Posljednji korak lanca: mreža trokuta pretvara se u popis naredbi koje stroj doslovno izvodi. Ova jedinica prolazi postavke koje pritom odlučuju o vremenu, čvrstoći i izgledu, pokazuje kako se čita sam G-kod i što se provjerava prije nego što se datoteka pošalje na stroj.
Program za rezanje na slojeve — u struci se najčešće zove engleskim nazivom slicer — stoji između datoteke s oblikom i stroja. Na ulazu ima mrežu trokuta i popis postavaka, na izlazu G-kod: tekstovnu datoteku u kojoj je svaki redak jedna naredba. Stroj tu datoteku ne tumači nego doslovno izvodi, redak po redak.
Klikni korak.
Postavke su u svakome programu razvrstane na isti način, iako se zovu različito. Postavke stroja opisuju uređaj: radni prostor, promjer mlaznice, vrstu pogona, početni i završni G-kod. Postavljaju se jednom i rijetko se mijenjaju. Postavke materijala nose temperature, hlađenje i uvlačenje — jedan skup po vrsti materijala. Postavke ispisa mijenjaju se za svaki dio: visina sloja, obodne linije, ispuna, potpore i brzine.
Spremljena kombinacija tih triju skupina zove se profil. Radionica koja radi ozbiljno ima nekoliko provjerenih profila — brzi, standardni i fini — i ne mijenja pojedinačne postavke pri svakome poslu. Time se otklanja najčešći uzrok neponovljivosti: dio koji je prošli put uspio, a ovaj put nije, jer je netko usput nešto promijenio.
Devet skupina pokriva gotovo sve što se u praksi mijenja. Za svaku je navedeno što radi, koja je uobičajena vrijednost i što se dogodi kad se pretjera u jednu ili drugu stranu.
Klikni postavku.
Kad ispis ne uspije, napast je promijeniti pet postavaka odjednom. Time se gubi podatak o tome koja je pomogla. Mijenja se jedna postavka, ispisuje se ispitni komad, pa se prelazi na sljedeću — i zapisuje se što je promijenjeno. Radionica bez tih zapisa svaki kvar rješava ispočetka.
Visina sloja je postavka s najvećim učinkom. Ona određuje koliko će slojeva dio imati, a broj slojeva gotovo izravno određuje trajanje ispisa. Istodobno određuje koliko će se stepenice vidjeti na kosim i zaobljenim plohama.
Dva su pravila. Visina sloja rijetko prelazi 80 posto promjera mlaznice, jer deblji sloj mlaznica ne može pritisnuti na prethodni. I ne pada ispod četvrtine promjera, jer ispod toga dobitak u izgledu prestaje, a vrijeme i dalje raste.
Povuci klizač. Dio je visok 40 mm, mlaznica 0,4 mm.
Postoji i srednji put. Promjenjiva visina sloja dopušta da program sam stanji sloj ondje gdje je ploha gotovo vodoravna, a zadeblja ga na okomitim dijelovima. Dobiva se izgled bliži finome ispisu uz vrijeme bliže grubomu — osobito na dijelovima s kupolastim vrhom.
Potpora je pomoćna građa koja nosi previse iznad granice iz jedinice 3.1, a poslije se uklanja. Nije besplatna: troši materijal i vrijeme, a ploha ispod nje ostaje oštećena. Prvo se pitanje zato uvijek odnosi na to može li se izbjeći.
| Postavka | Uobičajeno | Što mijenja |
|---|---|---|
| Kut previsa za potporu | 45 – 55° | koliko će potpore uopće nastati |
| Gdje se potpora gradi | samo s podloge, ili svugdje | hoće li potpora stajati i na samome dijelu |
| Gustoća potpore | 10 – 20 % | koliko čvrsto nosi i koliko se teško skida |
| Razmak po osi Z | 0,1 – 0,2 mm | koliko se lako odvaja i kakva ploha ostaje |
| Razmak u ravnini | 0,7 – 0,9 mm | hoće li se potpora zalijepiti za bočnu stijenku |
| Dodirni sloj | uključen, gust | glađa ploha ispod previsa, ali teže skidanje |
Razmak po osi Z najosjetljivija je od njih. Premalen razmak znači da potpora sraste s dijelom i skida se kliještima, uz oštećenje; prevelik znači da prvi sloj iznad potpore nema na što sjesti i provisne. Razlika između dobre i loše plohe ispod previsa često je jedna desetinka milimetra.
