Izrada novog sklopa

Novi dokument sklopa

Sklop se otvara kao nova datoteka s nastavkom SLDASM. Za razliku od dokumenta dijela, u njemu nema alata za skiciranje tijela, nema izvlačenja ni rotacije; umjesto toga prvi je alat umetanje komponente. Sve što sklop može jest postaviti postojeće datoteke u prostor i zadati pravila njihova međusobnog položaja.

Kao i kod dijela, sklop se izrađuje iz predloška. Predložak nosi mjerne jedinice, broj decimala i način prikaza, pa se te postavke ne moraju ponavljati za svaki novi sklop. Prije prvog umetanja korisno je sklop odmah pohraniti pod konačnim imenom, u mapu projekta, uz ostale dijelove. Sklop koji se pohranjuje tek na kraju najčešće završi na radnoj površini, a dijelovi u tri različite mape.

Odmah po otvaranju SolidWorks nudi umetanje prve komponente. Ta ponuda nije slučajna: prva komponenta ima poseban položaj i o njoj ovisi cijeli daljnji rad, pa se odabire svjesno, a ne onim dijelom koji je slučajno bio otvoren.

Prva komponenta i ishodište sklopa

Prva komponenta u sklop se umeće u ishodište. Ako se pri umetanju samo potvrdi ponuđeni položaj, SolidWorks poklapa ishodište dijela s ishodištem sklopa i njegove tri ravnine s trima ravninama sklopa. Time komponenta dobiva položaj koji je jednoznačan i, što je važnije, postaje nepomična: ne može se ni pomaknuti ni zakrenuti, a u stablu je označena slovom (f) ispred imena.

Nepomična prva komponenta uloga je oslonca. Sve ostale komponente vežu se, izravno ili preko drugih, na nju. Da prva komponenta nije nepomična, cijeli bi sklop plutao: veze bi zadavale međusobne odnose, ali ništa ne bi zadavalo položaj cjeline u prostoru.

Za sklop S-4 prva je komponenta nosač P-12. Izbor nije proizvoljan — nosač je dio koji se u stvarnosti pričvršćuje na okvir stroja i doista miruje. Pravilo koje se u praksi pokazalo dobrim glasi: prva komponenta je ona koja u stvarnom sklopu ne miče se, a ostale se vežu na nju redom kojim bi se sklop stvarno sastavljao.

Umetanje sljedećih komponenti

Sljedeće komponente umeću se klikom u prazan prostor, povlačenjem iz prozora s otvorenim datotekama ili povlačenjem iz knjižnice. Za razliku od prve, one se postavljaju slobodno: nemaju nijednu vezu i mogu se mišem pomicati i zakretati. To je namjerno, jer se položaj zadaje vezama, a ne mišem.

Prije vezanja korisno je komponente razmaknuti tako da se vide plohe za koje će se veza hvatati. Ako ležaj završi unutar nosača, veza se teško bira jer se ne vidi ni jedna ni druga ploha. Upravo zato se sklop obično sastavlja iz rastavljenog položaja, kao na prikazu iz prethodne jedinice.

Isti se dio može umetnuti više puta. Svaka pojava dobiva svoj redni broj u šiljatim zagradama: vijak M8 × 25 pojavljuje se četiri puta i u stablu piše kao četiri stavke s brojevima <1> do <4>. Sve pojave dijele istu datoteku, pa izmjena geometrije mijenja sve četiri odjednom, ali svaka ima vlastite veze i vlastiti položaj.

Stablo sklopa

Stablo sklopa ima isti položaj i istu ulogu kao stablo značajki u dijelu, ali drugačiji sadržaj. Umjesto značajki u njemu su komponente, a na dnu poseban čvor s popisom svih veza. Iznad komponenti nalaze se ravnine i ishodište sklopa, koji su korisni jer se i za njih smiju vezati komponente.

Oznake ispred imena govore stanje komponente. (f) znači nepomična, (-) znači nedovoljno određena, a (+) previše određena. Komponenta bez oznake potpuno je određena — to je stanje kojemu se u pravilu teži. U stablu se komponente mogu preimenovati, sakriti, zamijeniti drugom datotekom ili potisnuti, a dvostrukim se klikom otvara njihov dokument dijela.

Redoslijed komponenti u stablu odgovara redoslijedu umetanja. On nije obvezujući kao redoslijed značajki u dijelu, ali pomaže: ako stablo prati redoslijed stvarnog sastavljanja, sklop je lakše čitati i lakše popraviti kada nešto pođe po zlu.

Odozdo prema gore i odozgo prema dolje

Postoje dva načina izrade sklopa. U pristupu odozdo prema gore najprije se modeliraju svi dijelovi, svaki u svom dokumentu, a zatim se umeću u sklop i vežu. To je uobičajen način kada su dijelovi poznati, normirani ili preuzeti iz ranijeg projekta. Dijelovi su neovisni, pa se lako koriste u više sklopova.

U pristupu odozgo prema dolje dio se izrađuje unutar sklopa, a njegova se geometrija vezuje uz geometriju susjednih komponenti. Time se postiže da se poklopac automatski prilagodi kućištu, a nosač rasporedu provrta. Cijena je ovisnost: izmjena jednog dijela povlači izmjenu drugoga, a premještanje datoteke može prekinuti vanjsku referencu.

U praksi se pristupi miješaju. Sklop S-4 izrađuje se odozdo prema gore, jer su svi dijelovi poznati unaprijed, ali bi se poklopac ležajnog mjesta — kada bi ga bilo — izradio odozgo prema dolje, iz obrisa provrta u nosaču.

Koliko sklop traje da se otvori

Svaka komponenta sklopa otvara se kao zasebna datoteka. Zato vrijeme otvaranja sklopa ne ovisi toliko o veličini datoteke sklopa — ona je mala, jer sadrži samo popis — koliko o broju i složenosti dijelova. Jedinstvena datoteka učitava se jednom, a svaka njezina dodatna pojava troši mnogo manje.

Iz toga slijedi praktičan zaključak: sklop s 20 različitih dijelova u 200 pojava otvara se znatno brže od sklopa s 200 različitih dijelova u 200 pojava. Ponavljanje istog dijela je jeftino, raznolikost je skupa. Isto vrijedi i za sastavnicu i za nabavu, pa je smanjivanje broja različitih dijelova dobra praksa i izvan CAD-a.

Ključni pojmovi

Provjeri se

Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.