podatke iz kojih se to može izvesti bez ponovnog rada.

Suradnja dvaju alata u praksi

U pogonu se oba alata koriste istodobno i podaci među njima teku u oba smjera. Uobičajen tok izgleda ovako: geometrija koja postoji dolazi kao DWG ili DXF, u SolidWorksu postaje model, iz modela nastaje nacrt i razvijeni oblik, a razvijeni oblik se kao DXF vraća u 2D svijet — ovaj put stroju, a ne čovjeku.

Prijenos u smjeru SolidWorks → AutoCAD radi se pohranom nacrta ili skice u DWG ili DXF. Tada nastaje čist 2D crtež: pogledi postaju linije, kote postaju kote, a model iza njih nestaje. Zato takav crtež više nije izvor podataka nego njihova preslika u jednom trenutku — što je posve u redu, dok se zna da je tako.

Što se pri prijenosu gubi

Svaki prijenos među programima nešto ostavlja za sobom. Popis onoga što preživi i onoga što ne preživi treba znati napamet, jer se o njemu odlučuje prije nego što se datoteka pošalje.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.