Rešetkasta potpora ispunjava cijeli prostor ispod previsa rijetkom mrežom. Pouzdana je i jednostavna, ali troši mnogo materijala i ostavlja trag po cijeloj plohi. Granasta potpora raste kao stablo: deblo se uzdiže pokraj dijela, a grane ga dodiruju samo u nekoliko točaka. Troši osjetno manje materijala, lakše se skida i ostavlja manje tragova, ali kod vrlo velikih vodoravnih ploha nije dovoljno stabilna.
Kod strojeva s dvjema glavama postoji i topiva potpora: gradi se drugim materijalom koji se poslije otopi u vodi ili lužini. Ploha ispod previsa ostaje besprijekorna, a dohvat nije ograničen — potpora se ukloni i ondje gdje nijedan alat ne dopire. Cijena je drugi materijal i osjetno dulji ispis.
G-kod je star koliko i numerički upravljani alatni strojevi. Svaki je redak jedna naredba: slovo i broj koji je određuju, pa niz slova s vrijednostima. Točka-zarez započinje napomenu koju stroj preskače, a program za rezanje njome označava što koji dio putanje predstavlja.
Odaberi dio datoteke.
| Naredba | Značenje | Napomena |
|---|---|---|
| G0 / G1 | pravocrtan pomak | G0 bez nanošenja, G1 uz nanošenje materijala |
| G28 | traženje početnoga položaja | osi se voze do krajnjih sklopki |
| G90 / G91 | apsolutne / prirasne koordinate | G91 se koristi za kratke pomake pri kraju |
| G92 | postavljanje brojila | G92 E0 vraća brojilo žice na nulu |
| M104 / M109 | temperatura mlaznice | M104 zadaje i nastavlja, M109 čeka da se dosegne |
| M140 / M190 | temperatura podloge | ista razlika: zadaj ili čekaj |
| M106 / M107 | ventilator za hlađenje | S od 0 do 255 zadaje snagu |
| M84 | otpuštanje motora | na kraju ispisa |
| X Y Z | odredište pomaka | u milimetrima |
| E | položaj brojila žice | koliko je žice ukupno ušlo u glavu |
| F | posmak | u milimetrima u minuti, ne u sekundi |
Dvije stvari iznenađuju one koji G-kod vide prvi put. Prvo: vrijednost uz E nije duljina toga poteza nego ukupno stanje brojila od zadnjega poništavanja — brojevi zato rastu kroz cijeli ispis. Drugo: posmak F zadan je u milimetrima u minuti, pa vrijednost 1800 znači 30 mm u sekundi, što je uobičajena brzina ispisa.
Ista datoteka na drugome stroju najčešće ne radi: drugi radni prostor, druga mlaznica, drugi početni G-kod, katkad i drugo tumačenje naredbi. Zato se G-kod ne dijeli kao model — dijeli se datoteka s oblikom i, po potrebi, profil. Iz G-koda se, uostalom, model ne može ni vratiti.
Program za rezanje prikazuje ono što je izračunao — putanju po putanju, sloj po sloj. Taj je pregled jedina prilika da se pogreška uoči prije nego što se potroši materijal i nekoliko sati.
Klikni korak.
Procjena vremena koju program navodi nije točna nego optimistična. Ne poznaje ubrzanja stvarnoga stroja ni zastoje, pa stvaran ispis redovito traje deset do dvadeset posto dulje. Za planiranje je to dovoljno; za obećanje naručitelju nije.
Program za rezanje ne odlučuje ništa sam: izvodi ono što mu je zadano, a zadaje mu se profilom. Visina sloja odlučuje o vremenu i izgledu, obodne linije o čvrstoći, ispuna o masi, potpore o tome koliko će posla ostati nakon ispisa. Iz svega toga nastaje G-kod — popis naredbi vezan uz jedan stroj i jedan ispis, iz kojega se model ne može vratiti.
Time je zaokružen cijeli lanac modula 3: pravila oblikovanja, ispravna geometrija, mreža trokuta s odabranom razlučivošću i, na kraju, naredbe koje stroj izvodi. Ono što je u modulu 2 bio opis strojeva, ovdje je postalo postupak kojim se do dijela doista dolazi.
Odgovor se zaključava nakon prvoga klika, uz objašnjenje zašto je točan.