MODUL 2 · IZRADA SKICE
Nastavna jedinica 2.7
Pravila pri izradi skice
Program ne brani lošu skicu. Dopustit će sto entiteta u jednom crtežu, obris koji se sam presijeca i kote zadane u nasumičnom redoslijedu. Cijena se ne plaća odmah nego pri prvoj izmjeni, i zato postoje pravila koja se isplati poštovati od početka.
- primijeniti načelo jednostavnosti pri rastavljanju obrisa na više skica
- vezati obris na ishodište i iskoristiti simetriju
- prepoznati suvišne entitete, preklapanja i samopresijecanja
- obrazložiti kada se zaobljenja rade u skici, a kada kao značajka
- usporediti utrošak vremena kod jedne složene i više jednostavnih skica
Jednostavnost prije svega
Prvo i najvažnije pravilo glasi: jedna skica, jedna značajka. Skica treba sadržavati samo ono što je potrebno za jednu jedinu značajku, i ništa više. Nosač P-12 tako ne nastaje iz jedne skice s pločom, središnjim provrtom, četirima provrtima i rebrom, nego iz četiriju kratkih skica koje slijede jedna drugu.
Razlog je praktičan. Mala skica ima malo stupnjeva slobode, brzo se potpuno odredi i lako se čita. Kada nešto pođe po krivu, problem je ograničen na jednu značajku i vidi se odmah. U velikoj skici s pedeset entiteta ista se pogreška traži znatno duže, a njezino ispravljanje često pokvari nešto drugo.
Postoji i granica u drugom smjeru. Rastaviti ploču na četiri linije u četirima skicama besmisleno je jer stablo postaje nepregledno. Mjerilo je uvijek značajka: sve što nastaje jednim izvlačenjem ili jednim izrezom pripada istoj skici.
Oslanjanje na ishodište i simetriju
Drugo pravilo kaže da svaka skica mora imati barem jednu vezu s ishodištem ili s postojećom geometrijom modela. Bez toga skica lebdi i pri svakoj se izmjeni može pomaknuti. Kod nosača P-12 ishodište je u središtu ploče, pa je obris vezan dvjema relacijama simetrije: jednom u smjeru duljine, drugom u smjeru širine.
Simetrija je pritom mnogo više od urednosti. Ona zamjenjuje kote: umjesto da se svaki od četiriju provrta Ø9 postavi dvjema kotama, dovoljne su dvije kote za razmak 96 × 56 mm uz relaciju simetrije. Skica ima manje brojeva, a izmjena razmaka provrta obavlja se na jednom mjestu i ostaje simetrična.
| Pravilo | Zašto | Tipična posljedica kršenja |
|---|---|---|
| Jedna skica, jedna značajka | manje stupnjeva slobode, lakše čitanje | pogreška se teško nalazi |
| Vezati na ishodište | skica ima nepomično uporište | model se pomakne pri izmjeni |
| Iskoristiti simetriju | manje kota, izmjena na jednom mjestu | nesimetričan dio nakon izmjene |
| Bez suvišnih entiteta | obris ostaje valjan | izvlačenje ne uspijeva |
| Bez samopresijecanja | obris ima jednoznačnu unutrašnjost | poruka o neispravnoj geometriji |
| Relacije prije kota | namjera se zapisuje, a ne samo mjera | skica se pri izmjeni izobliči |
Suvišni entiteti i preklapanja
Treće pravilo tiče se čistoće. U skici ne smije biti entiteta koji ne pripadaju obrisu: zaostalih linija, kratkih odsječaka izvan obrisa ni entiteta nacrtanih preko postojećih. Ako je neki entitet potreban za vezivanje, pretvara se u konstrukcijski; ako nije potreban, briše se.
Posebno je nezgodno samopresijecanje obrisa, kada se obris negdje prekriži sam sa sobom. Takav obris nema jednoznačnu unutrašnjost, pa izvlačenje ne može odlučiti gdje je materijal. Na zaslonu se to ponekad ne vidi jer je presijecanje malo, a alat za provjeru skice pronalazi ga pouzdano.
Pažnja
Prije svakog izvlačenja pogledajte je li skica potpuno određena i pokrenite provjeru obrisa. Dvije sekunde provjere štede desetak minuta traženja uzroka kad izvlačenje ne uspije, osobito u skici s mnogo entiteta.
Usporedba utroška vremena. U složenoj skici raste vrijeme traženja pogreške, a u nizu jednostavnih skica raste broj prijelaza između skice i značajke.
Rastavljanje složenog obrisa
Kada je dio složen, obris se ne crta odjednom. Postupak je uvijek isti: najprije se nacrta najveći, najjednostavniji obris i izvuče u osnovno tijelo. Zatim se dodaju ili oduzimaju pojedinosti, svaka svojom skicom i svojom značajkom. Nosač P-12 tako nastaje kao ploča, pa središnji provrt Ø40, pa četiri provrta Ø9, pa rebro 8 mm, pa zaobljenja R8.
Zaobljenja su dobar primjer odluke koja se lako pogriješi. U skici ona povećavaju broj entiteta i stupnjeva slobode, a pri izmjeni glavnih mjera znaju se raspasti. Kao značajka zaobljenja stoje na kraju stabla, mijenjaju se na jednom mjestu i ne opterećuju skicu. Pravilo koje se isplati usvojiti glasi: zaobljenja i skošenja radite kao značajke, osim kada izravno nose oblik obrisa.
Ključni pojmovi
| Pojam | Značenje |
|---|---|
| Jedna skica, jedna značajka | Pravilo po kojem skica sadrži samo ono što treba jednoj značajci. |
| Samopresijecanje | Obris koji se križa sam sa sobom i zato nema jednoznačnu unutrašnjost. |
| Suvišan entitet | Entitet koji ne pripada obrisu i nije potreban za vezivanje. |
| Simetrija | Relacija kojom se dva entiteta zrcale oko središnje crte. |
| Značajka zaobljenja | Zaobljenje napravljeno na bridu tijela, izvan skice. |
| Namjera oblikovanja | Zapis o tome koje su mjere bitne i kako se dio smije mijenjati. |
Provjeri se
Kratka provjera prije prelaska na sljedeću jedinicu. Odgovor se potvrđuje klikom, a obrazloženje se prikazuje odmah.
Pitanje 1 od 3
Pravilo jedna skica, jedna značajka postoji zato što:
Manja skica brže se potpuno odredi, lakše čita i pogreška je u njoj ograničena na jednu značajku.
Pitanje 2 od 3
Zaobljenja R8 na uglovima nosača najčešće se rade:
Kao značajka zaobljenja ne opterećuju skicu i mijenjaju se na jednom mjestu.
Pitanje 3 od 3
Obris koji se sam presijeca:
Bez jednoznačne unutrašnjosti program ne može odlučiti gdje je materijal.
Odgovoreno 0 od 3.